Pomalo jezivo izgledaju kameni ostaci kuća, pilana, kapelice, gostione... koji su se planskim isušivanjem vode iz Lokvarskog jezera, jedne od najbitnijih umjetnih akumulacija Gorskog kotara, odjednom ukazali oku. Izgubili su formu građevine, više su okrnjine, razbacani pohabani djelići seoskih nastamba, zidića. Ali, kad vam netko od domaćih, poput Nikole Pleše, člana Udruge Ljubitelji lokvarskih starina ispriča da su tu nekoć bile kuće s prozorima, zavjesama, kaučima, škrinjama, posuđem, pilana sa strojevima, kapelica sa svojim pratećim detaljima, onda se ipak naježite. Kao kada slušate priče o duhovima. A još kada Nikola ispriča kako svako malo mjesto u Gorkom kotaru dobra i zla mitska bića ima, vilenjake, vile, patuljke, polnoćnjake... Onda se sve nekako počnete vrtiti oko sebe tražeći par skrivenih očiju koji vreba iza stabala gustih goranskih šuma.
- Plansko isušivanje umjetne akumulacije Lokvarskog jezera dugačkog četiri do pet kilometara, s masivnom branom sagrađenom 1954. godine, događa se svakih 20 godina. Nekada je tu bila plodna dolina, voćnjaci, polja, oranice, njive, livade, a u gornjim višim dijelovima udoline - šume. U središtu doline nalazio se gornji dio Lokava znan kao Srednji jarak sa 69 kuća, mostovima, pet pilana u kojima su ljudi radili. Nalazila se i seoska gostionica, mjesto okupljanja. Sve te kuće povezivala je stara Lujzinska cesta građena od 1800. do 1811. godine, kojom su povezani Karlovac i Rijeka. Njom se i dan danas može proći do drugog kraja jezera, sve do sela Mrzla vodica – veli Pleše, dok s vrha čvrste brane gledamo u daljinu duge doline.
Jedinstveni prizori
Za 20 godina, do novog pražnjenja jezera, "ko živ, ko mrtav", stoga krećemo ka prizorima kakve se ne smije propustiti. Upravo zato je Slobodna Dalmacija nazočila fenomenu doline kojoj je vruće ljeto na dnu stvorilo dijelom raspucalu koru, na nekim mjestima već blatnjavu masu. Jezero se mora isušivati svaka dva desetljeća zbog pregledavanja brane, tunela, čišćenja kanala, utvrđivanja stanja njenih temelja. Svega onoga o čemu, primjerice, nisu vodili računa u Libiji u kojoj su poplave nedavno razorile branski sustav i nanijele neviđenu tragediju. U Lokvama se o brani, njenoj tvrdoći, o životima ljudi vodi velika briga. Jer kada bi popustila, tada bi brojni životi došli u opasnost. Silna voda bi uništila sela, naselja, krajolik.
- Da toga ne bi bilo vodi se računa o svemu i zato svjedočimo ovoj nevjerojatnoj slici. Mjesecima je trajalo isušivanje jezera, voda se polako puštala kroz otvore. I na kraju se ukazalo dno s ostacima građevina. Ljeto je učinilo svoje, na nekim mjestima je narasla trava, priroda se brzo vratila u život. Stigla je i jesen koja je donijela žute boje, a nakon što je brana pregledana i napravljeno sve što treba, voda se polako opet počela puštati. Malo pomalo jezero se puni iz brojnih pritoka, a tu su i kiše jesenje koje će učiniti svoje - veli Nikola.
Ovo ljeto, kada je jezero postalo suho, ljudi su se masovno spuštali na dno. Stizali su domaći, turisti, potomci obitelji koje su ovdje živjele. Tuklo se po fotoaparatima, vadili su se selfie štapovi, vozili su se quadovi. Nikola je u vožnju po dnu Lokvarskog presušenog jezera u šetnju izveo i svoja dva oldtimera. Ovakvom doživljaju svi su željeli nazočiti. Jer već za nekoliko mjeseci voda će se opet vinuti visoko, popet će se njena razina do 40 metara. Da, da, bit će tu više od 40 do 50 metara dubine, cijela će dolina i akumulacija dobiti skroz drugačiji izgled. A što je sa životom jezera, gdje su ribe?
Pazilo se na ljude, paze i na ribe
- Na sigurnom. Jezero se počelo prazniti u svibnju, a da bi se spasio riblji obilati fond s mnogo kapitalaca, nekoliko lokalnih ribolovnih klubova se udružilo u akciji spašavanja stanara. U podnožju brane mrežama su napravili barijere i tako ih lovili, i na sigurno u okolna jezera spremali autohtone pastrve, klenove, lipljane. I šarane, koji su se ovdje udomaćili, čak i štuke. Posebno se pikiralo na kvalitetnije i autohtone primjerke. Ono što nije imalo te parametre podijeljeno je ljudima. Ostalo se na neko vrijeme čuva u jezeru Mrzla vodica i tu čeka svoj povratak u stari dom. Kada se jezero napuni, ovdašnje ribolovno društvo će na ribogojilištu otkupiti nekoliko stotina kila mlade ribe i ubacit će se unutra da se ono pomladi. Neko će vrijeme biti i zabrana ribolova – veli Nikola.
Lokvarsko je jezero jako važna goranska akumulacija, tunelom je spojeno s dva jezera u Fužinama. Voda dalje putem sistema tunela odlazi do HE u Triblju nedaleko Crikvenice, a služi u proizvodnji električne energije. Na njenim obalama domaći i furešti uživaju u ljetnim radostima, niz jezero se nalazi kupalište, tu su smješteni i splavovi, na njemu se jedri, dolaze veslači na kondicijske pripreme. Živo je ljeti, živo je i zimi kao osvane predivan vidikovac, snijeg obijeli šume koje ga okružuju, pritoke napune jezero što se digne do ruba stabala.
- Prije 22 godine, kada je jezero bilo isušeno, mi domaći iz Udruge smo u starim potopljenim kućama pronašli mnogo zanimljivih artefakta nekadašnjeg života. Sačuvali smo ih u bogatom fundusu naše Zavičajne zbirke. Ona ima i čitav niz dokumenata s imenima ljudi koji su nekada živjeli u potopljenom dijelu mjesta. Zanimljivo je bilo vidjeti reakcije neki od članova tih obitelji tijekom obilaska isušenog jezera. Država je tim ljudima refundirala uzetu imovinu, imali su mogućnost uzeti novac, useliti u kuću u Lokvama na novoj lokaciji koju su im sagradili, ili su dobili stan u Rijeci. Na riječkom Trsatu tada su se taman gradili stambeni blokovi u kojima i dan danas žive ljudi čiji su roditelji nekoć bili stanari ovog potopljenog dijela sela. Povijest piše romane. A dio toga je sačuvan i u našem Zavičajnom muzeju - veli Nikola Pleše.
