Pronašao ljubav u osmome desetljeću života: veza naših poznatih književnika sve je iznenadila, a unatoč svim preprekama par je nedavno stao i pred oltar

Nakon gotovo dvije godine ljubavi književnica Julijana Matanović i naš najproduktivniji domaći pisac Pavao Pavličić vjenčali su se 15. prosinca u Vukovaru, a u Novu godinu će kao bračni par uploviti u svojem novom domu u Osijeku.

Književnica Julijana Matanović otkrila je zašto je nakon 24 godine rekla Zagrebu "adio" i vratila se u grad svoje mladosti, zajedno s kćeri Magdalenom i životnim partnerom Pavlom Pavličićem koji bi njih dvije, doduše, slijedio i na kraj svijeta.

Privikavanje na opušteniji ritam, briga o kćeri, uređenje stana i kuhanje - odnedavno su svakodnevica književnice i sveučilišne profesorice Julijane Matanović (58). Nakon 24 turbulentne zagrebačke godine i vječite strke s vremenom jesenas je napravila važan životni zaokret i s 15-godišnjom kćeri Magdalenom te životnim partnerom Pav­­lom Pavličićem preselila se u Osijek. O povratku u grad u kojem je provela najljepše godine - od svoje 19. do 34. - razmišljala je još kad joj je kći trebala krenuti u prvi razred. Njih dvije živjele su tada same u Zagrebu jer je Magdalenin otac Ivo Živković, sarajevski profesor i političar, preminuo kad su malenoj bile tri godine.

- Meni je ovdje lijepo, ali tu ne bih mogla živjeti - rekla je djevojčica nakon čestih dolazaka u Osijek. Drugi pokušaj uslijedio je prije tri godine. - Razboljela sam se, a kako je savjet za oporavak bio život sa što manje stresa, opet sam pomislila na Osijek. No, ni tada nisam imala snage to napraviti sama... Tek ove veljače, nakon što je Magda zbog nečeg došla nezadovoljna iz škole, predložila sam - ajmo svi u Osijek na jesen, kad ona krene u srednju školu. Ovaj put čvrsto sam odlučila, bez kolebanja i uzmaka - kaže najtiražnija hrvatska spisateljica čiju je ideju prihvatio Pavao Pavličić (71), akademik i najproduktivniji domaći pisac, s kojim je u ljubavnoj vezi oko dvije godine.

Kao sveučilišni profesor od lani je u mirovini i ništa ga, kaže, ne drži u Zagrebu, a njemu je ionako mjesto - tamo gdje su Julijana i Magda. Preselili su se početkom rujna i to u stan u - Zagrebačkoj ulici. Kako je Magdalena od petog razreda učila grčki i latinski, a stalno govori da će studirati klasičnu filologiju, upisali su je u Isusovačku klasič­nu gimnaziju u osječkoj Tvrđi.
- Sa školom sam prezadovoljna, a najvažnije mi je da moja Magda prvi put odlazi s radošću u školu. U Zagrebu se znala mrgoditi, a ja bih je požurivala zbog gužve u prometu. Do gimnazije ima petnaestak minuta pješice, ali Pavao je ujutro često odveze kako bi mogla malo dulje spavati. Mislila sam da će mnogo teže prihvatiti promjenu, ali vrlo brzo se priviknula na novu sredinu. Stekla je prijatelje, postala društvenija i prvi put ima svoju ekipu za izlaske.

Jedino za čim žali iz Zagreba su škola stranih jezika i crkveni zbor mladih u Župi svetog Josipa. Ovdje se upisala u školski zbor i na novinarsku grupu, napisala je i scenarij za božićnu priredbu, a s grupom volontera odlazi pomagati u starački dom - kaže književnica koja je iz zagrebačkog stana na Trešnjevci ponijela samo kćerin portret, koji je Fadil Vejzović naslikao kad je bila mala, vezeni ručnik što ga je djevojčici darovala baka Magdalena iz Orašja te ponešto knjiga. Sve ostalo nabavili su u Osijeku, na sajmu antikviteta kupili su komodu i ormar s početka prošlog stoljeća, a u antikvarnici stol sa stolcem za dnevni boravak.

- Kako moje dijete cijeni tradicionalne vrijednosti i zanimaju je obiteljska stabla, sad je bliže obitelji svog pokojnog oca u Orašju, s kojom je jako vezana. Vezana je i uz moju majku Anđu, koju često posjećujemo u domu u Vinkovcima - priča spisateljica koja se prije desetak dana u Našicama zauvijek oprostila od svoje tete Julijane. Bila je to žena koja ju je voljela kao vlastitu kćer, koja ju je odgajala od treće godine - kad su je roditelji doveli k njoj iz Gradačca - školovala je i bila uz nju u svim lijepim i teškim trenucima. Preseljenjem u Osijek Julijana Matanović mo­­­rala je posložiti i vlastiti život te donijeti još jednu važnu odluku: činilo joj se neodgovorno da stalno putuje u Zagreb radi obaveza na Filozofskom fakultetu, i s 31. prosincem odlazi u prijevremenu mirovinu. Studenti su joj napisali da im je žao i na zadnjem ispitnom roku darovali joj cvijeće.

Nedostajat će joj njezini studenti, kaže, jer u Zagrebu je s njima radila 24 godine, a prije toga je jedanaest godina predavala na osječkoj Pedagoškoj akademiji. I Pavao Pavličić, poznat po kriminalističkim romanima, cijeli je radni vijek proveo kao sveučilišni profesor u Za­­grebu, a preseljenjem se približio svome rodnom Vukovaru - u kojem je početkom godine postao voditelj Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU-a.

- Julijana je najprije bila moja vjerna čitateljica, pa stroga kritičarka, potom urednica. Imamo tisuću zajedničkih tema, od književnosti do politike i škole, a Magda je naš centar svijeta - kaže Pavao Pavličić koji se odlično slaže s Julijaninom kćeri. Magda je, kaže, nepotkupljiva i važna joj je lojalnost. Od maminih dvadesetak knjiga pročitala je one za djecu, a od Pavličićevih 99 - "Trojicu u Trnju" i "Dobri duh Zagreba" koje su dio obavezne lektire.

Ali zato je Julijana vjerojatno jedina osoba koja je pročitala sve njegove knjige: počela je još kao gimnazijalka u Našicama, a kao studentica srezala je 1982. negativnom novinskom kritikom njegov roman "Slobodni pad". Njih dvoje upoznali su se 1985. kad ga je predstavila na književnoj večeri u Osijeku, četiri godine poslije on joj je bio u komisiji na obrani magisterija, a prva knjiga što ju je 1995. uredila u Bibioteci HIT bio je Pavličićev "Diksilend".
Kao profesori na Filozofskom fakultetu znali su se viđati u Zavodu za književnost, a prije dvije godine započela je njihova veza - iako je Julijana već mislila da je ljubavni život za nju završena priča. U to se vrijeme oporavljala od bolesti, melanoma koji joj je otkriven na rutinskom pregledu u proljeće 2014.

- Srećom, otkriven je vrlo rano. Uvijek sam se bojala da mi se nešto ne desi jer Magda ima samo mene. Mučilo me to i dok sam se liječila u Vinogradskoj bolnici jer u Zagrebu nisam imala nikoga svog. Bolest je sad pod kontrolom, u dobrim sam rukama profesorice Mirne Šitum kojoj odlazim na pregled svakih šest mjeseci. Mirnija sam jer je Pavao sad s Magdom, znam da se on brine o njoj, da će zadaća biti napisana... - kaže Julijana Matanović, čija knjiga "Zašto sam vam lagala" završava čežnjom za Osijekom ostarjele sveučilišne profesorice. Dvadeset godina poslije, mašta se pretvorila u zbilju, no čežnja profesorice Julijane je ispunjena.