Nikola i Sanja imali su velikih planova. Tako je to uvijek kad nađeš nekoga s kim ćeš ostati zauvijek. Snove je ubila jedna sekunda, ona koja je u nedjelju označila podne na pružnom prijelazu u Donjem Zvečaju, u kojoj nisu vidjeli semaforsko crveno trepćuće svjetlo i čuli iritantan zvuk signalizacije, piše Jutarnji list.
Stotine tona željeza odnijele su Renault Sanjinog tate u kojemu ju je vozio zaručnik Nikola, nakon jezovitog udara posred automobila. Tako je stala ljubav koja je u dva srca kucala gotovo sedam godina.
Odrastali su u susjednim karlovačkim kvartovima, Sanja Hlaić (29) u Grabriku, Nikola Predović (32) u Novom centru. Voljeli su se, voljeli su ljude i ljudi su voljeli njih. Sanja je svojim roditeljima bila jedinica, odgajali su je u skromnosti i poštenju. Studirala je na Veleučilištu Karlovac i paralelno radila.
Na početku njihove veze oboje su radili u Zagrebu, Sanja je za jednog teleoperatera, a Nikola se zaposlio kao konobar u kafiću u Arena Centru, u kojemu će kasnije postati šef. Prije četiri godine odlučili su skupa otići još dalje. Zaplovili su zajedno na riječnom kruzeru po Dunavu, ona je radila na recepciji, a Nikola, koji će joj dvije godine kasnije postati zaručnik, kao konobar.
Vrijedni i uporni, mijenjali su kruzere i brzo napredovali. Ona je osim engleskog ubrzo svladala njemački i španjolski jezik i učila francuski pa je postala prva recepcionarka, a Nikola šef kompletnog ugostiteljstva.
Pauze između brodskih tura provodili bi u Karlovcu. Roditelji bi uvijek bili pri ruci, Nikolini koji bi ih primili na smještaj, a Sanjini koji bi im tih mjeseci dali na korištenje auto jer im se nije isplatilo imati svoj. Skupili su nešto novca i odlučili da bi bilo lijepo imati nešto svoje.
Idilično vikend-naselje Osor na Mrežnici u Donjem Zvečaju na području Duge Rese vjerojatno je nešto najbliže raju što se može naći na karlovačkom području. Prije četiri mjeseca tamo su kupili kuću. Uselili su se u donji dio, a gornji su uređivali. To je bilo nešto što je Sanju silno veselilo.
Priča nam o tome i plače Marijana Horvatić, Sanjina nerazdvojna prijateljica još od pelena, krizmana joj je kuma, a Sanja je krsna njezinu djetetu. U nedjelju je bila na toj pruzi. Skupila je snagu kako bi Sanjinoj majci olakšala nešto što je od nje tražila procedura - obaviti prepoznavanje svoga djeteta.
Gledala je Marijana u beživotno tijelo svoje najdraže. Vidjela je tamo da je u Sanjinoj ruci još uvijek bila šminka. Misli zato da je udar za njih bio iznenadan i da nisu patili. Teško se miri s gubitkom. Sigurna je da su njihove duše već s anđelima. Od tijela će se oprostiti na groblju Dubovac u utorak u 15 sati.
U Donjem Zvečaju tuga se miješa s ogorčenjem. U nešto više od deset godina na istom pružnom prijelazu vidjeli su pet smrti. Prvi je stradao 50-godišnji obrtnik iz Duge Rese, čiji je automobil vlak udario na povratku iz naselja, gurao ga 20 metara te potom nabio na stup i odbacio u jarak. Dvojica lokalnih mladića stradala su na isti način, također izlazeći iz naselja automobilom.
U oba slučaja radila je signalizacija, no mještani su nakon druge tragedije od HŽ-a odlučili tražiti veću sigurnost. Poslali su im peticiju tražeći nadvožnjak ili podvožnjak, ali njihovih 275 imena nije bilo dovoljno ni za brklju. Zato su u ponedjeljak pokrenuli novu, piše Jutarnji.
Prijelazi osigurani sukladno zakonu
Iz HŽ infrastrukture izrazili su sućut obiteljima poginulog para u nedjeljnoj nesreći i to je jedini način na koji su se dotakli posljednje tragedije, iako smo ih pitali zašto nisu udovoljili zamolbama mještana za većom razinom zaštite nakon tragedije iz 2011. godine. Ističu da su svi željezničko-cestovni prijelazi, njih 1513, osigurani sukladno zakonu.
- Nažalost, najviše se nesreća sa smrtnim posljedicama događa na prijelazima koji su osigurani najvišom razinom sigurnosti. U prošloj godini od ukupno sedam nesreća s tragičnim ishodom, njih šest bilo je na prijelazima sa signalno-sigurnosnim uređajima - kažu u HŽ-u napominjući da konstantno ulažu u sigurnost.