Zazvonio je mobitel, stigla je poruka.
- Prijatelju moj, što je ovo, ne znam jesi li primijetio moju objavu. Naplatilo mi je vožnju od aerodroma u Resniku do grada 600 kuna. Ma jel' to normalno. Jeftiniji mi je bio put avionom iz Barcelone, nego ovaj taksi prijevoz.
Poslao je to Dario Trojan, nekadašnji vaterpolist, rođeni Korčulanin, koji je, eto, iz svoje Barcelone gdje živi desetljećima stigao malo doma, prvo do Splita, pa će u Korčulu. Za one mlađe koji ne znaju, Dario je još 80-tih godina počeo igrati vaterpolo u korčulanskom KPK, pa je preko splitskog Mornara i zagrebačke Mladosti otišao u Španjolsku gdje je napravio igračku karijeru, nastupajući za pet klubova. Kasnije je bio i sudac, a sada je poduzetnik.
Nije baš da Dario ne zna kako je u Hrvatskoj, kako se kreću cijene, često je tu, zbog poslovnih obaveza i suradnje s HVS-om. Ali ovo ga je šokiralo, u potpunosti.
- Pazi ovo, avionska karta iz Barcelone do Splita me je stajala 75 eura, a taksi od Resnika do grada 600 kuna, više od 80 eura. Čak sam se mislio i ne platiti, ali kako je mi je izdao račun i to oni fiskalni, onda sam platio. Evo poslat ću ti ga. Znaš da nemaju u taksiju nigdje cjenika, ne znam uopće kolike su cijene, ali mi se ovo čini malo previše. Kome se ovo može prijaviti – nastavlja pričati Dario.
Malo se i nama čini previše, ova liberalizacija tržišta je trebala donijeti veću konkurenciju, povoljni prijevoz za korisnike. Pa neka i je deset kuna po kilometru, ovaj račun se čini ipak pretjeran.
- Kako objasniti strancu da je to tolika cijena. Ma neće se nitko voziti. Mene je ovo stvarno iznenadilo, stvaramo očajnu sliku turistima, kao da ih jedva dočekamo „oguliti“, ono u startu. Pazi avionska karta je jeftinija, je li oni u rezervoar toče zlato ili gorivo.
Uzbuđen je Dario, nekako nam je to i jasno, logike velike nema. Da u današnje doba se može tako hladno izdati račun, bez obzira na to što je riječ o vožnji od dvadesetak kilometara.
- Ma još te nešto želim pitati? Imaju li taksisti besplatni parking na aerodromu? Ako imaju, onda je u redu, jer ovaj moj, kada smo izlazili se jako približio autu ispred nas, nisam vidio da je tukao bilo kakvu karticu za izlazak, nije prozor otvarao.
Još i to. Toliko pitanja, ostadoh i sam iznenađen. Uglavnom čuješ svakojake priče, ali ovo je baš svjedočenje „iz prve ruke“, čovjeka kojeg jako dobro poznaješ. Ne bi to govorio bez osnove. Uostalom često je zbog prirode posla na putu, nagledao se svakojakih destinacija. Ali da ga ovako doma „oderu“, to sigurno nije očekivao.
Nego kada govorimo o turizmu i turistima, a spominjemo Barcelonu, usporedbe radi, vožnja slične udaljenosti, od grada do zrakoplovne luke, nekih dvadesetak kilometara stoji oko 25 eura, noćna vožnja, ona iza 22 sata, je oko 35 eura. Kod nas u 15 sati (vidi se na fiskalnom računu sat kada je izdan), više od 80 eura. Vrlo lijepa promocija turizma, gostoprimstva, uslužnosti …