Vrlo napeta atmosfera nabijena izmiješanim emocijama tuge i ljutnje vladala je u petak u sudnici Županijskog suda u Zagrebu gdje je počelo suđenje Jakovu Vrdoljaku (25) zbog prometne nesreće od 20. siječnja ove godine u Zagrebu, kad je život izgubila njegova djevojka Mihaela H. (26).
Nogu vezanih lisicama, Vrdoljak se odmah posuo pepelom priznavši krivnju tako da je sudski postupak promptno priveden kraju pa je sudsko vijeće na čelu s Majom Stipić Štampar, nakon trosatnog vijećanja, nepravomoćno osudilo posrnulog mladića na sedam godina zatvora. Sud mu je ujedno izrekao i četverogodišnju mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima koja počinje teći nakon što kaznu odsluži, a mora platiti i 1335 eura sudskih troškova.
- Kriv sam. Meni je, ono, stvarno teško. Toga dana bili smo u kafiću na Bukovcu. Odnosno ja sam došao kasnije u taj lokal u kojem je bila Mihaela, moj otac i još nekoliko njih. Pričali smo o tome kako nam Mihaelini roditelji brane vezu, nisu bili time zadovoljni. Konzumirao sam alkohol, a nekoliko sati kasnije Mihaela me pitala da idemo kod nje doma prespavati. Rekao sam joj: ‘Pa što će tvoj tata na to reći?‘ na što mi je odgovorila: ‘Ne brini. Zašto se bojiš moga oca?‘. I predložila je da prvo odemo do McDonald‘sa. Sjeli smo u njezin auto, dala mi je ključ i ja sam vozio. Putem sam je pokušavao odgovoriti od odlaska k njoj pa se krenula derati na mene - počeo je svoju obranu s knedlom u grlu Vrdoljak.
Sutkinja ga je potom pitala je li bio u vezi s oštećenom na što je odgovorio potvrdno.
- Laže! Nisu bili u vezi - dobacio je uzrujano i emotivno otac pokojne Mihaele pa je upozoren da ne smije ometati raspravu.
Zatim je Vrdoljak nastavio dalje opisivati te posljednje trenutke prije prometnog užasa koji je zavio u crno dvije obitelji.
- Kad sam joj rekao da ne želim probleme s njenim ocem i da neću prespavati kod nje, okrenula se prema meni i nekoliko puta uhvatila me za ruku. Ne sjećam se stvarno svega baš. I tad sam izgubio kontrolu nad vozilom pa je došlo do nesreće - nastavio je Vrdoljak i zamolio sudsko vijeće da mu dopusti da se okrene prema roditeljima pokojne djevojke.
Majku, oca i brata pokojne trudio se gledati u lica te im suznih očiju i drhtavog glasa rekao: "Oprostite mi, molim vas. Da mogu, ja bih želio da sam na njezinu mjestu i da sam poginuo umjesto nje. Sve bih dao... Jer volio sam je - zaključio je Vrdoljak na što se otac pokojne jedva uspijevao kontrolirati poručivši mu da laže i da treba biti iskren.
Odvjetnik oštećenih Ognjen Krznarić tijekom postupka je u spis predao dokumentaciju, odnosno ispis poruka koje su večer uoči tragedije na mobitelima razmjenjivali pokojna i optuženi. Smatra da se iz njihova sadržaja iščitava sasvim nešto drugo te da bi ih trebalo uvažiti jer ukazuju da je riječ zapravo o ubojstvu, a ne o prometnoj nesreći sa smrtnom posljedicom iz neizravne namjere.
Policijskim očevidom na mjestu nesreće je utvrđeno da je kobne noći Vrdoljak oko 2.30 sati s najmanje 1,53 g/kg alkohola u krvi vozio BMW lijevom prometnom trakom Mandlove ulice kad je zbog nepropisne brzine kretanja vozila kao i zbog vlažnog kolnika, prešao u kočenju na desni prometni trak gdje je preko rubnog kamena sletio na travu. Nastavio se potom nekontrolirano kretati u smjeru juga naletivši na stup javne rasvjete, a zatim je auto ponovno odbačen na travu.
Obrazlažući presudu sutkinja je, među ostalim, navela da je prilikom odluke o visini kazne u obzir uzeto optuženikovo priznanje, iskazano žaljenje, obraćanje obitelji žrtve i isprika kao i činjenica da imate dijete... Ujedno je ukazala optuženom i da je dijete pokojne djevojke ostalo bez majke, ali mu je, također, i oštro podcrtala njegove prijašnje prometne grijehe počinjene od 2020. do 2022. kada je čak 12 puta prekršajno kažnjavan zbog neprilagođene brzine kretanja, vožnje bez vozačke i pod utjecajem alkohola.
- Ovo vijeće je ocijenilo da na vas ništa od prijašnjih osuda nije utjecalo već ste nastavili s kršenjem propisa. Posljednji puta kad ste sjeli u auto, skrivili ste nesreću u kojoj je izgubljen jedan mladi život – poručila je sutkinja naglasivši kako je izrečena kazna od sedam godina itekako opravdana.
Roditelji: Nema utjehe...
Dok je sutkinja na glas čitala popis, naizgled beskonačan, stravičnih ozljeda koje je zadobila pokojna Mihaela, obitelj preminule je briznula u plač.
- Htjeli smo donirati kćerkine organe da barem nečiji drugi život spasimo, ali to zbog strašnih ozljeda nije bilo moguće. Njezina trogodišnja kćer, naša unučica, iz dana u dan pita za majku. Gdje je, kad će doći. Kako da mi djetetu objasnimo da svoju mamu više nikada vidjeti neće? - rekli su nam nakon presude vidno shrvani roditelji preminule Mihaele kojima nikakva visina kazne ne može biti utjeha jer im kćer ništa više neće vratiti.