Godina je 2000. Martin Dominić, 48-godišnjak iz Palovca dolazi u zgradu policije. Vadi osobnu iskaznicu, predaje je policajcu i kaže mu da bi prijavio nestanak svoje 23-godišnje kćeri Jasmine, studentice politologije na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Policajac na porti upisuje ga u knjigu posjetitelja, a Martin Dominić čeka da ga primi netko od operativaca koji će saslušati i zaprimiti njegovu prijavu.
Sjeda i sluša što mu priča Fredi, kako zovu Jasminina oca. On priča kako Jasmine nema, zabrinut je što mu je s kćeri. Govori mu kako u obiteljskoj kući u Novoj ulici 29 u Palovcu žive dvije kćeri - Smiljana i Jasmina, koja studira politologiju u Zagrebu i dolazi kući uglavnom vikendom i tijekom praznika. Policajcu priča kako on kao klesar radi na terenu u Sloveniji, a supruga je na privremenom radu u Njemačkoj. Smiljana mu, pak, govori kako se redovito čuje s Jasminom, ali spominje i da je, navodno, otišla u Pariz, odakle se javlja, da je našla dečka Japanca, da je, navodno, otišla na kruzer. Sve to policajac zapisuje. Fredi nakon razgovora uzima na porti svoju osobnu iskaznicu i odlazi kući.
O svemu što je doznao, razgovara sa svojim nadređenim, tada pomoćnikom načelnika za kriminalističku policiju u PU međimurskoj. Pretresaju sve ono što je ispričao otac; da je kći studentica u Zagrebu, da povremeno radi preko studentskog servisa, pa i tijekom ljetnih praznika, kada dođe u rodno mjesto.
I premda bi uobičajeno bilo da o razgovoru i tadašnjim očevim sumnjama u nestanak Jasmine Dominić kriminalist koji je razgovarao s Martinom Dominićem sastavi službenu bilješku, zaključak je nekoliko kriminalista da ništa što je otac opisao ne upućuje na njezin nestanak. O posjetu Martina Dominića PU međimurskoj nema pisanog traga - činjenica da je otac došao zbog sumnje da mu je kći nestala, nije uvedena ni u dnevnik događaja.
Pojedinosti su to koje smo doznali od nekoliko pouzdanih izvora. Informacija o nestanku Jasmine Dominić izazvala je popriličnu nervozu u PU međimurskoj prije svega zato što su sada i pod povećalom javnosti, ali i zbog upita o tome kako se tragalo, a koji dolaze s Ravnateljstva policije.
Izazvalo je to i nelagodu među operativcima, što se već komentira u internim razgovorima među policajcima. Druga je verzija da sigurno nije bilo namjere zataškavanja te da je vrlo lako moguće da je priča oca Jasmine Dominić bila toliko konfuzna i proturječna u činjenicama da se nije moglo ići u formaliziranje razgovora. Iako je to sada razina spekulacije, protek vremena od gotovo pet godina od prvog odlaska Martina Dominića u policiju do službene prijave nestanka 16. kolovoza 2005. godine Jasmine Dominić, kada je u policiju nestanak došla prijaviti majka Katarina, izgubljeno je vrijeme u kojem se u vezi s nestankom nije poduzelo ništa.
Policajka koja je ispitala majku o svim okolnostima nestanka postupila je profesionalno. Napisala je službenu bilješku te je, prema ustaljenoj proceduri, raspisana objava za nestalom osobom, sa svim njezinim osobnim podacima i karakteristikama po kojima bi ju se moglo tražiti. Policija je obavljala terenske provjere. Razgovarala je sa svim članovima obitelji. Kad bi Fredi, kako su zvali Jasminina oca, “pod gasom” u lokalnoj gostionici govorio da bi Smiljana mogla imati veze s Jasminim nestankom i kad bi im to bilo dojavljeno, išli su s njim razgovarati.
Međutim, to što je izgovorio u krčmi, nijednom nije htio potvrditi. Zašto? To je znao samo on. Martin Dominić preminuo je 10. srpnja 2013. godine, nikada ne doznavši što se dogodilo s njegovom kćeri. Svi se sjećaju kako bi samo tužno ponavljao: “Moja Jaca, moja Jaca”.
Tih posljednjih 13 godina života pokušavao je doznati što se dogodilo. U očaju, policija je čak išla vidovnjaku u okolici Bjelovara, koji im je rekao da je živa i zakopana nedaleko od kuće. Uvjeravali su i policiju u to, pa se kopalo i na jednoj njivi nedaleko od kuće u Palovcu. Jer, do njih je došao glas da bi tamo moglo biti zakopano tijelo. Ali, ništa. S obzirom na glasine u Palovcu, mišljenja su bila podijeljena. Neki, koji su sumnjičavo vrtjeli glavom i nisu mogli objasniti Jasminin nestanak, zahladili su odnose i Dominićeve prestali posjećivati.
Bili su ogorčeni i ljuti, ali nisu imali nikakav čvrst dokaz za ono na što su sumnjali. Drugi su, pak, smatrali da je neumjesno previše ispitivati roditelje i sestru o nestaloj Jasmini jer bi im time nanosili još veću bol. Čak je, kako smo doznali u Palovcu, i unutar obitelji, između supruge Katarine i kćeri Smiljane s jedne strane i Martina s druge, bilo žustrih rasprava o njegovim pričama po krčmama. Prigovarale su mu što priča kad popije.
- Pravile su ga ludim - kaže naš sugovornik iz Palovca koji poznaje obitelj Dominić. Martina Dominića razdirala je nepoznata sudbina njegove kćeri. U međuvremenu, Smiljana se udala, rodila dvoje djece, a u istoj kući živjela je i njezina najstarija kći, Katarina. Supruga Ivicu upoznala je u lokalnom kafiću u kojem je konobarila. Nakon Fredijeve smrti majka Katarina nastavila je živjeti u Njemačkoj, gdje je radila, i dolazila bi kući za blagdane. Posljednji put viđena je između Božića prošle godine i Sveta tri kralja, nakon čega je otputovala u Njemačku.
Posjećivali su ih susjedi, koji su također odlazili k rodbini, ali nije bilo priče o Jasmini. Smiljana je živjela novim životom, bila je jako angažirana oko kćeri koja je igrala nogomet u lokalnom ženskom nogometnom klubu. Neke Jasminine kolegice iz osnovne škole, koje su Smiljanu poznavale kao vrijednu domaćicu i suprugu, tvrde da su ipak o njoj imale drugačije mišljenje, a razlog je lažno prijavljivanje razbojstva 2014. godine. Ostali su šokirani kako je iskoristila slično kazneno djelo i sebe prikazala kao žrtvu. Prema pričama mještana, navodno je time htjela prikriti gubitak novca u kladionici, u koju je često zalazila. Bila je, kažu, dominantna osoba u kućanstvu.
Bespogovorno su se slušale njezine naredbe da se zamrzivač pod stepenicama u hodniku, na kojem su bile naslagane stvari, ne dira i ne pomiče. A stara Končareva škrinja, koja nije bila čišćena vjerojatno otkad je kupljena, bila je jedan od većih potrošača električne energije.
Namjerno ili slučajno, kada je Smiljana prošle subote s mlađim kćerima otišla na vjeronauk i u lokalnu trgovinu, a njezin suprug Ivica radio, zamrzivač je netko od ukućana izvukao ispod stepenica. Kada su podigli poklopac, otvorena je jedna od najintrigantnijih kriminalističkih priča u Hrvatskoj posljednjih desetljeća.
Obitelj ne može odgovarati za prikrivanje kaznenog djela
Jučer su se pojavile spekulacije kako bi se istraga u slučaju ubojstva 23-godišnje Jasmine Dominić mogla proširiti i na neke članove njezine obitelji, ali ne zbog sudjelovanja u samome ubojstvu za što je osumnjičena njezina sestra Smiljana Srnec, već zbog nekoga oblika pomaganja da se ubojstvo prikrije skoro punih 19 godina.
Utvrdi li se da su za ubojstvo, osim Smiljane, znale i druge, njoj bliske osobe, postavlja se pitanje mogu li one biti kazneno gonjene. Ukoliko bi te osobe bile iz kruga najbliže obitelji, osim blagodata da ne moraju svjedočiti protiv Smiljane Srnec, one ne mogu biti niti kazneno gonjene za dva kaznena djela koje bi im se moglo potencijalno staviti na teret, a riječ je o pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenoga djela te neprijavljivanje kaznenoga djela. Zakonodavac naime propisuje da je za takva djela za najbližu rodbinu postoji imunitet od kaznenoga progona.
Prevedeno, najbliža rodbina ne može biti kažnjeno gonjena pomogne li svojemu najbližem srodniku nakon počinjenja djela te ako ga ne prijavi premda zna za počinjenje djela.
Međutim, postoji mogućnost, naravno, ako se utvrdi da se išta tako dogodilo, da se neka osoba prijavi za sprječavanje dokazivanja. Naime, ako je netko od rodbine bilo kojim svojim postupkom doveo u zabludu istražitelje potencijalno je počinio upravo takvo djelo. Kod sprječavanja dokazivanja zakon pak za rodbinu ne predviđa imunitet. Naravno, prije svega je potrebno utvrditi proizlaze li iz njihovih postupaka obilježja takvoga djela.