Hoće li strani radnici utjecati na smanjenje plaća u Hrvatskoj, na rušenje rasta "bušti", strahovi su koji su se probudili nakon što je Vlada odlučila ukinuti kvote za strane radnike i otvoriti tržište. Odgovor na ovo pitanje ovisi o tome kome ga postavite. Sve u svemu, ako je gledati ovogodišnju kvotu, koja je za strane radnike bila veća nego ikada, i popis najtraženijih zanimanja domaćih poslodavaca, jasno je da su im najpotrebniji radnici u najlošije plaćenim zanimanjima u Hrvatskoj. Čak i nisu do kraja iskoristili sve kvote, a dogodine će morati, kako stvari stoje, još i dalje po radnike, ako je suditi po onom što nam je nedavno kazao Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske.
Sindikalist nam je tako rekao da je pitanje kako ćemo odraditi iduću sezonu budući da su neke agencije za zapošljavanje anketirale radnike iz Srbije koji su ovu sezonu odradili na Jadranu, a govori da ih je bilo 10.000 ove sezone kod nas, i anketirani su kazali da će radije za veću plaću u Njemačku, koja je otvorila tržište za njih. Andrić je naveo da se počinje razgovarati o Indijcima i Filipincima kao potencijalnim radnicima, a ističe da bez kvalitetnih turističkih radnika nema turizma. Zauzeo se za zadržavanje domaćih radnika, što se može postići podizanjem plaća i ugovorima na neodređeno vrijeme.
Najtraženiji pomoćni radnici
Ove su godine poslodavci dobili kvotu za 55.100 radnika iz inozemstva. Oko 4000 tih mjesta nije popunjeno, a procjenjuje se da bi dogodine u Hrvatskoj moglo raditi oko 80.000 stranih radnika. Strane radnike najviše su tražili poslodavci u turizmu, za koji je u ovogodišnjoj kvoti bilo predviđeno 18.516 stranih radnika. Najtraženiji su bili pomoćni radnici, traženo ih je bilo čak 14.780, a zatim konobari, kojih su poslodavci trebali 1560, i kuhari 1085 ljudi... U građevinarstvu je traženo 24.155 radnika, uglavnom tesara, zidara, montera, građevinskih i pomoćnih građevinskih radnika... Poslodavci u prometu tražili su 2404 ljudi, mahom vozača teretnjaka, a u brodogradnji, kojoj je trebalo 1100 ljudi, najtraženiji su bili brodomonteri, zavarivači, brodocjevari, elektrozavarivači...
– Floskula je da će uvoz radne snage sniziti cijenu rada. Cijenu rada određuje potražnja i tržište će je odrediti, a ne uvoz. Nećemo uvoziti visokokvalificiranu radnu snagu, uglavnom uvozimo pomoćnu radnu snagu. Te poslove nitko nije spreman preuzeti u Hrvatskoj. Davno je iscrpljen bazen BiH, čak ni ti ljudi ne žele raditi kod nas, preskaču Hrvatsku i idu u Njemačku ili Austriju. Stranci neće rušiti cijenu rada jer nemamo ponudu takve domaće radne snage pa se nema što rušiti. Uvoz strane radne snage neće imati utjecaja na kretanje plaća, dapače, popunit će se nepopunjeni prostori, jer danas nemate varilaca, šivača, pomoćnih radnika... – smatra dr. Damir Novotny.
Objašnjava da su jednostavni poslovi svugdje u Europi nisko plaćeni, ali je na tržištu rada razvijenih zemalja radno zakonodavstvo liberalnije, tako da ta radna snaga koja im stiže iz inozemstva preuzima niže plaćena radna mjesta u ugostiteljstvu i uslužnim djelatnostima i radi više sati dnevno, a kako su plaćeni po satu, mogu zaraditi više nego u Hrvatskoj.
Ovaj je ekonomist uvjeren da će se domaće tržište rada konfigurirati slično kao u razvijenim europskim zemljama, i to tako da će oni koji imaju više znanja, sposobnosti i iskustva biti bolje plaćeni neovisno o svojoj formalnoj naobrazbi.
Magistar ribar
– Možete imati ne znam kakvu formalnu visoku naobrazbu, ali ako to radno mjesto to ne zahtijeva, tada nećete biti dobro plaćeni. U industriji su i danas odlično plaćeni radnici koji imaju više iskustva, primjerice, varioci u metalnoj industriji i brodogradnji će dobiti veće plaće u Njemačkoj i u Hrvatskoj, samo što je u Njemačkoj veća produktivnost – kaže dr. Novotny.
Pitamo ga za neke poslodavce koji kažu da nije loše što se otvara tržište rada, ali im uvozna radna snaga i nije jeftina kako se čini, jer radniku s Filipina koji jest spreman raditi za malu plaću trebaju ponuditi smještaj, pa im onda on i nije tako jeftin.
Zapravo, kako se neki rugaju s nekim iznajmljivačima apartmana, koji se nisu spremni potruditi i investirati koju kunu više u kvalitetniju ponudu, da bi bili najsretniji da im turisti ni ne dolaze nego pošalju novac, tako se čini da ima poslodavaca koji bi bili najradosniji kada bi radnici radili besplatno.
– Trebamo ljude koji su spremni preuzeti jeftinija radna mjesta. Naravno, za njih treba osigurati smještaj i sve ono što se inače radi u takvim slučajevima. Tridesetih godina prošlog stoljeća, veliki poduzetnik i proizvođač obuće Bata u naselju Borovo je izgradio veliku tvornicu i naselje za svoje radnike. Početkom devedesetih su neke austrijske pokrajine davale radne dozvole za izbjeglice iz BiH, ali je pokrajina Koruška odmah gradila stanove za njih kako bi svojim poslodavcima smanjila te troškove. Davala je praktično besplatno te stanove izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine koji su onda radili u radno intenzivnim industrijama u Koruškoj i Štajerskoj, gdje domaća radna snaga nije htjela raditi – naglašava ovaj ekonomist, dodajući da se ista situacija događa danas u Hrvatskoj i da će se tržište rada segmentirati i za svaki će segment vidjeti postoji li ponuda domaće radne snage.
Ističe da nam je potrebna radna snaga jer neće imati tko kreirati domaći proizvod i dodanu vrijednost.
– Poznat je slučaj da je general Ante Gotovina zaposlio ribara iz Nigerije koji je stekao akademski stupanj magistra znanosti, pa je ovdje preuzeo posao ribara jer tamo kao magistar znanosti nije imao ni polovinu plaće koju ima kao ribar u uzgajalištu. Naši doktori znanosti često voze taksije u Njemačkoj. Primjerice, doktori društvenih znanosti, recimo kroatistike, što će raditi na njemačkom tržištu sa svojom akademskom titulom? To regulira tržište rada – ističe dr. Novotny.
Pitanje očaja
Njegovo mišljenje ne dijeli Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata. Što se njega tiče, apsolutno su opravdani strahovi da će uvozna radna snaga utjecati na spuštanje rasta plaća i poticati iseljavanje. Tvrdi da će strani radnici cementirati, a zatim i smanjivati plaće u dogledno vrijeme, jer kad poslodavci budu vidjeli da mogu dobiti radnike po nižoj cijeni, u startu će nuditi hrvatskim radnicima manje novca. Na naše pitanje odakle će dobiti strane radnike kad se iz susjedstva trbuhom za kruhom odlazi u Njemačku ili Austriju, a ljudima s udaljenih krajeva svijeta treba osigurati i smještaj, Sever kaže da se uvijek nađe netko tko je dovoljno očajan da potegne na takav put.
– Već je sada primjetno da se dio domaće radne snage zamjenjuje strancima malo-pomalo, a to što domaći poslodavci kažu da oni neće strancima davati niže plaće od onih koje nude hrvatskim radnicima nije nikakva utjeha, jer ono što nude je apsolutno nedovoljno da bi ti hrvatski radnici od svojih plaća mogli živjeti sa svojim obiteljima, i to je jedan od glavnih pokretača iseljavanja iz Hrvatske uz nesigurnost i nestalnost zaposlenja, jer smo zemlja koja ima najveću stopu rasta takvih oblika nestalnih i nesigurnih plaća. Nismo protiv stranaca i nismo ksenofobi, razumijemo te ljude, kao što naši odlaze u inozemstvo raditi. Razumljivo nam je da netko tko zaradi 35 ili 40 dolara mjesečno dođe u Hrvatsku raditi za više novca nego što dobije kod kuće. No, ako se odluče ostati u Hrvatskoj i dovesti obitelj, vrlo će brzo tragom hrvatskih građana u inozemstvo jer će vidjeti da ni oni ne mogu živjeti u Hrvatskoj – konstatira Krešimir Sever te dodaje da se vode katastrofalne politike koje vode daljnjem pustošenju Hrvatske i pita koja je svrha postojanja tvrtke koja djeluje u Hrvatskoj i plati sitan porez a zapošljava strane radnike za male plaće, dok su hrvatski radnici prisiljeni iseliti se.
Deficit za razvoj
– Po zadnjem izvješću Eurostata, 14 posto ukupne populacije, oko 500.000 Hrvata, živi i radi izvan matice, što znači izvan svoje države, doznačujući po zadnjem izvješću 1,7 milijardi eura za prošlu godinu, što je negdje oko tri posto BDP-a. Kad imate neto doznaku kao u ovom slučaju, ona je očišćena od troškova, spremna je za potrošnju. Proizlazi da se isplati stvarati loše uvjete, niske plaće i diskriminaciju koja tjera ljude vani, a onda oni vraćaju to tako što doznakama spašavaju rodbinu i obitelj – ističe prof. dr. sc. Drago Jakovčević s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Vjeruje da će, dugoročno gledajući, taj model propasti te dodaje da se ti ljudi nikad neće vratiti onda kad im se rodi dijete u Švedskoj ili Njemačkoj. Neće se vratiti zbog svoje djece.
– Liberalizacija kvota omogućava da sve uvezete. S obzirom na to da je prirodno da nama dolazi radna snaga s istočne strane, u Hrvatskoj je bruto satnica 10 eura, a u Rumunjskoj i Bugarskoj je manja, sutra će ti ljudi doći u Hrvatsku i pristati na uvjete na koje naši ljudi možda neće pristati. To je element moguće agonije i nastavka ovako niskih plaća. Druge zemlje imaju impresivnije stope rasta i imaju potrebe za radnom snagom, pa naši radnici odlaze tamo. Trebali bismo imati stopu rasta iznad tri posto jer smo mi jedina zemlja u EU-u koja je 10 godina izlazila iz recesije, Amerika je izišla nakon 14 mjeseci, prosječna zemlja EU-a nakon tri godine, a mi smo se mučili 10 godina – dodaje prof. Jakovčević
Prema njegovu mišljenju, sve su plaće u Hrvatskoj preniske. I plaće radnika i plaća premijera.
– Sve su nam plaće male, ministri imaju male plaće, suci imaju male plaće, a osobito profesori i nastavnici u osnovnim i srednjim školama. Treba napraviti sve i po cijenu stvaranja proračunskog deficita da ih se zadrži jer oni su nositelji društva i obrazovne reforme, ulaganjem u njih ulažemo u našu djecu i budućnost. Hrvatska izdvaja 0,86 posto BDP-a za znanstvena istraživanja, a u EU-u prosječno se izdvaja 1,5 posto. Hrvatska izdvaja 1,75 posto BDP-a za vojsku. Nemam ništa protiv vojske, volim biti zaštićen i siguran, ali ako želimo gospodarstvo s puno inovacija, poduzetničkih ideja, s informacijskom tehnologijom 5G, moramo izdvojiti dvostruko više. To nije pitanje štednje, nego budućnosti. Otvorimo deficit, neka ga bude, dajmo ga u razvoj, u budućnost i infrastrukturu – uvjeren je prof. Jakovčević da bi se tako preokrenule stvari.
Kako sada stoje stvari, ljudi će kružiti kao voda u prirodi, građani Hrvatske tražit će bolji standard i budućnost izvan nje, neki nezadovoljni u svojoj zemlji dolazit će po svoj komadić kruha u Hrvatsku. Kada će doći vrijeme kada iz Hrvatske nitko neće imati potrebe odlaziti, a drugi će željeti dolaziti, pitanje je na koje nitko ne zna odgovor.