Desnica je, zapravo, doživljela veliki trijumf.
Ne samo zbog toga što je Ruža Tomašić na svoj obraz dobila 8,52 posto glasova i na velika vrata uspjela uvesti četiri male pravaške stranke u Europski parlament. I ostale liste desnice – one koje su ostale ispod izbornog praga – osvojile su mnogo.
Za Marijanu Petir glasalo je 4,4 posto birača. Neovisnima za Hrvatsku Zlatana Hasanbegovića i Brune Esih pripalo je 4,37 posto glasova. Mostu – koji se na ovim izborima svojom retorikom definitivno etablirao kao desna stranka – 4,67 posto.
Kada bi politika bila samo matematika, puki zbroj ovih četiriju opcija došao bi gotovo do 22 posto. Dakle, više nego što je na izborima pripalo SDP-u.
I približno jednako onom što je dobio HDZ.
Izbori za EU parlament, naravno, nisu ni parlamentarni, ni predsjednički. Ali za njih mogu biti dobar putokaz.
Kada bi, primjerice, čelni ljudi na desnici u džepove strpali vlastite taštine, i uspjeli se dogovoriti oko jednog predsjedničkog kandidata, Kolinda Grabar Kitarović mogla bi se naći u nebranom grožđu. Pod uvjetom, naravno, da taj kandidat za politiku ima više sluha od desnog elitiste Hasanbegovića i više takta od Velimira Bujanca.
Miroslav Škoro? Ruža Tomašić? Čak i Mislav Kolakušić, koji je, zapravo, desni populist?
Svi bi oni mogli aktualnoj predsjednici pomrsiti račune. Razlika između HDZ-a i SDP-a više nije tako velika, a moćna HDZ-ova mašinerija više nije jamac za pobjedu.
Pogotovo kada u mandatu i nema nekih velikih rezultata. Kao što ih, realno govoreći, nema Kolinda Grabar Kitarović.
Snažni protukandidat na desnici mogao bi joj uzeti dosta glasova.
Kada, naravno, desnica ne bi bila ono što jest: zavađena, razjedinjena i puna liderčića zaljubljenih u vlastitu političku veličinu.
A upravo takvi u Hrvatskoj prevladavaju.