'Nitko ne može i ne smije utjecati na odluku zapovjednika broda': iskusni splitski kapetan koji je odgojio generacije pomoraca opisao dramatične borbe s uraganima na otvorenom moru; Dao nam je i svoje viđenje havarije Bourbon Rhodea

Vijest koja posljednjih dana najviše zaokuplja hrvatsku, ali i veliki dio svjetske javnosti je ona o sudbini sedmorice, za sada još uvijek nestalih pomoraca sa broda "Bourbone Rhode", koji je "nestao" na Atlantskom oceanu još 26. rujna ove godine. Trojica pomoraca su se uspjeli spasiti, četvorica su pronađeni mrtvi, a za sedmoricom, među kojom je i kapetan Dino Miškić iz Šibenika još se uvijek traga.

Brod je kako smo izviještavali "upao" u veliko nevrijeme, uragan, gdje su valovi bili veći od 10 metara, a vjetar je puhao oko 180 kilometara na sat.

'Potraga je trebala biti bolje organizirana!': ugledni hrvatski stručnjak detaljno pojasnio okolnosti havarije Bourbon Rhodea te upozorio na niz nerasvjetljenih stvari

- Tropska ciklona se formira na oko 2000 milja od karipskog mora i to zbog temperaturnih razlika između temperature u Africi i temperature na Atlantiku. Ti cikloni se "rađaju" u Capo Verde i kreću prema Karibima sa malom brzinom od samo nekoliko milja. Postepeno im se povečava radijus djelovanja i snaga i tada dolaze do Kariba, kada kreću ili put New Orleansa ili se "dižu" uz obalu Floride i kreću prema sjeveru, kazuje Miletić.

Povodom ove tragedije koja se zbila prije više od dva tjedna razgovarali smo sa kapetanom Tomislavom Tomom Miletićem, čovjekom koji je više od 60 puta prešao Atlantik (u oba smjera) i koji je nekoliko puta u svojoj pomorskoj karijeri, dugoj 30 godina "bježao" od tropske oluje, uragana ili tajfuna, kako se ta meteorološka pojava naziva u Indiji i Kineskom moru.

Naš sugovornik je u pravom smislu riječi "morski vuk" koji je više od 30 godina svog života proveo na moru, jedući "kruh sa sedam kora", od čega je 16 godina bio zapovjednik, a puno duže kapetan duge plovidbe. On je ujedno i bivši pradavač na Srednoj Pomorskoj školi u Splitu i profesor na Pomorskom fakultetu, koji je u svom životu "odgojio" mnoge pomorske kapetane koji danas plove svjetskim morima.

Kapetan Miletić je čovjek koji je u svojoj karijeri na moru prošao mnoge lijepe, ali i opasne trenutke, koji su, da nije bilo pravilnog i pravovremenog rasuđivanja mogli biti pogibeljni kako za njega, tako i za njegovu posadu.

- Istina je, najmanje 60 puta sam prešao Atlantski ocean, bilo da sam iz Sjeverne ili Južne Amerike išao prema Europi, bilo da sam plovio u suprotnom smjeru. Samo sam sedam godina plovio iz Europe prema Savanahu (Georgija-SAD), odnosno prema Istočnoj obali SAD-a i Floridi. Često puta je na tom našem putu znala biti tropska oluja, ali smo svaki puta bili daleko od nje. Znam da sam dva puta kao zapovjednik broda morao bježati od tropske oluje, odnosno izbjegavati je, kako brod i posada ne bi bili u pogibelji. To i nije bilo tako teško, jer se na brodu najnormalnije prate vremenske prilike koje brod očekuju na njegovom putovanju, kazuje kapetan Miletić.

Oba puta "bježanje" od tropskog ciklona bilo je uspješno.

- Išli smo iz Gibraltara prema SAD-u. Ispred nas je bila ciklona s kojom smo se, da smo ostali na tom kursu trebali "sudariti" oko Bermuda. No, ja sam skrenuo južno od središta ciklone i držao se nekih 200 nautičkih milja (NM) od njenog središta. Valovi su bili visoki oko pet do šest metara, što i nisu veliki valovi na otvorenom moru, ali je zato nebo bilo spektakularno. Mali milijun oblaka, svih mogućih veličina, oblika i boja, koje je stalno "mišalo". Iskreno ne znam što bi bilo sa nama da smo bili bliže središtu ciklona, da smo bili recimo nekih 100 NM udaljeni od središta, kazuje kapetan Miletić.

Iako je izbjegavao ciklon, brod nije puno vremena izgubio u putu.

- Ja sam na cijelom tom putu izgubio 120 NM ili u satima nekih šest sati puta. Dakle, zbog moje odluke da promijenimo kurs brod je "kasnio" šest sati, ali su zato ljudi i teret spašeni. Da smo ostali na kursu, tko zna možda ne bi došli do obale SAD-a, kazuje Miletić.

Odluku o promjeni kursa donio je samostalno.

- Samostalno i nikako drugačije. Nitko ne može i ne smije utjecati na odluku zapovjednika broda o promjeni kursa. Ja sam namjerno donio odluku da se udaljim od centra tropskog ciklona "samo" 200 NM, jer tada imam obavezu da pratim kretanje ciklona, odnosno sve meteo uvjete i da ih dojavljivam obalnim meteorološkim stanicama. Na taj način oni "na kraju" mogu pratiti razvoj ciklona, njegovo kretanje i stanje na moru. Kada sam od centra ciklona udaljen 300 ili više NM, nemam tu obvezu i puno je teže pratiti razvijanje ciklona, kazuje kapetan Miletić.

Ipak, najveću dramu na moru naš je sugovornik doživo u japanskim vodama kada ih je "napao" tajfun.

- Bili smo vezani u luci Kobe i svi su brodovi, u očekivanju jakog ciklona (tajfuna) dobili naredbu od pomorskih vlasti da napuste luku i odu na sidrište ispred Kobea. Tako smo i napravili, a ja sam među zadnjima napustio luku, kada su se svi ostali brodovi već usidrili, pa mi je bilo lakše pronači dobro mjesto za sidrište. Svi smo bili na sidru, bilo je nekoliko desetaka brodova i čekali smo taj ciklon. Sve je počelo oko 18 sati i trajalo je do 23 sata. Najgore je bilo između 20 i 21.30 sati. Tada je u jednom trenutku barometar pao (pao tlak zraka) i počelo je "kuvat", kazuje naš sugovornik.

"Komad" broda kojim je Miletić zapovjedao bio je u opasnosti.

- Moj brod je bio oko 200 metara dužine, bio je brod za general cargo (generalni teret) i u moru sam imao oko 200 metara kadene (lanca) i sidra koji su "držali" brod. I ništa to sidro nije pomoglo. Morao sam upaliti motore i zavoziti brodom, te tako držati brod u stanju mirovanja, kako on ne bi "otklizao" i udario u drugi brod. Da nije radila makinja ništa mi na brodu ne bi mogli, a sidro i kadena bi imali učinak kao da sam konac bacio u more. Kolika je bila snaga tog tajfuna najbolje govori podatak da je vjetar isčupao sav teret sa palube "moga" brodan - kazuje kapetan Miletić.

Naš sugovornik ne sumnja što se dogodilo "Bourbone Rhodeu".

- Ja sam mišljenja da se tom brodu najvjerojatnije ugasila makinja, otkazali su mu motori, jer mu je more prodrlo u makinju i jednosatvno nije imao pogona. Da je imao makinju, odnosno da je ona radila brod ne bi tako završio. Naime, brzina ciklona nije mogla biti veća od 10 do 12 čvorova, a brod je zasigurno imao veću brzinu. Dakle, da je imao ispravan motor on bi bio pobjegao tom ciklonu. Kapetan Miškić, za kojeg znam da je bio odličan "master", učinio je vrlo vjerojatno jednu jedinu stvar, koju je mogao učiniti. Naredio je da se brod napusti, jer drugo i nije mogao napraviti, zaključuje Miletić.