Nakon gotovo dvije godine borbe s pandemijom koronavirusa onaj pljesak s balkona i prozora diljem svijeta u znak podrške medicinarima s vremenom je prestao, i ne samo da su zdravstveni radnici prepušteni sami sebi nego su nerijetko izloženi lupetanju i optužbama neprosvijećena mnoštva, a to su s pravom počeli doživljavati kao da ih se zahrđalim loncima udara po glavi.
Pa kako se možete toliko opirati znanosti i cijepljenju dok pred nama ljudi umiru svaki dan, očajnički se pitaju liječnici, medicinske sestre i tehničari. Zašto nasjedate na lažne vijesti i ne vidite da smo mi po bolnicama na rubu snaga dok vam se borimo za život? Na rukama nam dnevno umre i po devetero ljudi, kako sutradan ponovo doći na posao bez poremećaja sna, gubitka apetita, lupanja srca?
Nedostatak kadra i prekovremeni rad, svakodnevno suočavanje s tragičnim ishodima pacijenata, a naposljetku i strahovanje za vlastiti život i obitelj te upravo infodemija doveli su do porasta psihičkog obolijevanja medicinskih radnika svih profila. Sve češće razvijaju simptome depresije, anksioznosti i tzv. burnouta, odnosno sagorijevanja u poslu. Pate od kroničnog stresa, nesanica, nemogućnosti koncentracije, osjećaja neadekvatnosti na radnom mjestu...
Organizirali ambulantu za psihosocijalnu pomoć djelatnicima
Uočen je značajan porast uzimanja lijekova za smirenje među zdravstvenim radnicima. Primjerice, na početku epidemije 4,5 posto medicinara s područja istočne Slavonije uzimalo je lijekove za smirenje, dok je taj postotak sada skočio na čak 22,4 posto.
– Od početka smo prepoznali da će biti potrebna pomoć po pitanju mentalnog zdravlja zdravstvenih djelatnika, pa smo organizirali ambulantu za psihosocijalnu pomoć djelatnicima tako da smo napravili program u bolničkom internom sustavu koji smo nazvali "Equilibrium" – kazao je dr. Stipe Drmić, specijalist psihijatar iz KB-a Dubrava koja je dugo bila COVID bolnica, a svoja iskustva iznio je nedavno na online panelu "Burnout liječnika i medicinskog osoblja u svjetlu pandemije COVID-19", organiziranom u sklopu javnozdravstvene nacionalne kampanje za mentalno zdravlje Čujem te#Ispodpovršine. Panel je, pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva, organiziralo Hrvatsko psihijatrijsko društvo te udruga za prevenciju depresije i suicida "Životna linija".
– Kroz sustav "Equilibrium" kolege su se mogli javiti bez uputnice i anonimno, no više su bili skloni neslužbeno se javljati za pomoć, a ujedno su znatno manje skloni tražiti pomoć nego njihovi inozemni kolege, što pokazuju podaci iz svijeta. Dakle, javljali su se u manjem postotku nego što je to bilo za očekivati. Drugi val je bio i teži od trećeg jer se došlo do krajnjih granica u smislu vlastitih kapaciteta. U trećem valu imali smo pomoć kolega iz drugih bolnica, i taj timski rad blagotvorno je djelovao da se smanji razina stresa i simptoma kod naših djelatnika. Bilo je to zajedništvo, poput ratnika u rovu – ispričao je dr. Drmić.
Ono što je dr. Drmić posebno istaknuo, a zainteresiralo je nas iz Dalmacije, jest podatak iz istraživanja koje se bavilo mentalnim zdravljem djelatnika respiracijskih centara u Zagrebu i Splitu, da su medicinske sestre iz Zagreba imale više simptoma burnouta, anksioznosti i depresije nego njihove kolegice iz Splita.
– Nismo ustanovili zašto su češće na udaru bile medicinske sestre u Zagrebu. Pitamo se je li to do sunca, više vitamina D ili, pak, mediteranske prehrane, odnosno općenito zato što je Split manja i ugodnija sredina za život. S druge strane, kolegice u Zagrebu su bile dodatno ugrožene potresom, što je itekako moguć razlog – kazao nam je dr. Drmić, inače i sam Splićanin.
– Mi ono često kažemo "pomalo", ne znam, u nas je to tako. Zapazili smo slične probleme i kod obiteljskih liječnika i njihovih sestara koji su preopterećeni i trpe agresiju pacijenata. Naprosto su, uz dodatni rad na računalima, "zgaženi" poslom.
Sestre sklonije anksioznosti, a doktori kliničkoj depresiji
Za "Slobodnu" je dodao kako je primijećeno da su se zaposlenici ponekad radije javljali u druge ustanove, radi diskrecije.
– Također smo zapazili da su žene ugroženije, sestre su sklonije anksioznosti, a doktori su skloniji kliničkoj depresiji. Nailazimo, nažalost, i na pokušaj bijega od realiteta uz pomoć alkohola, a također smo zapazili probleme u obiteljima. Znate kako se ono kaže, biti medicinar je rizični faktor za rastavu braka. Uz sve napore koje proživljavaju medicinari, tu je i problem manjka osoblja, stranci nam stalno vrbuju stručnjake i sestre – govori nam dr. Drmić. Napominje kako su u Splitu imali tečaj o burnoutu na zdravstvenim studijima gdje djelatnike uče metodama poput vježbi disanja i relaksacije. Međutim, medicinari rijetko traže pomoć.
– A najgore je da sami sebe liječe ili odlaze u druge bolnice. Upravo danas zvao me kolega iz Karlovca jer žele nešto što bi moglo ići kao projekt zaštite mentalnog zdravlja u njihovoj bolnici. Amerikanci su imali doktoricu Lornu Breen, koja se 2020. borila za poboljšanje uvjeta rada, onda je dobila težak oblik korone koji je preživjela, no nakon povratka na posao počinila je samoubojstvo. Danas se njezinim imenom zove zaklada koja radi na zaštiti zdravstvenih djelatnika – upoznaje nas dr. Drmić.
Misija zaklade je smanjiti izgaranje zdravstvenih djelatnika i zaštititi njihovu dobrobit, a cilj joj je izgradnja svijesti o ovim pitanjima te financiranje istraživanja i programa koji će smanjiti izgaranje zdravstvenih djelatnika i poboljšati dobrobit pružatelja zdravstvenih usluga. Dr. Lorna se smatra herojem. Na web-stranici Zaklade ističe se da trenutno više od jednog liječnika u Sjedinjenim Državama svaki dan počini samoubojstvo! Senat i Kongres SAD-a usvojili su stoga, lani u kolovozu i prosincu, Zakon o zaštiti pružatelja zdravstvenih usluga. Zakon pomaže u promicanju mentalnog zdravlja i zdravlja među onima koji rade na prvoj crti pandemije te podržava obuku o samoubojstvu zdravstvenih djelatnika.
– Hrvatsko psihijatrijsko društvo na početku pandemije izdalo je smjernice za očuvanje mentalnog zdravlja zdravstvenih djelatnika, ali to u praksi nije implementirano kako treba – istaknula je na spomenutom panelu dr. Danijela Štimac Grbić, specijalistica javnog zdravstva i voditeljica Odjela za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Dodala je kako su tijekom borbe s pandemijom bile uspješnije one države koje su imale organizirani sustav sprječavanja burnouta zdravstvenih djelatnika, poput Velike Britanije koja je odmah na početku pandemije prepoznala tu neodvojivost mentalnog i tjelesnog zdravlja.
Slomljeni čovjek
Dezinformacije u pandemiji dodatno su psihički destabilizirale zdravstvene djelatnike, istaknuto je na panelu.
Neki liječnici su s vremenom počeli slati poruke koje su zvučale grubo i neempatično prema pacijentima, neki su predlagali da necijepljeni plaćaju liječenje, što je također posljedica pregorenosti u poslu. Mnogo rasprava pokrenuo je istup pulmologa Srđana Lukića iz Slovenije koji, govoreći o necijepljenim pacijentima kojima se bori za život, nije birao riječi na Twitteru nazvavši sve antivaksere štetočinama. Je li on liječnik bez empatije ili upravo obrnuto, pitali smo dr. Drmića.
– On je potrošen i slomljen čovjek koji se nije više mogao kontrolirati. Jedni se ne pridržavaju niti osnovnih mjera razmaka i nošenja maske, a on grca od poslu. Inače, događa nam se kriza povjerenja u stručnjake, u institucije... Antivakseri zadovoljavaju kriterije koje mi zovemo sumanuti poremećaj i pokazuje znakove zarazne bolesti. Imate induktora i inducirane, to vam je kao u čuvenom filmu "Balkanski špijun", uvijek je jedan bolestan, a ostali su inducirani. Terapija je da maknete ovoga koji je bolestan, ali, nažalost, danas imamo medijski prostor za takve ljude, kao što vidimo ima ih i koji su na bitnim položajima – zaključuje dr. Drmić, a zaključak panela jest da je zdrav medicinski djelatnik onaj najproduktivniji i zato treba ulagati u njihovo mentalno zdravlje.