Prosvjetari su se dugim i iscrpljujućim štrajkom izborili za veće plaće, no unatoč silnim razgovorima s resornim ministrom, prosvjedima diljem Hrvatske, ali i onim glavnim, masovnim u Zagrebu, ni jednom riječju nije spomenuta - korupcija?!
A upravo je zapošljavanje u prosvjeti po političkim i inim vezama najveći problem o kojem javno imaju petlju progovoriti samo najhrabriji. Oni koji u tu prosvjetu nisu “pali padobranom”, koji nisu znanje stekli na “brzopoteznim” tečajevima u susjednoj BiH, nego su “žuljali” klupu.
- Borba za materijalni položaj prosvjetara je vrlo bitna, međutim, to je tek dio ukupnog problema koji nas muči, tišti, uništava na rate. Da bi prosvjeta bila ono što se od nje traži, prvo treba riješiti mito i korupciju koji naprosto razaraju sustav. A bez radikalne reforme taj problem neće biti riješen - kaže prof. povijesti Ivan Jujnović, čovjek koji je pred Uskokovim istražiteljima prokazivao kolege koji za zapošljavanje u školama traže novac i/ili inzistiraju na političkoj podobnosti.
Zbog toga je bio tužen za duševne boli, tražili su od njega 400 tisuća kuna (!) za nemiran san, no sud je njemu dao za pravo. Čestiti Ivan je govorio istinu.
Biračko tijelo
Dodatni je problem što stranke ovise o prosvjetnim radnicima i njihovim obiteljima, jer su - s obzirom na brojnost - značajno biračko tijelo. Bez njih je, praktički, teško dobiti izbore u lokalnoj sredini. Posljednjih godina je na djelu gomilanje nastavničkog kadra, unatoč tome što broj učenika pada. Zato se satnice pumpaju na različite načine, što rezultira nastavom u drugoj smjeni, a to komplicira život učenicima i roditeljima. Da brojni nastavnici ne mogu ispuniti satnicu, na površinu je isplivalo u trenutku kada je Vlada objavila prosječnu plaću u prosvjeti, koja je za mnoge sanak pusti jer, jednostavno, premalo rade; točnije, nemaju gdje ispuniti normu. Čak i u velikim gradovima, poput Zagreba i Splita, nerijetki su razredi s po sedamnaest, osamnaest učenika, i jasno je da su zato brojni predavači postali tehnološki višak.
- Prosvjeta je integralni dio sustava u kojem, umjesto demokracije, caruje partitokracija. Vladaju stranke, a ne narod, a to se manifestira kroz uhljebljivanje njihovih kadrova svugdje, pa i u prosvjeti. To se jedino može riješiti korjenitom reformom sustava, no tko to napravi automatski će izgubiti vlast. Političari su toga svjesni i zato se ne usuđuju mijenjati stvari kako im oni koje su uhljebili ne bi okrenuli leđa. Mi u Hrvatskoj nismo glasači, mi smo u ovom partitokratskom sustavu pretvoreni u navijače, i zato se ne možete zaposliti u prosvjeti ako ne navijate za određenu stranku - bez dlake na jeziku će prof. Jujnović.
Nije samo problem u podobnom nastavnom kadru, nego i učenicima koje takvi “politički filuju”.
- A to vam se radi vrlo sofisticirano, hvali one za koje bi oni jednoga dana morali glasovati. To je vrlo opasno - upozorava Jujnović.
Dogovorenim povećanjem plaća u prosvjeti nagrađeni su svi, bez obzira na njihov učinak. Uranilovka je u prosvjetu donijela letargiju, jer zašto bi onaj koji radi dobro odradio nešto dodatno, ako za to nije stimuliran, a kolega mu nije u stanju ispuniti ni minimum predviđene norme.
Podobnost je kriterij
- Bez sustava nagrađivanja i kažnjavanja ne možemo naprijed. Mi imamo kolege koji godinama s učenicima nastupaju na natjecanjima i osvajaju nagrade, a jednako su plaćeni kao oni koji nisu kadri ni izvesti djecu na odjelnička natjecanja. I tu je gorući problem. Bez diferencijacije na radnike i neradnike mi ne možemo naprijed - upozorava Jujnović.
Bitno je, podvlači naš sugovornik, ukazati na samovolju ravnatelja kojima je zakon dao velike ovlasti pri zapošljavanju, koje se znaju i zloupotrebljavati.
- Na čelo škola su došli vrlo nestručni ljudi. Ja sam to osjetio na svojoj koži. Ravnatelji škola imenuju se po političkoj podobnosti i oni predlažu školskom odboru koga zaposliti, a oni se nikada ne protive ravnateljevoj odluci. A mogu, međutim ne žele se suprotstaviti, iako su novi kadrovi čije zapošljavanje predlaže ravnatelj upravo najčešće pripadnici njegove stranke. Zato nam se događa da vrlo kvalitetni ljudi, najbolji studenti, nemaju šanse za zapošljavanje u školstvu, a što se kaže - rođeni su za to zanimanje. To se nezadovoljstvo gomila godinama, i ono dugo traje, noseći sa sobom ogromne posljedice. Gorući je problem hrvatskog društva, a napose prosvjete, da se takav način zapošljavanja riješi. Dobro je da su se prosvjetari izborili za bolje plaće, ali isto tako je istina da je ovo samo vatrogasna mjera, koja ne može ugasiti požar nezadovoljstva koji plamti zbog korupcije, mita i nepotizma koji iznutra urušava prosvjetni sustav i društvo u cjelini.
Mito za posao - 10.000 eura
Ravnatelj ima pravo zaposliti nekoga na 60 dana ako je kolega otišao na bolovanje, ali obično se dogodi da taj kojeg je zaposlio kasnije za stalno ostane u školi jer je direktor točno znao koga će angažirati sa Zavoda za zapošljavanje. Ovaj modus operandi za koruptivno djelovanje u prosvjeti ravnatelji temelje na godišnjem programu rada. Naime, uvijek se nekoliko radnih mjesta ostavi nedefiniranima, a baš ta mjesta kasnije budu osnova za koruptivno djelovanje po principu "ja tebi radno mjesto, ti meni to plati". Javna je tajna da se mjesto u prosvjeti na splitskom području plaćalo deset tisuća eura.
Repeticije na crno i stranački kadrovi
Na marginama štrajka prosvjetara, po društvenim su mrežama i u medijima otvorene i mnoge druge teme koje svrbe javnost. Kako je moguće da dio prosvjetara istovremeno razvija privatni posao i prima državnu plaću? Zašto djeca uvijek iz istih predmeta idu na repeticije, a roditelji za te usluge ne dobiju fiskalizirani račun? Zašto državne inspekcije toleriraju takvo ponašanje i tako stvaraju nelojalnu konkurenciju privatnim školama u kojima se legalno daju poduke? Kako to da u HDZ-ovim županijama u školama dominiraju njihovi kadrovi, a u Istri se ni školska spremačica ne može zaposliti bez IDS-a?