– Želim jednog dana imati dijete. Želim imati normalan život. Želim vjerovati nekoj osobi. Sada, nemam potrebe ni za čim. Ne sviđam se sama sebi. Na svoje tijelo gledam kao na alat.
Znam da mi je izraz lica od te večeri drukčiji. Ne prepoznajem se. U meni je druga energija. Nisam više ista osoba... – govori nam 22-godišnja djevojka iz Zadra koja je došla u našu redakciju nakon što smo objavili informaciju da je zadarska policija 29. srpnja privela dvojicu Zadrana od 21 i 22 godine zbog sumnje u silovanje i seksualno iskorištavanje jedne djevojke. Prema policijskoj kaznenoj prijavi, 21-godišnjak je osumnjičen za dva kaznena djela, spolni snošaj bez pristanka i teško kazneno djela protiv spolne slobode počinjeno "zajedno s jednim ili više počinitelja, pri čemu je prema istoj osobi izvršeno više spolnih odnošaja ili s njim izjednačenih spolnih radnji". Za to drugo kazneno djelo optužen je i 22-godišnjak. Jedan od osumnjičenih počinitelja je sin poznatoga zadarskog liječnika.
Njezino prvo pijanstvo
– Ta djevojka sam ja. Meni su to napravili – rekla nam je na početku razgovora i ostavila nas u šoku.
Dok smo se dogovarali za susret preko društvenih mreža mislili smo da razgovaramo s nekim od prijatelja ili poznanika žrtve, potencijalnih svjedoka, koji su znali ili čuli što se te nedjelje dogodilo, ali pojavila se ona, glavom i bradom, sitne građe, sramežljiva, lijepa, slomljena djevojka...
– Možda vam to ne izgleda tako, ali totalno sam sjeb... – zarumeni se uz široki osmjeh. I onda započne svoju mučnu priču koja joj se dogodila u nedjelju, 29. srpnja, pola sata nakon ponoći do dvadeset minuta prije četiri sata ujutro.
– Jeste li se ikad napili? Meni je to bila prva večer da sam se napila, ali ni sama ne znam kako. Osjećala sam se više drogirana nego pijana. Sutradan sam se osjećala kao u nekoj heroinskoj krizi. Ja inače ne pijem i imam nisku toleranciju na alkohol. Kada pijem, kao te večeri, obično popijem jednu-dvije whisky cole, i to je sve. Nikada mi sutradan od toga nije bilo loše. Tu večer sve je od početka krenulo naopako...
Nakon što je te večeri završila cjelodnevnu radnu smjenu u jednom ugostiteljskom objektu na Poluotoku, odlučila je malo odmoriti misli i opustiti se te je otišla u Varoš na piće. Sjedila je sama za šankom i pila whisky colu.
– Prvo piće sam sama platila, drugim me počastio konobar. Nakon tog drugog pića osjetila sam neku mučninu, nije mi bilo dobro, bila sam kao zamantana. Kasnije sam shvatila da je taj konobar dobro znao društvo mladića za susjednim stolom. Bilo ih je pet, a među njima i jedan od mojih silovatelja, nazovimo ga Marino. Prije te večeri njega i njegova prijatelja nikad nisam upoznala. Među tim mladićima za stolom bio je i jedan kojeg sam znala iz viđenja. Svi su bili moji vršnjaci, nešto smo se međusobno šalili i oni su me pozvali za svoj stol. Došla sam i sjela na prazno mjesto, pored Marina. Činio se kao drag momak. Častili su me još jednim pićem, popila sam ga, misleći da će mi umanjiti muku, ali bilo mi je samo gore. Nakon pola sata predložili su da idemo na rivu, gdje ćemo nastaviti druženje. Otišli smo zajedno. Ja sam jedva stajala na nogama. Cijeli mi se svijet vrtio, nisam mogla vjerovati da mi je to od tri pića. Počelo mi se povraćati, svi su se razbježali, a ja sam na rivi ostala sama u društvu s Marinom. Sjeli smo na klupu kod OŠ Petra Preradovića i razgovarali o horoskopu i nekim drugim sitnicama. Bio je prema meni O.K., čak smo se u jednom trenu poljubili.
'Povukao me na stablo'
– Djelovao je kao druga osoba. Htjela sam ustati jer mi je bilo loše, ali na nogama mi se još više pogoršalo. U rasponu od 1 do 100, meni je bilo loše 101. Počela sam povraćati, nisam mogla stati. Marino je bio uz mene i pomagao mi, držao me za glavu. Kad sam se malo umirila, rekla sam mu da želim ići kući, a on je predložio da nas odveze njegov prijatelj koji je s crnim Subaruom čakao u Foši. Pristala sam, no on je rekao da prije toga mora nešto napraviti. Uzeo me za ruku i nije me više puštao. Jedva sam stajala na nogama. Odvukao me u Kapetanski park i prislonio uz prvo stablo. Htjela sam se maknuti, no on me opet povukao na stablo. Bila sam izvan sebe. Čula sam kako otvara zatvarač na hlačama, htjela sam se okrenuti i otići, ali on me uzeo za bokove i privukao sebi...
Trajalo je kratko, nisam bila svjesna sebe. Bila sam u šoku, paralizirana. Možda sam trebala vikati, udariti ga, ali nisam imala snage za ništa, a on je to iskoristio. Ne znam još, ali možda ću biti trudna... – na kratko je zastala.
– Nakon toga – nastavlja – htjela sam ići kući. Počela sam vikati da idemo kući i da me pusti na miru. Opet sam počela povraćati. Otišli smo u Fošu i ušli u auto njegova prijatelja, neka se zove Damir. On je bio za volanom, a Marino je sjeo pored mene. Spustila sam glavu na naslonjač i kao da sam se ugasila. Kad sam otvorila oči shvatila sam da nismo otišli daleko, da smo u Arbanasima, a pored mene je sjedio Damir. Rekla sam mu: "Što vi to radite od mene? Odvedite me doma!". Marino mi je na to rekao, dobro se sjećam: "Zašto ne bi htjela s nama utroje? To bi ti bila avantura života".
Rekla sam mu da to ne želim, da nema šanse, da mi se povraća. Marino je izišao iz auta, a ja sam ostala sama s Damirom, puno većim i krupnijim od mene. Uhvatio me strah. On je otvorio šlic i tražio da ga oralno zadovoljim. Pritisnuo mi je glavu gurajući je prema svojim preponama. Rekla sam mu petsto puta – ne! Da ovo ne vodi ničemu, da je pijan, ponavlja sam: "Ne! Ne! Ne!".
'Daj sve od sebe'
– Nije me puštao sve dok opet nisam počela povraćati. To je trajalo skoro pola sata. Marino je, kao, otišao zapaliti cigaretu, ali nije imao cigarete te večeri. Sjećam se da je, dok me Damir prisiljavao, on ulazio na mjesto suvozača i iz moje torbe nešto vadio. Moguće cigarete, a moguće i mobitel, koji sam tu večer izgubila. Damir, uglavnom, nije htio odustati. U jednom trenu mi je podignuo glavu i lagano me udario u lice otvorenim dlanom. Rekao mi je: "Ti voliš da se prema tebi odnose kao prema maloj droljici". Unijela sam mu se u lice i rekla: "Ne! Prestani!".
Nastavio me prisiljavati još snažnije. Pitala sam ga kad ću ja ići doma, a on je odgovorio: "Kad daš sve od sebe".
Prisiljavao me još neko vrijeme, a onda sam opet počela povraćati. Tada je u auto ponovno ušao Marino i sjeo do mene, a Damir je otišao na mjesto vozača. Marino me zgrabio za kosu i otkopčao hlače. Praktički je sam sebe oralno zadovoljio mojom glavom... Zacrnilo mi se pred očima. Od tada se više ničega ne sjećam.
Opet sam došla sebi kad se auto zaustavio u blizini Maraska parka. Uspravila sam se i ispovraćala, po sebi i automobilu. Damir je pobjesnio na mene i istjerao me iz auta. Izišla sam, a Marino je krenuo za mnom. Pitala sam ga, zašto mi je sve ovo napravio, a on mi je rekao: "Ti si prelijepa, ti si uska i mi moramo ostati u kontaktu".
Skinuo je svoju majicu i obukao me u nju. Nisam ništa rekla, okrenula sam se i otišla. Jedva sam došla doma, kod dečka s kojim sam do jučer živjela i bila u vezi. Pred kućom sam sjela i u ruksaku potražila mobitel. Kad sam shvatila da ga nema, počela sam plakati i povraćati. Bio je to okidač da shvatim što mi se zapravo dogodilo. Bila sam toliko slaba i iscrpljena da sam se skoro ugušila u povraćanju.
Probudila sam se u krevetu nakon tri sata. Imala sam užasnu glavobolju, ali nisam mogla ustati, sve do 17 sati. Zakasnila sam dva sata na posao i ispričala kolegicama što mi se dogodilo. Odmah su me pitali jesam li ih prijavila. Rekla sam da nisam, bilo me je sram. Tu smo se posvađale. Rekla sam i da ne želim sebi uništiti život, iako mi je već uništen...
'Brat mi je poludio'
Oko 19.30 sati na posao su mi došli mama i brat. Došli su po mene jer ih je nazvala jedna od mojih kolegica i ispričala što se dogodilo. Rekla sam bratu da su to bili Marino i Damir. On ih je znao, poludio je, rekao je da će ih ubiti. Odveo je mene i mamu do tate, a on ih je krenuo tražiti. Vikao je da će on to riješiti. Ubrzo ih je pronašao i pozvao policiju koja je došla i privela ih, a mi smo otišli u prvu policijsku postaju gdje sam ih prijavila...
Ovo mučno svjedočenje 22-godišnja Zadranka je ispričala i policiji. Četiri sata detaljno je opisivala što joj se događalo te noći.
– Na prepoznavanju u policiji Damira nisam mogla odmah prepoznati zato što je jako sličan svom bratu. Izveli su ga ispred mene zajedno s još četvoricom drugih. Svi oni imali su spušten pogled, samo je Damir stajao uspravno, ponosno, s brojem dva u rukama, kao da je igrao za Hrvatsku u Rusiji – sjeća se naša sugovornica.
Nakon iskaza odvedena je u zadarsku bolnicu na ginekološki pregled, a policija je dvojicu osumnjičenika sprovela sucu istrage Županijskog suda u Zadru koji im je odredio zadržavanje u istražnom zatvoru.
Naša sugovornica kaže da obojica, i Marino i Damir, pripadaju društvu vršnjaka s Brodarice i Dikla koji se učestalo zabavljaju konzumirajući marihuanu, "bombone" i alkohol.
– U tim se krugovim često koriste s G-jem, drogom za silovanje, ubacuju je jedni drugima u piće. Neki su mojih godina ili mlađi, ali međusobno dobro surađuju. Štite jedan drugoga – kaže ova mlada Zadranka koja je duboko svjesna da će njezin iskaz za novine izazvati brojne osude, ali i neugodnosti.
'Strah me je'
– Žao mi je Marinova tate jer je odličan doktor. Meni nije trebao, ali od drugih ljudi čula sam o njemu sve najbolje. Ne bih htjela da on bude na lošem glasu jer ga sin nije slušao u životu. Da ga je slušao, bio bi pametniji – kaže i na kraju priznaje:
– Osjećam se izvan sebe. Da ispred mene sad padne bomba, ne bih mogla reagirati. Ne da mi se družiti s ljudima, strašno me živciraju. Jako me strah. Želim plakati, ali ne mogu. Iz mene su iščupali svaku moguću emociju, a ostavili jad i mržnju. Ništa drugo...