Humanitarac, svestrani sportaš i slikar: Čedu Paića predložili za naj-Hrvata u Europi

Šibenčanin Čedo Paić, koji već gotovo pedeset godina živi u Nizozemskoj, doživio je još jedno veliko priznanje. Na tradicionalnom božićnom prijemu što ga je organiziralo hrvatsko veleposlanstvo u gradu Haagu, Čedo je predstavio svoju izložbu slika. Paić je među nizozemskim Hrvatima najpoznatiji po tome što godinama posjećuje naše uznike u Haagu, no Čedo se u slobodno vrijeme bavi i slikanjem. Zato je dobio prigodu da u hrvatskom veleposlanstvu izloži svoja djela, zavičajne pejzaže.

Želja veleposlanice

– U Haagu sam izložio 25 slika, a među njima je dobar dio onih na kojima su motivi moga grada, Šibenika. Izložba se dogodila na prijedlog naše veleposlanice u Nizozemskoj Andreje Gustović-Ercegovac. Nju pamtim još od lani, sa suđenja našim generalima. Gospođa Gustović-Ercegovac je napravila sve što je mogla u trenucima kad se dogodila ona tragedija s generalom Slobodanom Praljkom. Ovaj put nas je spojila puno vedrija, ljepša tema. Veleposlanica je inzistirala na izložbi. Sugerirala mi je da, po svojoj volji, kreiram djela koja će veleposlanstvo izložiti u vrijeme božićnih i novogodišnjih domjenaka kako bi ih vidjelo što više ljudi – javio nam se Čedo Paić iz svoga nizozemskog doma u Beverwijku, gradu tridesetak minuta udaljenom od Amsterdama.

Na svečanosti održanoj u Haagu okupili su se brojni Hrvati iz Nizozemske. Stigao je i svećenik iz hrvatske župe fra Mišo Sirovina, a sve je začinio nastup župnog zbora "Carmina Croata". Hrvati iz Rotterdama su na predstavljanju Paićeve izložbe izveli tradicionalne hrvatske božićne pjesme.

– Na izložbi se okupilo pedesetak ljudi. Više ih i nije moglo stati s obzirom na kapacitet prostora! Posebno mi je drago što je bila prisutna Silvia Willink, jedna od najboljih nizozemskih kiparica. Naravno da sam zapjevao zajedno s našim župnim zborom iz Rotterdama. I u mojem se nizozemskom domu uvijek pjeva, pogotovo kada dođu naši ljudi iz Hrvatske. Zaista sam guštao i pucao od ponosa među poznatim hrvatskim gospodarstvenicima koji žive u Nizozemskoj. Poslije smo svi ugodno ćakulali, uz našu spizu i koju kapljicu hrvatskog vina – kaže Čedo Paić.

Svečanost u Njemačkoj

Kao iznimno aktivnog člana hrvatske zajednice u zemlji tulipana, čovjeka koji desetljećima organizira humanitarne akcije i šalje donacije Hrvatima u domovini, te kao svestranog sportaša (biciklist, triatlonac, atletski trener) i umjetnika, tamošnji su ga Hrvati nominirali za jednu i te kako laskavu nagradu.

– Nedavno sam doznao da su me Hrvati koji žive u Nizozemskoj predložili za naj-Hrvata u Europi. Ta bi se svečanost trebala organizirati u Njemačkoj. No, iskreno, to je sve što znam. Nije mi bitno hoću li je dobiti ili ne. Meni je dovoljno to što su me ljudi prepoznali kao čovjeka koji bi trebao dobiti tu laskavu titulu – otkrio nam je Čedo.

Šibenčaninu Čedi Paiću to ne bi bilo prvo priznanje što ga je dobio u zadnje vrijeme. Prošle mu je godine u Šibenskom kazalištu dodijeljen i Grb Grada Šibenika. Premda već 48 godina živi u Nizozemskoj, Paić je ostao privržen rodnom gradu. Još u jeku Domovinskog rata, 1992. godine, Čedo je u Nizozemskoj otvorio izložbu s portretima poznatih sugrađana. Poslije je svih 25 portreta darovao onima koje je naslikao.

Ovaj se humanitarac, međutim, nikad nije zaustavljao u granicama Šibensko-kninske županije.
– Da se razumijemo, uvijek su mi pomagali moji nizozemski prijatelji. Dakako, najviše moja supruga Slavica. Zato je pomoć redovito stizala i u Zagreb, Split, Knin, Vukovar, pa i u Bosnu i Hercegovinu... – nabraja Čedo.

Hrvatski generali

Čovjek koji je bio veslački reprezentativac bivše države i sudionik newyorškog maratona, razumljivo, ni danas ne može bez sporta...

– Još sam u dobroj kondiciji. Biciklom prijeđem i pedeset kilometara dnevno. Trenirao sam čak i minulog ljeta, kad sam bio u Hrvatskoj. Treniram i srpske atletičarke Oliveru Jevtić i Anu Subotić – ne krije Paić, koji se u Nizozemskoj znao družiti i s čuvenim nogometnim trenerom i izbornikom Louisom Van Gaalom.

Iako je svjedočio lanjskom tragičnom kraju suđenja hrvatskim generalima u Haagu, Čedu Paića to nije spriječilo da nastavi posjećivati sve one koji su ostali iza rešetaka...

– Bilo nam je teško tih dana. Kao i nedavno, kad je navršena ta tužna godišnjica. Sjećam se kao da je bilo jučer, kad je moja supruga Slavica prije Praljkova ispijanja otrova povikala da ga treba zaustaviti. Slavica i ja, dakako, i dalje posjećujemo hrvatske generale. Ponekad ne mogu vjerovati koliko su to karakterno snažni ljudi. Ima dana kad oni nas hrabre, a ne mi njih. Kao kad je naš Šibenčanin Milivoj Petković poslije donošenja presude tješio Slavicu i mene – prisjetio se Paić.