StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetNEZAPAMĆENI POTHVAT NA REBRU

Kako je herojski tim kirurga u maratonskoj operaciji Marku (42) vratio na ruku pet prstiju koje mu je odsjekla kosilica

Piše Goranka Jureško/JL
11. srpnja 2019. - 10:54

- Jučer sam popravio žičanu ogradu, a danas bih mogao pokositi i travu. Uzmem kosilicu i krenem. No, u jednom trenutku shvatim da mi je neki ostatak žice u travnjaku ‘zaglavio’ kosilicu.

Nagnem se, desnom rukom držim kosilicu, a lijevom pokušavam iščupati žicu i baciti je na nogostup. No, u trenu je kosilica povukla žicu, ali i moju ruku. Automatski sam povukao ruku. Mislio sam da me samo udario dio kosilice. Zapravo, ni sad ne znam sigurno što se dogodilo, ali znam da me pogled na moju ruku paralizirao. Osjećam prste, ali zapravo ih nema. Svih pet. Leže negdje po travi, krv curi... - opisuje nam 42-godišnji Marko nesreću koja mu se dogodila prošli tjedan u dvorištu obiteljske kuće u okolici Zagreba, a čija je posljedica mogla biti da ostane bez svih prstiju lijeve ruke.

Na sreću, liječnici Zavoda za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju KBC-a Zagreb u 16-satnoj operaciji uspjeli su vratiti sve prste “na svoje mjesto”. Čak šest plastičnih kirurga mijenjalo se tijekom tog golemog zahvata jer, treba reći, za “prišivanje” svakog prsta trebalo im je gotovo dva sata. Dakako, tome se moraju dodati i pripremne radnje kako šake tako i svakog prsta posebno.

Potraga u travi

Sreća je što Marko u trenutku nesreće prošli četvrtak nije bio sam kod kuće. U pomoć mu je priskočio brat.

“Na brzinu je pronašao četiri prsta u travi, strpao ih u vrećicu, a mene u automobil i krenuli smo put Rebra. Susjed je ostao tražiti dio petog prsta. Srećom, našao ga je pa je prst stigao na Rebro malo poslije mene”, priča dobro raspoloženi Marko s golemim povezom na šaki. “Čak me niti ne boli. Teže mi pada ovo ležanje. Istina, koliko mi dopuštaju ‘žice’, ipak povremeno i prohodam po sobi”, dodaje.

A kako su Marku vraćeni prsti, objašnjavaju kirurzi koji su vodili ovu operaciju: dr. Hrvoje Kisić, dr. Nino Fuchs, dr. Anto Dujmović i specijalizant dr. Marko Mance. Njima su se u jednom trenutku zahvata pridružili i doc. dr. Krešimir Bulić te dr. Dino Papeš.

“Bio je četvrtak rano navečer, oko 18 sati. Zovu s naše Hitne jer im je upravo ‘utrčao’ čovjek s povezom na ruci i drugi s vrećicom, a u njoj četiri prsta. Bilo mi je jasno da će to biti popriličan posao”, rekao je dr. Fuchs koji je taj dan bio dežurni liječnik.

I onda je krenula akcija spašavanja odrezanih prstiju. Nazvao je šefa prof. dr. Davora Mijatovića i “digli” su od kuće još trojicu kolega jer je bilo očito da valja “upregnuti” sve raspoložive kolege pred kojima je bila burna i duga noć. Naime, trebalo je najprije utvrditi ima li dodatnog krvarenja šake i u kojem su stanju odrezani prsti. Razlog je što u takvim slučajevima nerijetko prsti stradaju tako da neki nisu “upotrebljivi” pa valja odlučiti koji će se spašavati, odnosno na koje će se mjesto reimplantirati. Za hvat je nužan palac te kažiprst i prstenjak, i zato ti prsti uvijek imaju prioritet.

“Srećom, prsti su bili u dobrom stanju, čak ni previše uprljani. Najmanje je stradao palac, odnosno samo njegov vrh koji je naknadno donio susjed”, objašnjava dr. Fuchs. Slijedila je priprema svakog prsta posebno te šake na dijelovima na koje će se oni reimplantirati.

“Operacija se zapravo radila na dvije strane: jedna je grupa pripremala prste, a druga šaku. Trebalo je naći krvne žile, odnosno arteriju i venu, tetive i živce te spojiti kost. Dok sam pripremao prste, isto to radio je dr. Kisić na šaci”, objašnjava dr. Dujmović i dodaje da je tog trenutka mogla početi reimplantacija, a sve se to radilo pod mikroskopom.

Postupak oporavka

“Najprije je spojena kost, a potom je slijedilo spajanje arterije i vene, pa tetiva i na kraju živaca. Krenuli smo od kažiprsta, a slijedio je srednji prst. U ‘prišivanju’ smo se mijenjali dr. Dujmović i ja jer s obzirom na to da se sve radi pod mikroskopom, a traje sat i pol do dva, to postane vrlo naporno”, objašnjava dr. Kisić tijek zahvata.

Operacija je počela u četvrtak u 21.30, a završila u 14.30 sati u petak. Posljednji je na redu bio palac kojemu je nedostajao vrh, i to je također bilo vrlo zahtjevno “prišivanje”.

  “Kako smo bili već prilično umorni, pozvali smo u pomoć doc. dr. Bulića i dr. Papeša pa je zahvat konačno priveden kraju”, kaže dr. Kisić, zadovoljan ishodom operacije u kojoj je sudjelovalo ukupno više od 15 osoba. Pacijentu sad slijedi poprilično dugotrajan oporavak jer prije svega valja sačuvati “život” svakog prsta. Liječi se antibioticima i dobiva lijekove koji sprečavaju stvaranje ugrušaka koji bi mogli začepiti male krvne žile, odnosno oni osiguravaju da prsti budu maksimalno prokrvljeni.

Pročelnik Zavoda, dr. Mijatović, ističe da je vrlo ponosan na kolege koji su izveli ovu zahtjevnu operaciju.

“Sve su to vrlo mladi, ali i vrlo educirani i stručni liječnici koji odlično rade kao ekipa. I ovom su operacijom pokazali da smo na visokoj razini jer je reimplantacija svakog prsta trajala prosječno kao u najboljim europskim centrima”, napominje prof. dr. Mijatović.

No, i ova je operacija pokazala sav apsurd hrvatskog zdravstvenog sustava kad je riječ o plaćanju ovog zahtjevnog posla. Činjenica je da su, istina, kirurzi napravili sjajan posao i uspjeli spojiti svih pet prstiju, ali su bolnici napravili dug. Naime, način plaćanja ove operacije je takav da će se bolnici 16-satni posao platiti kao da su “prišili” samo jedan prst, oko sedam tisuća kuna, a potrošili su 20 tisuća!?

 

04. studeni 2024 22:58