Nezaposleni kuhar u bezizlaznoj situaciji: Kakav je to zakon?! Moj otac je pao u kući i razbio glavu, ima 13 dijagnoza, ali država mi ne da status njegovatelja

Bojan Letić (35) nezaposleni je kuhar iz Osijeka koji se iz dubine svojeg srca želi brinuti o teško bolesnom ocu Nenadu, odnosno želi dobiti status njegovatelja, ali mu hrvatski zakoni to brane.

– Ja svoju muku trpim već četiri mjeseca i ne znam što više uraditi kako bih izišao iz ove bezizlazne situacije. Živimo u ludom vremenu i u državi koja svojim građanima otežava, a ne olakšava svakodnevni život. Moja priča je, barem za mene i mog teškog bolesnog oca strašna, a vjerujem da ih u Hrvatskoj ima još dosta sličnih – kazuje nam Bojan Letić.

Bojanova priča započinje 25. lipnja ove godine.

– Moj otac je toga dana očigledno pao u kući i razbio glavu. Naime, ja sam ga tog dana, kao i svakog drugog, zvao na telefon. Kako se nije odazivao, otišao sam do njegove kuće i zatekao ga kako leži na tlu. Odmah su ga primili u osječku bolnicu i tamo mu, zbog pojave hematoma, obavili operaciju kojom su mu uklonili jednu kost u glavi, koju nikada nakon te operacije nisu vratili, i sada mu je na tom mjestu "rupa", naime samo je prevučeno kožom. Kost mu ne mogu vratiti "u glavu" jer mu je srce toliko slabo da ne bi izdržao operaciju. Od tada do danas mog oca "šetaju" od kardiologije do neurologije, zdravstveno stanje mu je i dalje loše, cijela mu je lijeva strana oduzeta – kazuje Bojan Letić.

Od trenutka ulaska u bolnicu teško bolesnog Nenada, Bojan vodi rat protiv apsurda hrvatskih zakona.

– Išao sam u Centar za socijalnu skrb u Osijek i zanimao se što moram uraditi da bih postao njegovatelj svome ocu, jer on nema nikog osim mene da se brine o njemu. Ja sam jedini iz svoje obitelji spreman brinuti se o njemu. Osim mene, moj otac ima svoju bivšu suprugu, moju majku, s kojom povremeno razgovara, i svoju sestru s kojom već godinama ne razgovara zbog neriješenih obiteljskih problema. Znam da će mi ocu nakon izlaska iz bolnice biti potrebna 24-satna skrb i želio sam postati "sin njegovatelj", jer je "stari" gotovo u potpunosti nepokretan. Svu njegu sam htio prebaciti na svoja leđa, kao što sam i dosad radio, i prije bolnice – govori nam Letić.

No, u Centru za socijalnu skrb Bojan saznaje da on ne može biti njegovatelj svome ocu.

– Ja kao sin ne mogu postati njegovatelj svoga oca, tako mi reče jedna pravnica iz osječkog Centra za socijalnu skrb. Njegovatelj mu može biti i ljubavnica, ali ja kao sin svom ocu Nenadu koji ima 13 dijagnoza ne mogu biti njegovatelj! Pa u kojoj i kakvoj državi mi ovo živimo, je li ovo moguće, pitam se već četiri mjeseca i nemam odgovora. Kakva bešćutnost birokratskog aparata i kakvi zakoni!? Vjerojatno ovakvih zakona nema ni u mnogo zaostalijim državama od Hrvatske. Ta pravnica iz Centra za socijalnu skrb mi kaže da oca smjestim u starački dom, a ja je pitam kako ću to uraditi ako moj otac ima mjesečna primanja od 1800 kuna, od čega mu uzmu 300 kuna za kredit. "Ako ne možete oca smjestiti u dom, država će se brinuti o njemu nakon izlaska iz bolnice", kaže mi ona. Ali ja ne želim da se država brine o mome ocu, ja se želim brinuti o njemu i želim postati njegov njegovatelj. Dobro da u zakonu ne piše da mu i žirafa može biti njegovatelj – ljutito će Letić.

I doista, Zakon o socijalnoj skrbi u članku 63. i 64. kaže da pravo na status njegovatelja može imati bračni ili izvanbračni drug, formalni ili neformalni životni partner osobe s invaliditetom. Štoviše, Centar za socijalnu skrb ima pravo tužiti sina ili kći ako se oni ne brinu, a mogu, o svojim roditeljima i ako im Centar za to vrijeme pruža bilo kakvu potporu u obliku novčane naknade ili mogućeg smještaja.

Punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. No, zakon propisuje da se dijete može i osloboditi dužnosti uzdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije uzdržavao u vrijeme kada je to roditelju bila zakonska obveza.

U hrvatskom zakonodavstvu postoji i jedan zakon koji ima instrumente kažnjavanja "loše" djece.

– Radi se o Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, gdje je zanemarivanje potreba starijih osoba postalo oblik obiteljskog nasilja. Taj je Zakon stupio na snagu prvim danom ove godine i u njemu se kaže da će djeca ili rođaci koji se ne brinu za svoje starije ili ih zanemaruju biti kažnjeni s 10 tisuća kuna ili pak kaznom zatvora od čak 45 dana. Dakle, postoji zakon koji kažnjava nebrigu o roditeljima s iznosima i do 10 tisuća kuna te do 45 dana zatvora. A meni ne daju da se brinem o svome ocu, odnosno da mu postanem njegovatelj. Pa tko je ovdje lud - pita se Bojan Letić.

Bivša supruga Nenada Letića po zakonu ga nije dužna ni pogledati.

– Svaki put prije posjeta ocu u bolnici strepim u kakvom ću ga stanju zateći i stalno se pitam što ću uraditi kada oca puste iz bolnice. Koliko su hrvatski zakoni nelogični, najbolje vam govori sljedeće... Recimo da se u automobilu voze roditelji i dvoje odrasle, punoljetne djece, i da oni dožive prometnu nesreću u kojoj roditelji poginu, a od dvoje punoljetne djece jedno ostane teški invalid, a drugo iziđe neozlijeđeno. To neozlijeđeno dijete može svome nastradalom bratu ili sestri biti njegovatelj. No, problem nastaje ako u nesreći i jedan roditelj ostane živ, ali nepokretan. Tada to neozlijeđeno dijete ne može tom svom roditelju biti njegovatelj, jer mu to ne dopuštaju hrvatski zakoni. Je li to suludo i nenormalo – na kraju pita Bojan Letić.