Pročitajte kako je pad Facebooka, Instagrama i Whatsappa iznervirao tinejdžere; Zamislite, neki su se čak i družili s obiteljima, a jedan je dečko svojoj curi lajkao sliku - pravim palcem gore

Kao da se dogodio smak svijeta.
Najveći pad koji je ikad zadesio društvenu mrežu Facebook, prekid rada koji se, počevši po ovdašnjem vremenu u srijedu predvečer, protegao na vječnost od petnaestak sati, utjecaja je imao na korisnike širom svijeta, uključujući i one u Hrvatskoj. Problema je bilo s cijelom obitelji Facebookovih aplikacija – WhatsAppom, Messengerom i Instagramom; moguće je bilo slati pisane poruke i postove, ali ne i fotografije, videa i glasovne poruke.

Uza sve, za FB se dogodila i dodatna, simbolički strašna dimenzija ovoga prekida rada: morali su se obratiti svom konkurentu Twitteru kako bi objasnili da njegova skupina popularnih aplikacija ima problema pristupu uslugama i objavljivanju sadržaja.
Nakon toga tektonskog poremećaja koji je zadesio društvenu komunikaciju u virtualnom svijetu tvrtke Facebook, reakcije korisnika ugrubo se mogu svrstati u dvije skupine: upravo onu kako se "dogodio smak svijeta", te drugu, koja bi se mogla ilustrirati riječima: "Gle, pa ima života i izvan Facebooka/WhatsAppa/Instagrama!".

Duhovite su bile opservacije fejsbukovaca na tu temu, koje su, čim im se virtualno sastajalište posve oporavilo, polijepili po "zidovima": "Nije mi radio internet, družio sam se s familijom, fini neki ljudi"; "Fotografirao sam hranu i pokazao je prijateljima uživo"; "Rekao sam djevojci da je volim"; "Vidjela sam uživo lice svoje majke prvi put nakon sedam godina"; "Rekao sam djevojci da mi se sviđa njezina fotografija, i to sa stvarnim palcem podignutim gore"...

Također ugrubo – prema brzinski napravljenoj anketi, nereprezentativnoj, ali indikativnih rezultata – moglo bi se reći da je "smak svijeta" uglavnom zadesio tinejdžere, a ono "otkrivenje" o stvarnosti izvan virtualnog svijeta – generacije njihovih roditelja, a i djedova i baka.
Društvo sedamnaestogodišnje Lucije B. šok je doživjelo predvečer, nakon nastave, dok su bili "prikačeni" na Wi-Fi kafića u blizini škole. Upravo su tada, naime, uočili da nešto nije u redu s društvenim mrežama.

Njezini ukućani shvatili su, kad je došla iz škole, da se dogodila teška drama – ne radi Instagram! Pad te mreže, primarne koju mladi danas koriste, pogodio je i Lucijina 13-godišnjeg brata. Njima je, u toj dobi, stao život, jer – što je život bez Instagrama?
Lana K. (17), na pitanje kako je njezino društvo podnijelo pad Facebooka, odgovara da to za FB ne zna, "'ko ga više i koristi", ali zato "Instagram nije učitavao ništa, a na WhatsAppu nisu prolazile ni slike ni glasovne poruke! A s obzirom da smo imali kontrolni iz fizike, teško smo to podnijeli."

Preko Instagrama i WhatsAppa, naime, pred kontrolne šalju slike zadataka i glasovne poruke objašnjenja kako zadatke riješiti. "A kako to nismo mogli, morali smo se sami snalaziti!"
Tih nekoliko večernjih sati koliko nisu radile društvene mreže, nekako je trebalo preživjeti – i upravo je to "preživljavanje" bilo otkriće. Umjesto da se svaki član obitelji okupira zbivanjima na "svojoj" društvenoj mreži – starijima je forte upravo "staromodni" Facebook – ostali su orijentirani jedni na druge.

Sutradan, nakon "smaka svijeta", moglo se tako uz jutarnju kavu čuti kako su roditelji konačno porazgovarali s djecom, zajedno večerali, družili se, odgledali film.
Novinarki i urednici Nataši Bakotić Facebook je, kao primarni izvor informacija, stalno uključen. Vidjela je da je njegovo "pucanje" – mogli su se slati "slovni" postovi, ali ne i fotografije i videa – među fejsbukovce unijelo nervozu, no ona se odlučila povući i posvetiti knjizi. Konačno je dovršila roman Khaleda Hosseinija "I odjeknuše gore", oduševljena, kaže, pismom autora. A i time što je našla dovoljno slobodnih sati za neometano čitanje.

S obzirom da je "pad Fejsbuka" prisilio tinejdžere da se snalaze u "analognom" životu, te da su i stariji uočili prednosti provođenja večernjih sati izvan virtualnog svijeta – kakve bi se poruke iz takvih "posljedica" jednog ovakvog globalnog poremećaja mogle iščitati?

– Internet je sastavni dio suvremenog svijeta; donio je puno dobroga, ali i puno lošega – odvojili smo se jedni od drugih, "visimo" na mobitelima, i zapravo je vrlo dobro da jedno vrijeme budemo izvan virtualnog svijeta, da budemo svjesni koliko nam taj svijet krade vremena – kaže dr. Irena Rojnić Palavra, psihijatrica u zagrebačkoj Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan. Prema njezinu mišljenju, od takvog odmaka najviše mogu profitirati djeca. Kao ilustraciju tome spominje američku emisiju o obitelji koja se lišila svih gadgeta.

– Odrasli su bili užasnuti, no djeca nisu; njima se svidjelo igrati se na sasvim "običan" način. Poziv je to na svojevrsno buđenje, na razmišljanje o tome kako provodimo vrijeme.
Dodaje kako je važno da mi kontroliramo vrijeme posvećeno nekom sadržaju, a ne da sadržaj kontrolira nas.

– Moramo reći – bit ću "na mreži" petnaest minuta i gotovo, umjesto da svako malo provjeravamo notifikacije – zaključuje psihijatrica.
Kad bismo poslušali savjet stručnjaka i doista pazili, vjerojatno nam ovakvi "smakovi virtualnih svjetova" ne bi stvarali previše poteškoća.