Državno odvjetništvo podignulo je optužnicu protiv Kristijana Kike Curavića. Otkud sad to, pitat će jedni, no drugi, nešto upućeniji, nisu iznenađeni. Priča je krenula prije desetak godina....
"Hrvatski ronilac i vlasnik nekoliko svjetskih rekorda u ronjenju na dah Kristijan Curavić predstavio je u Zagrebu projekt "South Pole Abyss – Against Global Warming", u sklopu kojega bi trebao izvesti spektakularan zaron na dubini većoj od sto metara, na Južnom polu, u prosincu ove godine, te time postati prvi čovjek koji je to učinio. Na prezentaciji projekta bili su i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić te ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac koji su ga podržali. Bandić je kazao kako Curavić sa svojim projektom želi upozoriti na važnost očuvanja okoliša te pozvao sve ljude da slijede njegov primjer".
Bila je to vijest koja je preplavila medije u ožujku 2008. godine.
"Ovo što će učiniti Kike Curavić poruka je jedne male Hrvatske – da je odgovorna i da je i ona čimbenik u očuvanju okoliša", rekao je tada Primorac, dodajući kako će Curavić i njegov tim dobiti i financijsku potporu ministarstva. Istaknuo je da osobe koje postižu vrhunske rezultate, poput Kristijana Curavića, na neki način zadužuju Hrvatsku jer je predstavljaju u svijetu. "Ovo što činite iskorak je koji sve nas čini ponosnima", dodao je Primorac, obraćajući se Curaviću.
Ronilac je u svibnju 2008. najavio i prezentaciju projekta u Sjedinjenim Državama, na kojoj bi, prema njegovim riječima, trebalo prisustvovati i nekoliko filmskih zvijezda, a očekivao je i razgovor s bivšim potpredsjednikom i dobitnikom Nobelove nagrade Alom Goreom.
Kako se radilo o jednom od najskupljih projekata u povijesti, Curavić je istaknuo da su mu potrebna sponzorstva ne samo hrvatskih, nego i svjetskih institucija i tvrtki. Dio novca od sponzorstava jest stigao, no zaron se nikada nije dogodio. Budući da je gospodin Curavić tražio novac (i) od jedinica lokalne samouprave, u čemu su mu neke i udovoljile, javni interes nalaže da istražimo koliko je novca skupljeno, a koliko ga je potom vraćeno s obzirom da se zaron nije dogodio, ili je, možda, novac opravdano utrošen u promociju akcije.
Hrvoje Pende, djelatnik u Primorsko-goranskoj županiji svjedok je, kako nam je rekao, odobravanja novca za Kristijana Curavića.
Nedavno je Pende na portalu Narod.hr o toj temi napisao prilično zagonetan tekst.
– U prošlosti aktivan hrvatski ronilac, podnio je prije nekoliko godina jednoj jadranskoj županiji zahtjev za financiranje svog novog podviga, zarona na Južnom polu. Zahtjev je podnio i mnogim drugim javnim tijelima. Imao sam priliku pročitati taj zahtjev, ali i dobiti uvid u stvarno stanje stvari. Cilj je bio izvlačenje novca iz tijela javne vlasti i državnih tvrtki. Bez obzira na hollywoodski naslov projekta u koji je ubačena i briga za naš planet, stekao sam snažan dojam da roniocu i njegovim financijerima ni na kraj pameti nije bilo sprječavanje širenja pukotina na ledenim grebenima Antarktike, kao ni sudbina ugroženih kitova i pingvina, napisao je Pende. Ono što je napisao može, kako nam je rekao, potkrijepiti i dokazima.
– Svoje spoznaje pravovremeno sam i "nježno" prenio odgovornima u Županiji (oni se naime lako naljute), ali nemalo me iznenadila činjenica da ništa od onog što sam rekao nisu razumjeli; kao da nisu ni čuli, vjerojatno zbog "zaglušujućeg" oduševljenja projektom. Svi kao da su vjerovali pričama iz opisa poduhvata. A opis je bio zapanjujući: čovjek kaže da će njegov zaron na Južnom polu uveličati George Clooney, Brad Pitt,Leonardo DiCaprio, Al Gore i još nekoliko poznatih faca iz Hollywooda i vrha svjetske politike. Kaže da je sve dogovorio sBrankom Lustigom, poznatim filmskim producentom, dobitnikom dvaju Oscara. Da će to biti moćna promocija županije i cijele Hrvatske. Zamislite, Brad, George, Leonardo, Al i kompanija na Južnom polu piju Vrbničku žlahtinu ispod hrvatske zastave, očekujući našeg heroja da izroni iz hladnih dubina Južnog pola.
Pa tko normalan to ne bi podržao? Koji domoljub ne bi odmah potpisao bjanko-ček za tako dobru i hrabru ideju te vrhunsku promociju naše domovine? Domoljubna, lakovjerna i postojano darežljiva, mnoga naša tijela javne vlasti (gradovi, županije, ministarstva i dr.) i organizacije u njihovu vlasništvu odazvali su se zovu hladne Antarktike i hrabrom, humanom roniocu izišli u susret tisućama kuna donacija. Prednjačila je državna tvrtka s tri slova u imenu koja je navodno u hrabri zaron uložila ravno 400 tisuća kuna. Siromašnija županija, spomenuta na početku priče, dala je tek tričavih 50 tisuća kuna. Puno je to novca, ali nedovoljno da se mnogobrojni tim spakira i krene na Antarktiku. Ronilac je glavnu potporu navodno očekivao iz Hollywooda, ali gle čuda – škrta hollywoodska ekipa nije u toj ekspediciji prepoznala svoje, kao ni globalne interese – napisao je, među ostalim, Pende.
Pende u razgovoru za 'Slobodnu' otkriva da se radi o Primorsko-goranskoj županiji. I o Curaviću.
Provjeravajući Pendeove tvrdnje, istražili smo koliko je Curavić zaista novca dobio od javnih i privatnih tvrtki, jedinica lokalne samouprave, Ministarstva znanosti i obrazovanja. Kontaktirali smo dvadesetak osoba upoznatih s projektom, od kojih su neki uplatili novac ili su bili u nekakvom poslovnom odnosu s Curavićem.
Nazvali smo najprije Dragana Primorca koji je te 2008. godine bio na predstavljanju projekta.
Je li ministarstvo koje ste vodili dodijelilo novac Curaviću?
– Ne sjećam se tog projekta.
Kako se ne sjećate, obećali ste mu novac?
– To je bilo jako davno, stvarno ne znam ništa o tome.
Pa, evo ispred sebe imam članak iz Jutarnjeg lista u kojem mu obećavate novac.
– To je bilo 2008., zar očekujete da bih se toga mogao sjećati.
Potom nam je Primorac poslao SMS u kojem je obećao da će se naknadno javiti, međutim ništa od javljanja. Stoga smo upit poslali Ministarstvu koje je vodio. U kratkom odgovoru navedeno je kako "Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije uplatilo sredstva".
Na predstavljanju pohoda na Južni pol bio je i tadašnji i sadašnji zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, no iz Grada Zagreba nam nisu odgovorili jesu li i koliko novca uplatili Curaviću.
Kako se u tekstu koji je pisao Pende spominje kompanija s tri slova koja je navodno Curaviću uplatila 400 tisuća kuna, pitali smo Pendea na koju kompaniju misli. Odgovorio je da je to bila – INA. Stoga smo i naftnoj kompaniji poslali upit.
"S g. Kristijanom Curavićem INA je imala sponzorski ugovor od 1. lipnja 2008. do 31. svibnja 2009. godine. Ugovor je uključivao više aktivnosti, a među njima i podršku u pripremni projekta 'South Pole Abyss'. Gospodin Curavić isplaćen je samo za ispunjene obveze iz navedenog ugovora", ali o detaljima ugovora, kao ni o visini isplaćenog iznosa nisu htjeli govoriti. Ni u telefonskom razgovoru nisu nam htjeli reći više. No, potvrdili su da su financijski pomogli projekt zarona na Južnom polu.
A je li istina da mu je i Županija primorsko-goranska dala novac?
"Temeljem zamolbe za sufinanciranjem projekta 'Južni pol', dostavljene od strane g. Kristijana Curavića (Curavić d.o.o.) i gđeSuzane Marić, tada izvršne direktorice za komercijalne i operativne poslove Hoteli Novi d.o.o., Novi Spa Hotels & Resort, Primorsko-goranska županija podržala je predmetni projekt temeljem mišljenja Županijskog poglavarstva sa 136. sjednice, održane 26. travnja 2009. godine. Zaključkom je odobreno sufinanciranje u iznosu od 50 tisuća kuna te je sklopljen ugovor s Turističkom zajednicom grada Crikvenice 29. travnja 2009. godine, a vezano uz sufinanciranje dijela troškova predmetnog projekta. Za dodijeljena sredstva dostavljeno je izvješće o utrošenim sredstvima te fotokopija računa za izradu promotivnih materijala, korištenih za predstavljanje projekta 'Južni pol' – navodi Ermina Duraj, voditeljica Kabineta župana PGŽ-a.
No u našem je posjedu bilješka Državnog odvjetništva iz Rijeke u kojoj je vidljivo da je Županija, pošto se zaron nije ostvario, tražila povrat novca.
– Kristijan Curavić nikada ni po kojoj osnovi nije izravno dobivao sredstva od Upravnog odjela PGŽ-a. Sredstva su dodijeljena i isplaćena TZ Crikvenica, od koje je i zatražen povrat sredstava jer nisu ispoštovali odredbe ugovora o dostavi izvješća na vrijeme. TZ Crikvenica je u konačnici dostavila izvješće i navedeni račun – navode u Županiji.
Prema bilješci Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, cijeli slučaj navodnih nelegalnih radnji odvjetništvu je prijavio Hrvoje Pende, ali je prijava na kraju odbačena. No, u ponovljenim izvidima, policija je dobila dokaze o nepravilnostima.
- Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, nakon provedenog istraživanja, 30. listopada 2017. podiglo je optužnicu pred Općinskim sudom u Rijeci protiv hrvatskog državljanina (1984.) zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavak 2. Kaznenog zakona. Optužnicom se okrivljeniku stavlja na teret da je u razdoblju od prosinca 2010. do ožujka 2011., kao odgovorna osoba pravne osobe sa šibenskog područja, izradio lažan račun na novčani iznos od 47.970,00 kuna, sve kako bi pravdao financijska sredstva dobivena od Turističke zajednice Grada Crikvenice za projekt "Južni pol". Takav račun i izvješće je Turistička zajednica Grada Crikvenice proslijedila Primorsko-goranskoj Županiji - odgovorila je na naš upit Barbara Volf Volčanšek,zamjenica općinske državne odvjetnice u Rijeci.
Ranije u tekstu spomenuta bilješka DORH-a jako je zanimljiva za razjašnjenje slučaja. U njoj Gordana Jelenović, nekadašnja direktorica turističke zajednice Crikvenica (koja je obavila isplatu novca Curaviću), navodi da je pokušala izbjeći Curavićev projekt, ali bezuspješno, jer su joj iz Županije sugerirali da ga prihvati. Uplata je na kraju i izvršena na račun Curavićeve tvrtke. Direktorica TZ tražila je dokumentaciju iz koje će biti vidljiva namjena plaćanja, ali od osobe upoznate s Curavićevim projektom dobivala je konstantna opravdavanja da je ronilac teško dostupan, da je na putu, da je u Americi...
– Uvidom u dopis Kristijana Curavića od 13. listopada 2011., upućen Upravnom odjelu za turizam, poduzetništvo i poljoprivredu PGŽ, vidljivo je kako isti predstavlja svoj projekt "Južni pol", te kako je projekt podržan od predsjednika Stjepana Mesića, MZOS-a, Fonda za zaštitu okoliša, Kraljevine Norveške, SAD-a i mnogih drugih. Ukupna vrijednost projekta iznosi osam milijuna eura, planira se da će 80 posto financirati inozemni sponzori, dok će preostalih 20 posto financirati hrvatske tvrtke i institucije. Stoga poziva PGŽ da se pridruži u realizaciji projekta financijskom pomoći u iznosu od 200 tisuća kuna. Uvidom u ugovor o sufinanciranju troškova projekta "Južni pol" proizlazi kako su PGŽ te TZ Grada Crikvenice, kao korisnik i nositelj poslova na organizaciji i provedbi projekta, zaključili predmetni ugovor temeljem zaključka župana od 23. travnja 2009. – navodi se u Odvjetništvu.
I kako Curavić, stoji u bilješci DORH-a, na kraju nije otišao na Južni pol, zatražen je povrat sredstava. Međutim, Curavić dostavlja račun TD Directa plus d.o.o., iz kojeg je vidljivo kako je iznos od 50 tisuća kuna utrošen na idejno i izvedbeno rješenje kataloga, multimedijalnog CD-a, tiskanje kataloga, PR aktivnosti te najam prostora. Sada ispada da je Curavić, po tvrdnjama odvjetništva, izradio lažni račun kako ne bi morao vratiti novac PGŽ-u.
Curavić u još jednom dopisu iz 2010. navodi kako zbog gospodarske situacije u zemlji nije dobio adekvatnu financijsku potporu sponzora, te projekt nije realiziran u skladu s planom.
Potom, vidi se u bilješci DORH-a, Županija traži povrat novaca 13. srpnja 2011. godine. Budući da sredstva nisu vraćena, Županija opet 1. kolovoza iste godine traži novac. Curavić na kraju uspijeva naknadno donijeti sporni račun i Županija odustaje od traženja povrata uplaćenih sredstava. U jednom od dopisa navodi Curavić navodi da je novac potrošio na pripremne aktivnosti, te da je u zaron trebalo biti uključeno oko 60 ljudi.
– Proizlazi da su određene pripremne radnje tvrtke Curavić d.o.o. neosporno obavljene, te držim da Kristijan Curavić ničim nije doveo u zabludu PGŽ, te kako u trenutku sklapanja ugovora nije postojala namjera prijevare u cilju prisvajanja protupravne imovinske koristi za tvrtku Curavić d.o.o., već držim da se u konkretnom slučaju radi o građanskopravnom potraživanju koje je predmet parničnog, a ne kaznenog postupka – navodi Državno odvjetništvo iz Rijeke u prvobitnom odbacivanju prijave protiv Curavića, uz napomenu da se pod pojmom znatna šteta kod prijevare u gospodarskom poslovanju podrazumijeva vrijednost štete iznad 60 tisuća kuna, a sve po pravnom shvaćanju Vrhovnog suda.
No, nakon ponovnog ispitivanja cijelog slučaja ipak utvrđuju određene nepravilnosti, a Curavić završava na sudu koji će reći je li poznati ronilac kriv ili nevin.
Curavić nije želio odgovarati na pitanja, ali se pohvalio da ima novi projekt
Kristijana Curavića kontaktirali smo mobitelom i dogovorili se da ćemo mu poslati nekoliko upita da ih u miru prouči i pošalje nam svoje očitovanje. Poslali smo mu ova pitanja:
-Zbog čega na kraju niste otišli na Južni pol?
-Koliko ste novca sve skupa dobili na ime tog projekta?
-Gdje ste utrošili prikupljeni novac i jeste li dio, jer niste otišli na Južni pol, vratili?
-Je li istina da vam je INA (kako se navodi u tekstu) uplatila 400 tisuća kuna?
-Jeste li zaista bili u kontaktu s Georgeom Clooneyjem, Brankom Lustigom, Leonardom DiCaprijem i televizijskom kućom NBC, a sve vezano uz zaron na Južni pol?
-Na kojim projektima trenutno radite?
-Spominjali ste princa Alberta, u kojem ste to projektu s njim?
Gospodin Curavić u prvi mah je rekao da neće odgovarati na pitanja, ali na našu molbu je ipak poslao kratko očitovanje. No, nije nam htio odgovoriti na većinu pitanja. Njegovo očitovanje prenosimo u cijelosti:
– Opet sam malo pročitao ova pitanja. Još jednom se nakon 10 godina netko sjetio gluposti, kroz ovo sam prošao i prije i odgovarao ljudima koji su usko povezani uz ovo, a to je odvjetništvo i policija. Sud je donio svoju odluku i što god se napiše iskreno meni je svejedno, pa čak ako se iznese samo njegova strana (op.a. Hrvoja Pendea iz PGŽ). Moju priču znaju institucije i to je najvažnije, ne želim sudjelovati u začaranom krugu koji hara već dva desetljeća u Hrvatskoj gdje bilo tko može nekog optužiti i medijski ocrniti bez ikakva dokaza i trošiti medijski prostor za ovo. Zaronio sam na Sjeverni pol i postao prvi čovjek u povijesti koji je to uradio i prvi postavio hrvatsku zastavu tamo, htio sam i na Južni pol, ali nažalost oni što znaju koliko je to teško organizirati razumjet će da ove stvari nekad ne idu po planu i da na kraju mi koji gorimo od volje da uspijemo često ostanemo bez ičega jer smo sve već uložili – kaže Curavić, spominjući svoj bankrot.
– Kao što zna cijela Hrvatska ja sam nakon toga bankrotirao i izgubio sve što sam uložio u ekologiju. Moj posao koji sada radim s princom Albertom od Monaca će se u mjesecu travnju prenositi putem Sky One Newsa i znat će se na globalnoj razini. Gospodin Pende ima pravo iznijeti i reći što god hoće, ali mene to iskreno ne interesira ili dira. Na kraju dana svatko od nas mora odlučiti na što ćemo koristiti svoje vrijeme ili energiju, a ja sam odlučio na ekologiju i more koje volim i trudim se štititi ga. Jednostavno nije vrijedan mog komentara. Ako još treba informacija, ima Državno odvjetništvo, gdje se mogu tražiti prave činjenice. Ne zamjeran bilo kakav tekst da bude i hvala što ste me uopće pitali jer neki drugi ne bi, to cijenim – naveo je Curavić.
Koliko košta Curavićeva bijela zastava?
Kristijan Curavić osim Južnog pola ima još jedan projekt, a to je dodjela bijele zastave. Svi znamo za plavu zastavu, međunarodni ekološki program zaštite okoliša mora i obalja. Da bi neka plaža bila vlasnik plave zastave, uz ekološke kriterije, mora udruzi "Lijepa Naša" platiti i određen novac. "Cijena koju udruga "Lijepa Naša" naplaćuje za jednu plavu zastavu je 22 tisuće kuna, a Poreč u posljednjih nekoliko godina za tri plaže uz popust plaća po 44 tisuće kuna. Nekad je ta cijena, kažu, bila i viša", navodi porečki portal Parentium u tekstu iz 2012.
Sličan projekt provodi i Curavić koji se dosjetio da bi on mogao po Jadranu postavljati bijelu zastavu.
Gospodinu Curaviću smo poslali ove upite kako bi nam objasnio detalje projekta koji je također financiran novcem lokalnih jedinica:
-Kako vam ide projekt "White Flag", tj. bijele zastave?
-Koliko općina ili neka institucija treba platiti tu zastavu i koje su vaše, a koje njihove obaveze?
-Je li uplata jednokratna ili se i svake godine treba uplatiti neki iznos?
-Je li bijela zastava samo vaš projekt ili imate licenciju neke druge tvrtke – društva?
-Što je u principu Bijela zastava, na osnovu čega vi vršite naplatu postavljanja te zastave?
-Koliko plaža, mjesta, objekata ima tu zastavu?
Međutim, gospodin Curavić se nije htio očitovati po tim pitanjima, no dio hrvatskih plaža i turističkih objekata su vlasnici tih zastava, pa nas je zanimalo koliko su oni uplatili gospodinu Curaviću.
– Grad Mali Lošinj vlasnik je certifikata Bijele zastave od 18. srpnja 2015. godine za plažu Valdarke te je to jedini vid suradnje s gospodinom Curavićem. Od tada pa do danas za Bijelu zastavu Grad je uplatio 24 tisuće kuna i to – Licencija za 2. godinu plaćena je 25. kolovoza 2017. u iznosu od 10 tisuća kn – Licencija za 1. godinu plaćena je 17. kolovoza 2016. u iznosu od 14 tisuća kn – navode nam u Malom Lošinju.
Na naše pitanje jednom čelniku lokalne zajednice, koji je inzistirao da ostane anoniman, što su dobili od postavljanje bijele zastave, kratko je rekao: "Mislimo da je to bilo dobro ulaganje".
