Muškarac iz Slavonije (50) godinama nije plaćao sudskim putem određenu alimentaciju za svojih četvero malodobne djece koja su nakon okončanja brakorazvodne parnice 2010. godine dodijeljena na skrb njegovoj dotadašnjoj supruzi i majci (41) njihovo četvero djece, danas u dobi od 21, 19 i dvoje po 17 godina.
Ukupno je to bilo 1500 kuna mjesečno. Budući da nije ispunjavao svoju obvezu, a dug bez kamata u međuvremenu je dosegnuo iznos od 46 tisuća kuna, u siječnju prošle godine na Općinskom sudu nepravomoćno je osuđen na godinu i pol bezuvjetnog zatvora. Samo nekoliko minuta nakon izricanja ove presude na istome je sudu, ali kod drugog suca održano posljednje ročište u sporu o roditeljskoj skrbi, kojim je isti taj muškarac tražio da mu se dodijeli skrb nad najmlađe dvoje djece iz braka s bivšom suprugom, koji su tada bili u dobi od 16 godina.
Centar plaćao za njega
Nepravomoćnom presudom 20-ak dana poslije sudac je djecu povjerio na skrb ocu, dok je majci odredio da za njih treba plaćati alimentaciju u iznosu od 1256 kuna mjesečno. Sudac je tako odlučio, između ostaloga, i po preporuci Centra za socijalnu skrb. Isti taj Centar je prethodno punih 17 mjeseci umjesto 50-godišnjaka plaćao 1100 kuna mjesečne alimentacije za troje djece jer je to od Centra tražila njihova majka budući da otac nije izvršavao svoju obvezu. Centar je ocu sve vrijeme slao opomene, tereteći ga za taj dug koji do danas nije vraćen.
Nezadovoljne presudama, i jedna i druga strana uložile su žalbe, a onda je za majku jesenas stigao hladan tuš. Prvo je u listopadu Županijski sud u Zagrebu potvrdio presudu kojom se djeca povjeravaju na skrb ocu, dok sada majka mora plaćati alimentaciju za njih. U studenome, pak, Županijski sud u Rijeci ublažava presudu ocu i bezuvjetnih godinu i pol zatvora preinačuje u godinu dana, uvjetno na tri godine. Obje su presude postale pravomoćne.
- Očito da živimo u zemlji apsurda. Nije mi cilj bio da bivši suprug završi u zatvoru, nego da plati ono što je dužan. Svih ovih godina i ja sam, kao i on, nezaposlena, a djecu i mene uzdržavao je moj sadašnji izvanbračni partner. I sada, nakon što otac šest godina nije dao ni kune za svoju djecu, ispada da je dobro činio jer za to neće uopće odgovarati. S druge strane, meni su dosudili dvostruko veću alimentaciju nego njemu - rekla nam je žena.
Otac je zahtjev za skrbništvo nad djecom podnio nakon što su oni sami iskazali želju da dođu živjeti kod njega. Najstarija kći to je još prije učinila, a druga po starosti također je otišla k ocu dok je bila maloljetna. Obje, danas punoljetne, tvrdile su da ne žele živjeti u istoj kući s majčinim partnerom.
“Želim pomoći ocu”
Najmlađe dvoje djece izjavilo je da žele živjeti s ocem i sestrama, ali i pomoći ocu da ne završi u zatvoru. Istaknuli su pritom da vole i majku te da bi odlazili i kod nje. Centar je, pak, zaključio da “oba roditelja sa psihološkog stajališta mogu podjednako djeci pružiti potrebnu roditeljsku skrb u smislu zadovoljavanja osnovnih potreba, dok je financijska situacija majke nešto bolja. Otac, pak, ima materijalnu pomoć i podršku ostalih članova primarne i proširene obitelji”. Svoje su mišljenje dodatno obrazložili time da su “odnosi s majkom i njenim partnerom potpuno prekinuti, a iz majčinih stavova i ponašanja izgledno je da djeca u njenoj obitelji neće imati priliku odrastati u cjelovitoj, tj. emotivno blisko povezanoj i podržavajućoj obitelji. Stoga CZSS predlaže da se djeca povjere ocu”.
Sud je to uvažio, kao i izraženu volju djece, ustvrdivši da je njihov “najbolji interes da žive u obitelji svog oca, a koju će svojim prisustvom oplemeniti i razveseliti”. Iako su osudili njegovo neplaćanje alimentacije, to nije utjecalo na odluku o dodjeli skrbništva. Otac već je 2013. odležao sedam mjeseci zatvora zbog neplaćanja alimentacije. Na sudu se žalio da je u njihovu kraju nemoguće naći posao, da je radio kao sezonac i pomagao za manje naknade starijima u selu, ali nedovoljno za plaćanje alimentacije.
Sutkinja koja mu je dosudila zatvorsku kaznu, međutim, istaknula je da je “bio dužan uložiti maksimalan napor te biti savjestan i redovit, često i na uštrb svojih potreba, posebno onih neegzistencijalne prirode kao što su konzumiranje alkohola i cigareta koje je, prema navedenom u obrani, okrivljenik u inkriminiranom razdoblju konzumirao”. No, viši sud je kaznu preinačio u uvjetnu, a kao olakotnu okolnost naveli su njegovu brigu o starijoj kćeri koja je živjela s njim, kao i pravomoćnost presude o dodjeli skrbništva.
Jedno od dvoje maloljetne djece koja su se prošle godine nakon izricanja nepravomoćne presude odselila kod oca, u međuvremenu se vratilo majci koja će za njega ponovno tražiti skrbništvo, ali poznavajući naše pravosuđe, taj predmet neće doći na sud prije svibnja kada će oboje djece postati punoljetno. Drugo je ostalo kod oca. Komentar ovog slučaja htjeli smo dobiti i od oca, no njegov odvjetnik poručio nam je da su obje presude pravomoćne i da o tome ne pišemo.
“Centar se nije uplitao u proces oko alimentacije”
Iz Centra za socijalnu skrb nadležnog za ovaj slučaj ističu kako prilikom donošenja presude “sud ne postupa nužno po mišljenju Centra, nego odlučuje samostalno, a ima i druge instrumente vezane uz isto, poput članaka Obiteljskog zakona koji govore da djeca s navršenih 14 godina imaju pravo izraziti svoje mišljenje na sudu. Centar donosi mišljenje s kojim će roditeljem djeca stanovati kao sintezu mišljenja socijalnog radnika i psihologa te na temelju prikupljenih podataka, terenskog očevida, razgovora s roditeljima i djecom, psihologijske obrade roditelja i djece”.
Na naše pitanje je li Centar trebao i mogao tražiti odgodu ročišta o dodjeli skrbi, nakon spoznaje o nepravomoćnoj zatvorskoj presudi, odgovorili su da Centar u kaznenim postupcima vezanim uz plaćanje ili neplaćanje alimentacije sudjeluje samo ako je sam podnio kaznenu prijavu.