Možete li zamisliti Thompsona kako na nekom od svojih uzavrelih koncerata poziva publiku da ne diže desnicu na nacistički pozdrav? I zajedno sa policijom sprječava isticanje ustaških simbola? Ako vam se to čini kao čisti političko-estradni SF, dužni smo podsjetiti da se upravo to, u nekoj ne tako davnoj prošlosti, i znalo dogoditi. I to ne bilo gdje nego, ni više ni manje, na Perkovićevom koncertu u Splitu u ljeto 2007., održanom tek koji dan prije obljetnice „Oluje“.
Thomsponov angažman detaljno je opisao djelatnik veleposlanstva SAD-a u Zagrebu, koji je u Split otišao kako bi utvrdio postoji li u Hrvatskoj neofašizam. Tek koji dan ranije u Zagrebu se koncert pretvorio u ustaški dernek. Split je trebao potvrditi ili opovrgnuti sumnje u skretanje Hrvatske ka radikalnoj desnici. Nakon koncerta stažist kojega je na splitski zadatak poslao tadašnji veleposlanik SAD-a u Zagrebu Robert A. Bradtke bio je prilično decidiran.
A ono što je napisao doznali smo 2010. kada je "osjetljive" i klasificirane diplomatske depeše State Departmentu objavila zviždačka internet stranica WikiLeaks. Ista ona čiji osnivač Julian Assange nakon hapšenja u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu ovih dana čeka hoće li ga britanski Scotland Yard izručiti Švedskoj, koja mu na dušu stavlja silovanje, ili SAD-u, koji ga tereti za međunarodnu špijunažu.
- Policija i Perković osobno uspjeli su spriječiti pojavljivanje ustaških simbola i pozdrava koji su obilježili njegov prethodni koncert u Zagrebu. Perković je bio u svom najboljem izdanju, te je čak davao instrukcije svojim fanovima da se suzdrže od nacističkog salutiranja, ali se nije niti suzdržavao da odbaci sve kritike na svoj račun – stoji u izvješću američkog veleposlanstva svojoj centrali u Washingtonu. U tekstu se i navodi da je „detaljna policijska pretraga na ulazu na splitski stadion spriječila pojavu zabranjenih simbola te su stoga Thompsonovi fanovi imali konzervativan koncert fokusiran ma obiteljske vrijednosti i naklonosti Bogu uz izražavanje nacionalnog ponosa i pjesme koje slave pobjedu 1995. godine u Domovinskom ratu“.
Osoblje američkog veleposlanstva imalo je svoje mišljenje i o Oluji. Koncem kolovoza 1995. State Departmentu su poslali izvještaj da je akcija Hrvatske vojske bila uspješna „zato što su se Srbi povukli, a ne zbog svoga vojnog junaštva“.
U dokumentima koje je objavio WikiLeaks otkriveno je kako je tadašnji predsjednik HDZ-a Ivo Sanader i prije nego je 2003. preuzeo premijersku dužnost nazvao Carlu del Ponte i obećao joj bezuvjetnu suradnju. Prije toga od voditelja ureda ICTY-a u Zagrebu Toma Osoria posredstvom Miomira Žužula dobio je jamstva da će njegov razgovor sa glavnom haaškom tužiteljicom ostati tajnom. Rezultat se zna: lociranje, uhićenje i transferiranje Ante Gotovine u Haag, gdje je hrvatski general, nakon godina provedenih u Scheveningenu, na koncu tijesnom većinom u sudskom vijeću uspio izboriti oslobađajuću presudu.
Od WikiLeaksa smo doznali i kako je Carla del Ponte bila uvjerena da se Gotovina Zagrebom kretao 2002. godine, nepunih godinu dana nakon što je, pod pritiskom haaške optužnice, netragom nestao. Diplomatima u Zagrebu tvrdila je tada da joj je to rekao hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Mesić je to demantirao. Doznali smo i da je američko veleposlanstvo pozitivno ocijenilo Ivu Josipovića, ali i Jadranku Kosor. Četiri mjeseca nakon ostavke Ive Sanadera u depeši otpravljenoj prema Washingtonu stajalo je da tadašnja HDZ-ova premijerka „sasvim sigurno kalkulira, ali da je iskrena u borbi protiv korupcije“.
Zanimljivi su i izvještaji koji su nastali na temelju razgovora koje je u zgradi američkog veleposlanstva u Hrvatskoj vodio tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. On je Amerikance, tako bar sugeriraju WikiLeaksovi dokumenti, prilično intenzivno obavještavao o istragama koje vodi i protiv Sanadera, i protiv nekih njegovih ministara. U američkim dokumentima stoji i da im je Bajić pokazao dva dokumenta iz istrage koja terete bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca u aferi „Spice“.
Ne, naravno, dok je Sanader bio na vlasti. Nego nakon što se nekada svemoćni premijer 2009. sam povukao, a onda se u siječnju 2010. nespretno i nesretno ponovno pokušao vratiti.
Assange donio Trumpu pobjedu
Australac Julian Assange svjetsku slavu stekao je kada je počeo na internetu objavljivati top secret dokumente koje mu je dala (ili dao) Bradley (Chelsea) Manning, transrodna pripadnica obavještajne jedinice američke vojske. I koji su otkrivali svu sjaj i bijedu američke intervencije u Iraku i Afganistanu. U međuvremenu njegova web stranica WikiLEaks, registrirana na Islandu, objavljivala je sve i svašta, od podataka o zloglasnom američkom zatvoru Guantanamo do povjerljivih vatikanskih dokumenata.
Između ostalog, i mailove šefa izborne kampanje Hillary Clinton Joea Podeste, koje je, tako je bar tvrdila američka obavještajna zajednica, hakirala ruska obavještajna služba. I čija je objava na koncu dovela do pobjede Donalda Trumpa na američkim izborima. Štoviše, WikiLeaks je na izborni dan te 2016. poticao nezgrapnog poduzetnika da dovede u pitanje prebrojavanje glasova ako rezultat bude išao u korist Hillary Clinton. Trump je na koncu ipak pobijedio, i biti će izuzetno zanimljivo vidjeti kako će se njegova administracija ponašati po pitanju izručenja SAD-u čovjeka uvelike zaslužnog za njegovu pobjedu.