Postoje državne agencije koje troše znatno iznad svojih mogućnosti, a onda postoje i one štedljivije.
Poput Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama.
Evo, ona je prema posljednjem godišnjem izvješću o radu, koje je prije dva tjedna prihvaćeno na Vladi, uspjela potrošiti jedva 54 posto budžeta, uštedjevši tako državi čak 94 milijuna kuna.
Nejasno je jedino zašto, s obzirom joj država svake godine u proračunu osigurava sredstva za rad koja bi se potom trebala potrošiti na projekte društveno poticane stanogradnje, kupnju stanova, subvenciju stambenih kredita i ostalo.
Točnije, na stranicama te agencije pod opisom njezine nadležnosti, stoji da je osnovana kako bi u ime i za račun države kupovala ili mijenjala nekretnine, a jedan od glavnih programa koji provodi jest onaj državno poticane stanogradnje.
Njegova je svrha javnim sredstvima poticati stanogradnju radi “zadovoljenja stambenih potreba i poboljšanja kvalitete stanovanja što šireg kruga građana”.
Dakle, omogućiti građanima da si po nešto povoljnijim uvjetima te po tržišno prihvatljivim cijenama osiguraju krov nad glavom.
Bez ostvarivanja plana
Uz tu glavnu djelatnosti, APN je zadužen za provedbu programa energetske obnove zgrada javnog sektora, no sudeći prema podacima koje su objavili, ovo tijelo lani nije uspjelo namjenski potrošiti novac čak ni za osnovnu djelatnost.
Kako stoji u dokumentu, država je za osiguranje programa poticane stanogradnje, popularnog POS-a, osigurala ukupno 90 milijuna kuna, no agencija je za tu svrhu potrošila samo 9,9 milijuna kuna, odnosno samo 11 posto planiranog budžeta.
“Najveće odstupanje od plana dogodilo se u aktivnosti društveno poticane gradnje zato što u 2018. godini nije ostvarena kupnja novih zemljišta u Zagrebu i Splitu, kako je bilo planirano. Kupnja bi se trebala realizirati u 2019. godini”, piše u dokumentu, uz napomenu kako bi se “navedena nerealizacija trebala korigirati novo utvrđenom etalonskom cijenom građenja kao i novelom Zakona o društveno poticajnoj stanogradnji koja omogućuje fleksibilnije tržišno poslovanje APN-a.”
Osim toga, čini se da APN nije uspio ostvariti plan ni na drugim područjima.
U namjenu kupnje nekretnina izvan područja od posebne državne skrbi potrošeno je tako 26,2 milijuna od ukupno predviđena 33 milijuna kuna, što čini 78 posto ukupnog predviđenog budžeta.
Nije ovo, međutim, prvi put da APN ima problem izvršavati svoje zakonom propisane ciljeve, odnosno raditi posao zbog kojeg je osnovan i zbog kojeg danas zapošljava 75 djelatnika.
Tako je iz izvješća za 2017. vidljivo da je agencija uspjela u cijeloj godini utrošiti samo 44,5 posto proračuna - dakle, manje od polovice od ukupno predviđenih 312 milijuna kuna - od čega se opet najviše kaskalo na POS-u.
Čekaju blagoslov
Za tu svrhu tada je bilo namijenjeno 208 milijuna, ali je agencija potrošila samo 26,08 posto, a u segmentu kupnje nekretnina izvan područja od posebne državne skrbi uspjelo se pak utrošiti samo 71 posto budžeta.
Slično se, iako malo bolje, događalo i u 2016. godini. Tada je iz proračuna agencije koji je iznosio 373 milijuna kuna potrošeno 68 posto novca, no u stavci POS-a realizacija se opet odvija na razini 44 posto budžeta, dok je u svrhu kupnje stanova izvan područja od posebne državne skrbi utrošeno 73 posto novca.
Jutarnji list stoga je Agenciji poslao upit u kojem smo im postavili nekoliko pitanja o njihovom radu, no niti nakon 12 dana čekanja nismo uspjeli dobiti nikakav službeni odgovor.
Dapače, u telefonskim razgovorima iz agencije su nam cijelo vrijeme poručivali kako je odgovor na upit pripremljen, ali ga, tvrde, ne smiju poslati prije nego što dobiju odobrenje Ministarstva graditeljstva.
Čudno pojašnjenje, posebno s obzirom na činjenicu da je riječ o samostalnoj agenciji koja ima vlastitog ravnatelja, dok joj upravno vijeće čine ministri Predrag Štromar, Marija Vučković, Marko Pavić, Zdravko Marić i Dražen Bošnjaković.
Njen direktor Slavko Čukelj potom ima i dva zamjenika, pročelnicu kabineta, tajnicu, zasebne odjele za opće poslove, financije i računovodstvo kao i cijelu silu odjela koji se bave nekretninama i gospodarenjem energijom - no odgovor na novinarski upit ne smiju dati samostalno.
U agenciji bez odgovora
Bilo kako bilo, blagoslov Ministarstva graditeljstva, iako su istekli svi zakonom propisani rokovi, očito nisu dobili niti nakon 15 dana čekanja, a mi smo pak ostali uskraćeni za odgovor što se to posljednjih godina dogodilo s osnovnim djelatnostima ovoga tijela.
I je li POS možda propao?
Imaju li Hrvati sve manji interes za kupovinom cjenovno prihvatljivih nekretnina?
A s obzirom na to da agencija godišnje realizira jedva 50 posto budžeta, znači li to onda da ne ispunjava svoje ciljeve pa bi je trebalo znatno smanjiti u kadrovskom segmentu, ali i svakom drugom?
Prepoloviti plaće?
Bivša ministrica graditeljstva Anka Mrak Taritaš za Jutarnji upozorava da bi razlog zbog kojeg agencija više ne ispunjava svoje temeljne ciljeve možda trebalo potražiti u Zakonu o subvencioniranju stambenih kredita koji je, nastavlja, opteretio resurse APN-a.
- Otkad je država donijela odluku da će umjesto gradnje stanova radije subvencionirati kredite za preskupe nekretnine, agencija je vrlo vjerojatno zatrpana poslom obrade tih kredita s obzirom je to prebačeno na APN. To je, naravno, posve pogrešna odluka države jer bi se država trebala posvetiti gradnji stanova za najam uz pomoć POS-ova programa umjesto da remeti i tržište cijena nekretnina i rad agencije - rekla je Mrak Taritaš.
Predsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri HGK Dubravko Ranilović ističe da su mjere na tržištu nekretnina općenito dobrodošle, no da one nemaju smisla ako se ne prilagođavaju situaciji na tržištu.
- Gledajte, poticati stambeno kreditiranje u trenutku kad je stanogradnja pri vrhuncu posve je promašena politika koja nema dobre efekte ne tržištu. POS za najam stanova zanimljiva je ideja kojom bi se netko sasvim sigurno trebao baviti. Cijeli sustav kakav trenutačno postoji treba transformaciju - objašnjava Ranilović.
Iz izvješća APN-a doista je vidljivo da se agencija posljednjih godina uglavnom bavi obradom kredita građana koji su odlučili kupiti nekretninu uz pomoć mjere državnog sufinanciranja.
Prema podacima iz posljednjeg godišnjeg izvješća, do prosinca 2018. kroz dva programa sufinanciranja stambenih kredita zaključeno je sve skupa 5300 ugovora i isplaćeno 45 milijuna kuna subvencija, a pristiglo je u međuvremenu i dodatnih 400-injak zahtjeva za dodatnim sufinanciranjem zbog rođenja ili posvojenja djeteta.
Usporedbe radi, kroz program POS-a koji se počeo provoditi još 2000-itih godina, izgrađeno je sve skupa 8272 stanova u 253 građevina, a država je u njih bila uložila milijardu i sto milijuna kuna poticajnih sredstava.
Bivši HNS-ov ministar graditeljstva i bivši potpredsjednik Vlade Radimir Čačić podsjeća kako je APN izvorno bio nastao kao državna institucija koja je otkupljivala napuštene kuće i stanove, no razvojem POS-a postala je centralno mjesto za društveno poticajnu stanogradnju što je, upozorava Čačić, bio primjereniji i smisleniji program od sufinanciranja stambenih kredita.
“ Koncept POS-a osmišljen je u trenutku kad su prosječne kamatne stope za stambenu izgradnju iznosile između 7 i 11 posto, a prosječna duljina kredita iznosila od sedam do 11 godina. Ideja je bila građanima koji nemaju krov nad glavom te koji iznajmljuju nekretnine, omogućiti kupovinu stana praktično za cijenu najma, a obzirom banke u tom trenutku nisu imale dugoročnih depozita, trebalo je osmisliti neki model prema kojemu bi im bilo interesantno financirati takve kredite”, prisjetio se Čačić.
Stoga je dogovoreno da će država krenuti u stanogradnju te 18.5 posto PDV.a kojeg građanin plaća kroz kupovinu stana oročiti u bankama uz kamatnu stopu od dva posto, a one pak građanima zauzvrat ponuditi kreditnu liniju za kupovinu stambenih nekretnina s maksimalnom kamatnom stopom od 4 posto.
“ Cijela stvar je dakle funkcionirala tako da se stalno vrtio i oplođivao isti novac, a Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama, po dovršetku programa otkupa kuća, postala zadužena za provedbu projekta društveno poticajne stanogradnje”, pojasnio je Čačić model kojemu je bio inicijator.
Tvrdi kako APN danas zapravo novac od POS-a troši na tržišno posve neopravdano subvencioniranje stambenih kredita koji pozitivan efekt imaju djelomično za pojedince koji kupuju stanove, ali nikako za društvo u cjelini.
U međuvremenu pati POS kojeg je većina stručnjaka na tržištu za nekretnine doista smatrala adekvatnijom poticajnom mjerom prema građanima, a očito pati i agencija koja ne uspijeva izvršiti svoje temeljne zadaće.
Slaba realizacija
Dapače, uvidom u njihovo financijskom poslovanje kroz posljednje tri godine, vidljivo je da je među najstalnijim rashodima agencije novac koji se svake godine izdvaja za plaće i materijalne rashode institucije.
Kad su u pitanju rashodi djelatnika, u 2018. godini na ovo je ime utrošeno gotovo kao i na POS, točnije nešto malo manje od osam milijuna kuna, a slični iznosi bilježe se po pitanju rashoda radnika i u prijašnjim godinama.
U međuvremenu, i ta slaba realizacija POS-a bilježi probleme obzirom u javnost sve češće stižu vijesti o činjenici da se POS-ovi stanovi kupuju kako bi ih vlasnici potom davali u turistički najam, umjesto za rješavanje stambenih pitanja što mu je bila osnovna svrha.
Dapače, u medijima je trebalo biti objavljeno na desetine i desetine tekstova da se napokon oglasi agencija koja je prema propisima i nadležna za kontrolu korištenja POS-a te najavi kako će krenuti u obračun s onima koji stanove iz sustava poticajne stanogradnje koriste na nepropisni način.
Kakvi će biti rezultati ove borbe zasad je nepoznato, ali s obzirom na općenitu suzdržanost ovog državnog tijela, ne treba čuditi što ih nitko niti ne očekuje.