Novinari radio Splita razgovarali su s rukovoditeljem produkcijskog odjela kulture HRT-a Marinom Marušićem, inače sinom redatelja Danijela Marušića, režisera kultne televizijske serije "Naše malo misto". Marin je u razgovoru otkrio mnoge zanimljivosti o seriji koja je pravo malo blago naše televizije.
- Već nakon prve epizode scenarist Miljenko Smoje je bio izuzetno nezadovoljan interpretacijom lika Luigija Karla Bulića. I bio je apsolutno za to da se on promijeni. Čak je i pisao jedno protestno pismo ondašnjem direktoru Televizije Zagreb i sva sreća da je ovaj to s indignacijom odbio. Bio je nezadovoljan količinom 'talijanštine' koju je Karlo Bulić interpretirao, ali to je nasreću završilo dobro. Niti Bepina nije trebala skončati, završiti kako je završila, svojom smrću. Jer je serija trebala imati 33 epizode, a ne 13. Kada je moj otac shvatio da ništa više od toga, onda je napisao 'Adio i nikad više' i njihova suradnja je tu bila prekinuta.
Mada moram reći - iako je taj sukob postojao i ja to uopće ne negiram, što više godine idu i što se više toga prisjećam i čitam, ondašnjim strukturama je zapravo bilo u interesu da su Marušić i Smoje posvađani. Ne znam da sam ikada gledao kraj neke serije na kojem ne piše 'kraj' ili 'svršetak' nego 'Adio i nikad više'. Mogu vam reći da je zbog raznih stvari koje su se dogodile za vrijeme snimanja i kasnije, moj otac to odlučio napisati u znak indignacije što se raznim kampanjama i podvalama koje su imale organizirani tijek, zbilo njemu i ostalim članovima ekipe, ispričao je Marin.
- Sukob između scenarista i redatelja je bio dvojake naravi, estetske i političke. Prvi sukob bio je taj s Karlom Bulićem. U Jednoj sceni pušenja prema napisanom tekstu Bulić je trebao kazati: 'Ja sam dalmatinski likar'. No on je pogledao u redatelja i rekao: Znam što hoćeš reći, ne boj se, izgovorit ću 'Ja sam hrvatski likar'.
Zbog toga nitko nije bio manji Dalmatinac niti veći Hrvat. A daljnji sukob je bio oko toga što Servantes, kojega je briljantno odglumio Ivica Vidović, nije trebao zapravo poginuti nakon samo četiri epizode. Bilo je jako puno improvizacije. Režiser, moj otac, davao je glumcima potpunu slobodu, čak su i glumci to fantastično prihvatili i oni su imali puno sugestija. Tako da je veliko pitanje je li originalni scenarij sve ono što je zapravo izašlo kao final. Svakako treba reći da je u to doba Miljenko Smoje bio kolumnist Mali Marinko, pisao je u Slobodnoj Dalmaciji.
Moj otac ga je nagovarao da napiše scenarij, pritom uistinu vjerujući u njegovo briljantno poznavanje Dalmacije i njegov veliki spisateljski talent koji je do onda bio zatomljen. Istina da je Smoje Dalmaciju nosio u duši i bio je jedna velika spužva, stalno je putovao, upijao je sve, znao je što se praktički događa u svakom malom mistu. Što se pak tiče njegove opcije lijevo-desno, nije na meni da komentiram Smojinu političku poziciju. On je to sam bezbroj puta definirao, ispričao je Marušić.