Seksualna edukacija kao zaseban obvezni predmet u školama – nova je stara tema koja bi mogla uhvatiti maha u javnom prostoru u nadolazećem razdoblju. U hrvatskom obrazovnom sustavu trenutačno takvog predmeta nema, točnije, teme iz područja spolnosti inkorporirane su u međupredmetnu temu Zdravlje za koju je donesen poseban kurikulum koji se od 2019./2020. provodi u školama. Sadržaji obvezne međupredmetne teme Zdravlje integrirani su praktički u sve predmete, od standardnih prirode i društva, tjelesne i zdravstvene kulture te biologije i sata razredne zajednice do hrvatskoga i stranih jezika, matematike, kemije, fizike, informatike, psihologije i vjeronauka.
Da to nije dovoljno, godinama upozoravaju brojne civilne udruge, a početkom veljače ove godine portal Reci.hr, uz podršku 16 udruga, pokrenuo je peticiju za uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u škole kao obveznog nastavnog predmeta. Peticiju je potpisalo oko 13 tisuća građana. Sada tim nastojanjima stiže novi vjetar u leđa: upravo objavljeni rezultati istraživanja, koje je za potrebe feminističke udruge CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje) u ožujku provela agencija IPSOS na uzorku od 993 osobe starije od 18 godina, pokazuju kako devet od deset građanki i građana Republike Hrvatske smatra da je država dužna osigurati djeci i mladima pristup informacijama, obrazovanju i uslugama vezanima za zaštitu njihova reproduktivnog i seksualnog zdravlja. Također, više od tri četvrtine ispitanika smatra da u škole treba uvesti sveobuhvatno seksualno obrazovanje, dok bi 72 posto ispitanih to obrazovanje u školama učinilo obveznim.
- Uz kampanju plakatima koju već provodimo te na osnovi rezultata istraživanja namjeravamo u fokus dovesti temu koja je pomalo zaboravljena. Intencija je da pokušamo stvoriti pritisak odozdo kako bi se ta izuzetno važna tema aktualizira – ističe Nataša Bijelić iz CESI-ja. Podsjeća kako smo u vrijeme SDP-ove Vlade imali zdravstveni odgoj koji je tadašnji ministar obrazovanja Željko Jovanović donio brzinski i nepromišljeno što je dovelo do protuudara klerikalnih organizacija. Nakon toga ministrica Blaženka Divjak uvodi međupredmetnu temu Zdravlje, kaže ona, u kojoj se seksualna edukacija obrađuje na konzervativan način, očišćena od tema poput rodnih stereotipa, rodne ravnopravnosti, LGBTIQ tema, pitanja uvažavanja različitosti i tolerancije prema seksualnim manjinama ili promocije pozitivnih stavova prema seksualnosti.
- Ono što prevladava u međupredmetnoj temi Zdravlje jest medikalizacija seksualnosti, a koliko imamo informacija, ni sama tema ne provodi se u školama. Nema ni učinkovite, sveobuhvatne seksualne edukacije prema svjetski prihvaćenim programima, za koju se od početka zauzimamo – kaže Nataša Bijelić. Važnim rezultatom iz najnovijeg istraživanja ističe onaj prema kojemu najveću podršku uvođenju sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja, i to kao obveznog predmeta u osnovnim i srednjim školama, iskazuju ispitanice i ispitanici u dobnoj skupini od 30 do 45 godina, u kojoj je najviše ispitanica koje imaju ili planiraju imati djecu. Druga skupina s najvišom podrškom su mladi do 30 godina, što pokazuje kako su iznimno svjesni potrebe za seksualnim obrazovanjem koje nisu imali priliku sami dobiti.
- To sve govori da građani ovu temu ne smatraju ideološkom, kako su je svojedobno prikazivale udruge poput GROZD-a tražeći dva odvojena programa u školama. Kako pokazuju evaluacijske studije programa koje se provode u zemljama koje u sustavu školstva imaju uvedeno sveobuhvatno seksualno obrazovanje, ono doprinosi i smanjenju broja neplaniranih trudnoća i sprječavanju širenja spolno prenosivih bolesti, a ključno je i u prevenciji nasilja u vezama i seksualnog nasilja uopće – kaže Nataša Bijelić, dodajući kako alternativa sveobuhvatnom seksualnom obrazovanju jest da djeca i mladi do prvih saznanja o seksualnosti dolaze na ulici, putem interneta, društvenih mreža ili iz drugih, potpuno neznanstvenih izvora ili nestručnih autoriteta.
Da će CESI naići na poteškoće u realizaciji zahtjeva za posebnim obveznim predmetom seksualnog obrazovanja u školama da se iščitati iz odgovora Ministarstva znanosti i obrazovanja koje takav predmet, barem zasad, ne namjerava uvoditi, ali i iz poruka koje su na ovu temu uputili iz udruge GROZD (Glas roditelja za djecu).
'Treba biti izvan satnice'
- Upravo je CESI kriv što nema zdravstvenog odgoja u školama i to zbog njihove ultimativne želje da svoju viziju spolnosti nametnu svoj djeci. Oni se nikako ne mogu pomiriti s činjenicom da nemaju svi roditelji jednaka mišljenja o spolnosti kao udruga CESI ili druge feminističke i homoseksualne udruge, ali da svejedno isti ti roditelji žele spolni i zdravstveni odgoj u školama za svoju djecu i to drukčiji od onoga kakav zagovara CESI – poručuje predsjednica GROZD-a Kristina Pavlović. Kad ta udruga prihvati činjenicu da treba poštivati roditelje i njihovu različitost, kaže ona, bez problema ćemo imati spolni i zdravstveni odgoj u školama, naravno uz mogućnost da roditelji biraju za svoju djecu program koji je ne samo u skladu sa znanstvenim spoznajama nego i vrijednosnim sustavom u kojemu ti roditelji odgajaju svoju djecu. Pavlović kaže kako su u GROZD-u stajališta da u školama treba postojati poseban program seksualne edukacije, ali izvan redovite satnice, to jest nije potrebno djecu dodatno opterećivati posebnim obveznim predmetom.