Nedavna pravomoćna odluka tročlanoga sudskog vijeća Visokoga kaznenog suda koje je T.B.-u, 60-godišnjaku iz Splita koji je krajem 2017. godine silovao svoju tada maloljetnu kćer dva puta pa je ostala trudna te je rodila silovateljevo dijete, smanjilo zatvorsku kaznu s jedinstvenih 20 godina zatvora na 16 godina izazvala je zgražanje svekolike javnosti, posebice zbog razloga smanjivanja dugogodišnje robije za ne baš beznačajne četiri godine.
Na splitskom je sudu sudsko vijeće suca Dinka Mešina osudilo T.B.-a na 13 godina zatvora za jedno djelo silovanja maloljetne osobe s poteškoćama u razvoju koje je za posljedicu imalo trudnoću, te 11 godina zatvora za drugo gnusno nedjelo, i pritom nisu našli ni jednu jedinu olakotnu okolnost.
E, ali je zato Visoki kazneni sud ocijenio da splitski sud nije cijenio olakotne okolnosti i to, pazite sad – stariju životnu dob i vrlo loše zdravstveno stanje. Sutkinje su, stoji u presudi, zaključile da je "optuženik kao žalitelj u pravu da se radi o osobi starosti 60 godina, umirovljeniku s minimalnom mirovinom".
– Razmotrivši odluku o kazni po ocjeni ovog drugostupanjskog suda okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjere kazne pravilno su utvrđene, osim olakotnih okolnosti, koje su trebale biti cijenjene i to: dob optuženika i njegov status umirovljenika... – zaključile su tri sutkinje VKS-a.
Naravno, takav stav logično je izazvao pitanja zašto bi se 60 godina starosti trebalo smatrati nekakvom olakotnom okolnosti u ovako brutalnom slučaju silovanja te zbog čega je uopće bitan status umirovljenika kao olakotna okolnost.
Izmišljanje olakotnih okolnosti
Zanimljiva je ta sudska praksa u Hrvata. Primjerice, Borisu Buklijašu, nekadašnjem dekanu splitskoga Pravnog fakulteta, koji je nedavno pravomoćno osuđen na četiri godine zatvora zbog više djela zlouporabe položaja i ovlasti, nije pomogla "visoka životna dob" od 76 godina, što je puno više od 60 godina. Njemu su potvrđene četiri godine robije i godine života mu nisu uzete kao olakotna okolnost. No Buklijašu je presudio Vrhovni sud, a 60-godišnjem silovatelju VKS.
– Očito su kolegice uvidom u cjelokupni spis po nečemu zaključile da je izrečena kazna previsoka, pa su je nekako morale smanjiti, a u takvim se slučajevima onda praktično izmišljaju i "natežu" olakotne okolnosti. Nije mi jasno po čemu bi u ovom slučaju njegova dob morala biti olakotna.
Mogla bi se možda cijeniti "mladenačka dob" u vidu nezrelosti da je počinitelj mlad, no ovdje baš te njegove godine znače zrelost i svjesnost u promišljanju. I nikako mi nije jasno kakve veze ima mirovina s ovim kaznenim djelom, zašto je to uzeto kao olakotna okolnost. U ovom mi slučaju nije uopće jasno što bi moglo biti olakotno – komentirao nam je jedan priznati i cijenjeni splitski sudac koji, pak, kao i mnogi njegovi kolege nije htio imenom govoriti protiv kolegica.
No pojašnjava nam da, ako u nekom slučaju postoje olakotne okolnosti, to ne znači automatski da se one moraju honorirati smanjenjem izrečene kazne.
– Ono što jedan sudac ili vijeće smatra olakotnim okolnostima, za drugog suca ili vijeće neće to biti. I zašto bi uopće svako utvrđenje olakotnih okolnosti moralo dovesti do blaže kazne? No problem je što to nije zakonski definirano, odnosno precizirano – kaže naš sugovornik.
Naime, čl. 47. Kaznenog zakona propisuje način odmjeravanja kazne navodeći da "pri izboru vrste i mjere kazne sud će, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu".
Dakle, svaki slučaj gleda se izdvojeno i u jednom nešto može biti olakotna okolnost, a u drugom sličnom ne. Tako je i s godinama starosti.
– Kaznenim zakonom je propisano kako će se pri izboru vrste i mjere kazne ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), kao npr. prijašnji život optuženika, njegove osobne i imovinske prilike, odnos prema žrtvi i drugo.
Prema tome, zakonom je samo općenito određeno koje okolnosti sud mora uzeti prilikom odmjeravanja kazne, ostavljajući mu pri tome mogućnost da u svakom konkretnom slučaju uzme u obzir i sve druge okolnosti koje mogu biti od značaja da kazna bude veća ili manja. Međutim, uvijek treba voditi računa o individualizaciji kazne, a što znači da se svaka kazna mora prilagoditi svakom konkretnom kaznenom djelu i počinitelju.
Tako je lako biti mlad, a biti star
Iz toga je očito kako su ovlasti suda prilikom odmjeravanja kazne dosta velike, s time da je ocjena prvostupanjskog suda u pogledu toga ima li određena okolnost značaj otegotne ili olakotne okolnosti, povodom izjavljene žalbe podložna nadzoru višeg suda – pojašnjava nam prof. dr. sc. Damir Primorac, nekadašnji sudac Županijskog suda u Splitu, a sadašnji odvjetnik.
Veli nam kako je, u kontekstu odmjeravanja kazne, neprijeporno da sudovi prigodom odmjeravanja kazne u najvećem broju slučajeva kao olakotnu okolnost uzimaju u obzir i "stariju životnu dob" optuženika. No koja je to dob?
– Iz dosadašnje sudske prakse proizlazi da su se pod "starijom životnom dobi" znale jednako uzimati i šezdesete, i sedamdesete, i više godine života. Poznato mi da je u sudskoj praksi bilo i slučajeva gdje rane 60-e godine optuženicima nisu cijenjene kao "starija životna dob", a samim time i nisu ni uzimane kao olakotna okolnost.
Negdje se čak i obrazlagalo da nije riječ o "starijim osobama", nego da je riječ o osobama "zrele životne dobi" te da se to ne može cijeniti kao olakotna okolnost. Dakle, hoće li se 60-e godine uzimati kao "starija životna dob" ili ne, prepušteno je sudskoj praksi i svakom konkretnom slučaju.
Upravo zbog toga se i događa da se u jednom sudskom predmetu takva okolnost uzme kao olakotna, a u drugome ne – zaključuje splitski odvjetnik.