Apsurdnim situacijama poput onih da su roditelji vraćali dekanove nagrade za svoju odličnu djecu, a studenti odustajali ili prekidali vrijeme boravka na inozemnim sveučilištima u sklopu programa mobilnosti Erasmus +, a sve kako roditelji ne bi izgubili poreznu olakšicu na njih, čini se da je napokon došao kraj.
Ministarstvo financija u najnovijim izmjenama Zakona o porezu na dohodak konačno je odlučilo ispraviti nepravdu prema najboljim studentima, ali i onima slabijega imovinskog stanja, te stipendije, nagrade za izvrsnost učenika i studenata isplaćene iz proračuna, kao i bespovratna sredstva koja se isplaćuju iz proračuna, fondova i programa Europske unije i drugih međunarodnih fondova i programa, napokon odlučilo uvrstiti u kategoriju primitaka koje će roditeljima i skrbnicima na koje su prijavljeni uzdržavani članovi omogućiti pravo na poreznu olakšicu.
Postojeći zakon u tome je smislu bio ne samo nepravedan, nego i potpuno obeshrabrujući: stipendije i nagrade za izvrsnost nisu zakonski jednako tretirane kao, primjerice, pravo na dječji doplatak, socijalne potpore ili potpore za novorođenče koji se pri utvrđivanju prava na osobni odbitak za uzdržavane članove ne uzimaju u obzir (članak 17. postojećeg Zakona o porezu na dohodak).
Nova znanja
Umjesto da se društvo ponosi njihovom djecom, roditelje bi se u slučaju da godišnji „prihod“ uzdržavanog člana prijeđe 15 tisuća kuna (jer su se u njega uračunavale i stipendije i nagrade) teretilo s osnova osobnog odbitka djeteta te bi iduće godine od Porezne uprave znali dobiti „čestitku“ kojom se tražilo da državi vrate i po više tisuća kuna. Osim toga, ta su djeca često bila diskriminirana jer u slučaju da su nagradama ili stipendijama dosegnuli limit od 15 tisuća kuna godišnje više ne bi, primjerice, smjeli raditi ni preko student servisa kako roditelji državi ne bi morali vratiti porezni odbitak.
Ubuduće se pri utvrđivanju prava na osobni odbitak za uzdržavane članove uže obitelji stipendije, bez obzira tko je isplatitelj, nagrade za izvrsnost učenicima i studentima te bespovratna sredstva iz proračuna, fondova i programa Europske unije u svrhu obrazovanja i usavršavanja neće uzimati u obzir.
- Predloženom izmjenom potaknulo bi se bolje korištenje programa, a sve u cilju stjecanja novih znanja i vještina, što predstavlja najbolje ulaganje u budućnost našega društva. Osim toga, navedene su mjere i demografske te mjere za poticanje izvrsnosti kod mladih ljudi, a isto je u skladu s Programom Vlade Republike Hrvatske za mandat 2016.-2020. godine – stoji u obrazloženju predlagača Ministarstva financija.
Apeli u ovom smjeru posljednjih godina idu od Agencije za mobilnost i programe EU, koja u nas provodi Erasmus + program (u sklopu kojega studenti određeno vrijeme studija ili stručne prakse borave u inozemstvu) ali i pučke pravobraniteljice, sveučilišta i brojnih visokih učilišta koji su se odreda uključili u javnu raspravu o izmjenama ovoga zakona. Samo anketa Agencije za mobilnost tijekom 2017. i 2018. na 42 visoka učilišta u Hrvatskoj koji sudjeluju u programu Erasmus + godine pokazala je da se zbog dosadašnje restriktivne mjere oporezivanja stipendija broj studentskih prijava za sudjelovanjem u Erasmusu smanjio, broj odustajanja povećao (lanjske godine od deset pa čak do 50 posto na nekim visokim učilištima), što je za posljedicu imalo smanjenje apsorpcije sredstava iz toga programa.
Ubitačne restrikcije
Brojke Agencije pokazuju kako je, primjerice, u Erasmusu 2014. godine sudjelovalo 1677 studenata s 36 visokih učilišta, a 2017. skromnih 1939 s 42 visoka učilišta, no broj bi bio znatno veći da studenti zbog poreznih restrikcija masovno ne odustaju od programa čak i kada na njega ostvare pravo.
- Osim toga, na natječaju za Erasmus za 2018. godinu Hrvatska je dobila gotovo 2,5 milijuna eura više nego lani (u 2017. godini oko 6,3 milijuna eura, ove godine oko 8,7 milijuna eura op.a.), a ta bi sredstva do 2020. godine trebala rasti 20 posto godišnje – ističu iz Agencije za mobilnost. Na Splitskom sveučilištu, kako kaže Ana Ćosić, Erasmus koordinatorica i voditeljica Ureda za međunarodnu suradnju, također je zadnjih godina došlo do rapidnog pada interesa za sudjelovanje u Erasmusu: primjerice, 2013./2014. godine stopa odustajanja iznosila je deset posto, a u posljednje dvije godine inicijalni interes stagnira unatoč rastućem broju natječaja, a stopa odustajanja popela se na čak 40 posto:
- Nadam se da je netko napokon prepoznao problem i uvažio naše napore da se te nelogičnosti isprave, a studentima napokon olakša korištenje ovoga programa – prokomentirala je najnoviji zakonski prijedlog Ana Ćosić.
Potpora veća od limita
Podaci Agencije za mobilnost pokazuju da prosječno trajanje mobilnosti u svrhu studija u sklopu Erasmus + programa iznosi pet mjeseci, a stručne prakse četiri mjeseca, dok maksimalan boravak može biti godinu dana. Prema novim natječajnim iznosima, prosječna financijska potpora studentu ukupno bi iznosila 2750 eura za studij i 2400 eura za stručnu praksu, iz čega je vidljivo da trenutačno premašuju porezni limit od 15 tisuća kuna.