Šibenčanima poznata kao modna dizajnerica s Brodarice, s diplomom zagrebačkog Tekstilno-tehnološkog fakulteta, Karmen Herceg jedna je od šest kandidatkinja u konkurenciji za treću po redu Šibensku grandecu. Ona je žena koja može sve: dizajnirati, krojiti, šivati, vesti, peglati, plivati od travnja do studenoga svaki dan 45 minuta na brodaričkoj plaži, plesati, vježbati jogu, organizirati revije, putovati, pomagati potrebitima i humanitarno djelovati...
To su samo neke riječi kojima je moguće opisati tu samouvjerenu, hrabru i snažnu ženu koja je, unatoč fizičkom hendikepu, zbog kojeg bi mnogi odustali, ostvarila sve svoje snove. Osim jednoga – kostimografije na filmu. No, duboko se nada i vjeruje da dolazi vrijeme kad će i taj san postati java.
– Ja sam vam jako tvrdoglava i uporna. Kao dijete, koje još nije dobro znalo govoriti, odbijala sam bilo kakvu pomoć i govorila "ja jama, ja jama". Dakle, "ja ću sama" bio je moj moto, unatoč tomu što sam rođena sa sraslim prstima na ruci i tek operacijom, koja je napravljena kad sam imala tri godine, to se uspjelo donekle korigirati. Kad sam porasla, gledala sam bake i tete kako šivaju, kukičaju i vezu goblene te počela i sama. Budući da sam ljevoruka, nije u početku bilo lako... Ali, malo-pomalo išlo je – kazuje Karmen.
Ta ljubav prema materijalima i stvaranju nečeg lijepog i posebnog odredila je njezinu odluku da upiše Tekstilno-tehnološki fakultet. Iako je na medicini rada dobila potvrdu da je sposobna pohađati ga, njezina liječnica u Domu zdravlja bila je suprotnog mišljenja.
Borba za pečat
– Odlučila sam se boriti i izborila sam medicinski pečat, a svojom diplomom sam dokazala da se isplatilo. Oduvijek sam znala što želim i bila svjesna svojih sposobnosti, koje je prepoznala i moja obitelj, čiju potporu i danas imam, jednako kao i brojnih prijatelja i dragih ljudi. A kada se stvari tako postave, onda se može sve i to sam dokazala – kaže Karmen.
Prvo javno predstavljanje imala je još kao studentica, 1998. Čula je da se u Šibeniku priprema "neka" modna revija i odlučila pokušati. Otišla je kod Željka Kolopera Keke sa svojom bilježnicom, punom detaljno razrađenih skica modela te dobila zeleno svjetlo.
Krajem prosinca prošle godine obilježila je 20 godina profesionalnog rada i tada je organizirala modnu reviju s istim manekenkama iz modne agencije "Leona" koju su te 1998. vodili Koloper, Ljiljana Stamenković i Željko Petreš. Na oduševljenje publike, sve su stale u iste haljine nakon dva desetljeća. Među ostalim uradcima, Karmen je autorica kostima Šibenske gradske straže i kostima Sajma u srednjovjekovnom Šibeniku, velikog Draženova dresa koji prekrije zgradu gradske uprave na rođendan košarkaškog Mozarta. Karmen kaže da nije bilo jednostavno doći do dizajna odjeće Šibenske straže.
– Morala sam proučavati šibensku povijest, prikupljati materijale o vojnim postrojbama i njihovoj odjeći. Puno mi je u prikupljanju građe pomogao etnolog dr. Jadran Kale. Nastale su skice, pronašla sam odgovarajući materijal, a onda je došao onaj teži dio! Trebalo je odraslog muškarca, ponosnog Šibenčanina, uvjeriti da obuče tajice, a kad su ih jednom obukli, uživaju u toj odori – kroz smijeh će Karmen.
Slična je situacija bila i s odorama za sudionike Sajma u srednjovjekovnom Šibeniku, no sve se na kraju posložilo. Karmen je dizajnirala i sašila odore za osoblje koje radi na Tvrđavi sv. Mihovila, te kravate za one koji rade na tvrđavi Barone.
Pomoć drugima
– Za otvaranje Tvrđave sv. Mihovila osmislila sam i napravila deset ženskih i isto toliko muških odora, a to vam je oko 200 komada odjeće sašivenih u dva tjedna. Radila sam danonoćno i kad sam sve završila, ispeglala ih i predala, bila sam toliko umorna da nisam mogla ići na svečano otvorenje tvrđave. No, nadoknadila sam ja to – opet će uz smiješak.
Šibenik, njegovu povijest i ljepotu iznimno voli, proučava je i "ušiva" u svoje uratke. Osim što puno radi, jer za život treba zaraditi, Karmen nađe vremena za sebe i druge. Posebno za one kojima je pomoć posebno potrebna i upravo je zbog te humanosti i volonterskog rada predložena za Šibensku grandecu. Kaže da to ne voli naglašavati, ali drugima je poznato njezino sudjelovanje na raznim humanitarnim priredbama i akcijama.
Na primjer, prihodi od aukcije s njezinih humanitarnih revija jedne su godine išli za potrebe Dječjeg odjela šibenske Opće bolnice te jedne godine za Udrugu "Kamenčići". Bilo je i humanitarnih revija s kojih je prihod išao za Zakladu "Ana Rukavina". U neprilikama, kao što je bila poplava u Slavoniji, Karmen se pridružila volonterima i prikupljala pomoć za Gunju.
Na pitanje kako je primila vijest o tomu da je predložena za Šibensku grandecu, Karmen odgovara:
– Bila sam na putu kad sam vidjela poruku i iskreno – bila sam iznenađena. To je čast, lijepo je i ugodno kad vas ljudi smatraju dostojnom nagrada, ali ja znam da ima i drugih žena koje su zaslužile biti kandidirane. Hvala na povjerenju onima koji su me predložili, a meni je već velika nagrada to što sam među predloženima.