Mamić više nije siguran ni u BiH: gazda Dinama bježi u Saudijsku Arabiju kod brata i partnera u zločinu?

Zdravko Mamić u Bosni i Hercegovini nije siguran od izručenja Hrvatskoj iako je državljanin BiH.
Ako ne bi bilo političkih ili utjecaja neke druge vrste, BiH bi ga na zahtjev Hrvatske trebala izručiti bez puno odgoda na temelju sporazuma potpisanog između dviju država u studenome 2012. godine, a koji se odnosi na izručivanje vlastitih državljana upravo u situaciji kao što je ova s Mamićem.

Objava stupanja na snagu uslijedila je u ožujku 2014. godine, a istovjetne sporazume Hrvatska ima i sa Srbijom, Crnom Gorom, Makedonijom i Slovenijom. Svi ti ugovori sklopljeni su da bi se dvostruko državljanstvo prestalo koristiti kao sredstvo izbjegavanja pravde na prostoru bivše Jugoslavije.

"Države ugovornice obvezuju se da će sukladno odredbama ovoga Ugovora, na zamolbu, jedna drugoj izručivati osobe koje se u državi koja traži izručenje progone zbog kaznenog djela ili se traže radi izvršenja kazne zatvora."

Impresivan popis imovine: pogledajte što sud želi zaplijeniti Mamićima i Pernaru; Zoran Mamić ne mora vratiti više od 12 milijuna kuna koje je posudio od Dinama

Mamić nakon izricanja presude: Monstrumi koji su mi napakirali i osudili me neće mirno spavati! Moj odgovor će biti oružje koje dosad nije viđeno

Točan je to citat iz sporazuma iz kojeg se vidi da za izručenje nije potrebna pravomoćna presuda, nego je dovoljno da je otvorena istraga. Sporazum predviđa izručenje osoba koje se progoni za kaznena djela organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca, ali i druga kaznena djela za koja je zapriječena kazna dulja od deset godina zatvora (bez obzira na koliku kaznu je osoba u međuvremenu osuđena). Odnosno, kako se točno navodi:

"Izručenje vlastitih državljana u svrhu kaznenog progona dopustit će se ako su ispunjeni uvjeti propisani ovim Ugovorom, osim za kaznena djela iz članka 7. ovoga Ugovora, i za teška kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od deset godina ili teža kazna."

Mamić najavio da će bježati godinama: BiH je moja nova domovina, a po Hrvatskoj je prosut snijeg, oni kojima se obraćam znaju...

Da bi se sporazum s hrvatske strane mogao provoditi, prethodno je, 16. lipnja 2010. godine, izmijenjen i Ustav RH.
Mamić bi bio puno sigurniji, na primjer, u Saudijskoj Arabiji, s kojom Hrvatska nema sporazum o izručenju, a u kojoj mu brat Zoran, i sam osuđen, radi već nekoliko godina.

S obzirom na to da je jučer u Osijeku osuđen na više od pet godina zatvora, automatski mu je određen i pritvor, pa bi sud, nakon što ga policajci ne pronađu na kućnoj adresi, trebao raspisati tjeralicu. Za sve to u praksi treba neko vrijeme, najmanje tjedan dana.

Mamić otkrio: Ne namjeravam se vratiti u Hrvatsku; Mektić: Ne možemo ga izručiti, ali u slučaju pravomoćne presude završit će iza rešetaka u BiH

Pitanje je, naravno, i kako je uopće Zdravko Mamić mogao napustiti zemlju dan prije presude na Županijskom sudu u Osijeku.
Mogao je zato što mu, nakon što mu je ukinut istražni zatvor, ta mjera nije nadomještena nekom drugom mjerom opreza. Nakon što je ukinut pritvor, vraćena mu je jamčevina, kao i ostalim okrivljenicima, no nije mu izrečena mjera zabrane napuštanja zemlje, uz koju bi mu bili oduzeti i dokumenti. Ove odluke donio je Županijski sud u Zagrebu, pred kojim je vođen istražni postupak, da bi zatim samo suđenje bilo premješteno u Osijek.

Zdravko Mamić tako se pridružio maloj koloniji hrvatskih bjegunaca u BiH, no vrlo lako bi mogao postati prvi ozbiljan primjer primjene spomenutog sporazuma. Drugi najpoznatiji bjegunac, Miroslav Kutle, uspio je izbjeći izručenje jer je sud u BiH zaključio kako radnje za koje je osuđen u Hrvatskoj ne predstavljaju kazneno djelo u BiH. Neki slični poznati slučajevi odnose se na razdoblje prije donošenja sporazuma, a u samom sporazumu stoji kako se ne primjenjuje retroaktivno. Prije sporazuma, naime, postojala je samo mogućnost da država u koju je pobjegao okrivljenik preuzme obvezu da ga pošalje na izdržavanje kazne, za što je, naravno, okrivljenik trebao biti pravomoćno osuđen. Najpoznatiji je primjer tome kirurg Ognjen Šimić iz Rijeke, koji je osuđen zbog primanja mita, a preminuo je tijekom izdržavanja kazne u BiH.

U slučaju Joze Ćurkovića, bivšeg vlasnika "Salonita", izručenje nije moguće jer je kazneni postupak pokrenut prije donošenja sporazuma. Da je riječ o dokumentu koji, i uz sabotaže na lokalnoj razini, ipak funkcionira, pokazao je slučaj Ante Madunića iz Splita, bivšeg hrvatskog konzula u Švicarskoj i Njemačkoj, kojem se u Splitu sudi zbog malverzacija sa stanovima. Madunić je također pobjegao u BiH, gdje je čak ishodio i njihovo državljanstvo, jednu je kaznu odslužio također u BiH zamijenivši je za novčanu kaznu, no na koncu je izručenje za drugi postupak izbjegao pojavivši se na sudu u Splitu.

Ako bi kojim slučajem Zdravko Mamić uspio izbjeći izručenje na temelju donesene presude, Hrvatska još može tražiti izručenje za ostala dva postupka, a koji su puno opasniji za njega od ovog upravo nepravomoćno okončanog.

Izdan nalog za uhićenjem Zdravka Mamića, evo kakva je daljnja procedura

U prvom postupku čeka se potvrda optužnice također pred sudom u Osijeku. Riječ je o optužbama za izvlačenje novca od transfera Dinamovih igrača preko off-shore tvrtki, a optužnica se odnosi i na udruživanje u zločinačku organizaciju kojoj je, prema optužnici, na čelu bio Zdravko Mamić. Dakle, u ovom slučaju progon se odnosi i na kazneno djelo organiziranog kriminala i na pranje novca, koji su izrijekom navedeni u sporazumu kao najvažnija djela zbog kojih je sporazum uopće i donesen. Značajan dio dokumentacije pribavljen je od Državnog odvjetništva Švicarske, putem međunarodne pravne pomoći, a iskazi svjedoka su puno manje važni od suđenja koje je upravo okončano.

U trećem postupku, Zdravko Mamić se tereti zbog podizanja novca s Dinamova računa u Austriji bez ikakve pravne osnove.
Ako dođe do zahtjeva iz Hrvatske za izručenjem, Zdravku Mamiću bi vlasti BiH, ako će postupati po međudržavnom sporazumu, trebale odrediti ekstradicijski pritvor. Sporazumom je predviđeno da se ovakvi postupci odvijaju po skraćenoj proceduri, što znači da je dovoljno utvrditi identitet uhićene osobe i postoji li istovjetnost kaznenih djela, odnosno je li osoba za isto kazneno djelo već osuđena u BiH. Naravno, uhićenik se može usprotiviti izručenju, na primjer tvrdnjom da u Hrvatskoj nema pravedno suđenje ili da mu je u RH ugrožen život, pri čemu u BiH može zatražiti azil.

No, s obzirom da je Hrvatska članica EU-a, pa okrivljeni, u konačnici, ima mogućnost zaštite i pred Europskim sudom za ljudska prava, ovakvi argumenti teško prolaze. Osim toga, na Zdravka Mamića pokušan je, kako sam tvrdi, atentat u BiH, pa se može zaključiti da mu je život ugrožen u susjednoj državi, osobito ako je na slobodi. Kada se u obzir uzmu i prijetnje koje je uputio sucima i tužiteljima u Hrvatskoj, njegovi argumenti su još i slabiji.