Nisam Nostradamus ni baba Vanga, nemam ni staklenu kuglu ni ikakvog pojma tko bi sve od poznatih bjelosvjetskih faca, glumaca, poduzetnika, nogometaša, vlasnika nogometnih klubova, informatičkih mogula, i naftnih šeika ovo ljeto mogao posjetiti Nacionalni park Krka. Ali, s velikom sigurnošću mogu pogoditi tko će im biti u pratnji - Stipe Gundić!
S tom "zihericom", da je moguće na nju uplatiti koju kunu, ne bi na kladari zaradili ni za kavu.
- A ko će drugi nego iskusni 41-godišnji interpretator, vodič, promotor, kojem je engleski kao materinji jezik jer je djetinjstvo proveo u Australiji? - velim ja. Studirao je u Zagrebu za profesora engleskog jezika. I onda vidim da je na "Fejsu" NP Krka objavljeno da ih je posjetio hollywoodski glumac Will Ferrell, a u njegovoj pratnji, s osmijehom od uha do uha, naš sugovornik.
- Još malo pa će oni tebe moliti da se slikaš s njima? - zezamo ga, a on diplomatski širi ruke: - Našim gostima uvijek izlazimo u susret. Naravno, ako je to moguće! - veli s osmijehom. A bilo je tih gostiju koliko voliš - Bill Gates, Roman Abramovič, Christopher Lambert, The Edge, gitarist iz megapopularne grupe U2...
Ali, interesantna je priča kako je Stipe uopće počeo raditi u NP-u Krka.
- Kako? Pitali su moju sestru Mariju, koja je te 2002. godine već radila u Nacionalnom parku, ima li koga da dođe radit na ispomoć u Park. Posla je bilo puno, tribalo je ljudi. Imam ja, doću radit priko Student servisa, velim, bio sam tada apsolvent na fakultetu. I znaš koji mi je prvi posao bio? Čišćenje ispod magaraca! - govori Stipe i krepaje od smija dok gleda moju začuđenu facu.
- Je, imali smo na Krki magarca Paška, pa je bila magarica Gabi i onda je bila Karmela. To ti je bilo na mlinicama, na Krki, i ja sam o tim tovarima za kojima su dica bila luda vodio računa. Vodio ih malo u šetnju, pa malo na pašu, pazio da nekog slučajno ne ugrizu, da bude lipo nama s njima, i njima s nama. I naravno, kada učine "ono", da to što prije počistim! - priča Stipe o svojim idiličnim "tovarovodećim" danima. Čudo je! A tako i triba! Nijednog se poštenog posla ne triba stidit, nego se triba ponosit njime!
Djeca postaju rendžeri
A onda je jednog dana, opet slučajno, došao nadređeni i pitao: - Čuj, gužva je, bil ti moga malo vodit turiste? - Velim ja: Nisam nikad!, a on uzvraća: A ništa, počet ćeš. Ako može sestra, možeš i ti! Evo ti knjiga o Nacionalnom parku s podacima, nauči to, čitaj i slušaj nju, sestru kako radi. I ajmo! Nema tu puno filozofije!
I tako je naš Stipan s magaradi prikomandiran na megajahte!
- E, znam ja da je vama to atraktivno, zbog novina, ali nije to išlo tako brzo. U početku je bilo i teško, trebalo je učit zanat. I učio sam ga, malo-pomalo, govoriš, slušaš, učiš kad treba govoriti, kad šutjeti i slušati gosta, odnosno posjetitelja, što je također vrlo bitno. Sto ljudi, sto ćudi! - priča nam Gundić, koji je svoje prethodno iskustvo, predavanja engleskog školskoj djeci iz Pučkog otvorenog učilišta iskoristio da bi zajedno sa sestrom - koja je, osim što je vodič u NP-u Krka, poznata i kao solistica, pjevačica klape "Skradinke" - počeo držati predavanja za djecu po vrtićima i osnovnim školama do četvrtog razreda.
- Učimo djecu kako će postati mali rendžeri, mali čuvari prirode, ja i sestra smo osmislili te radionice, idemo djeci u škole i vrtiće, i oni dolaze k nama u Park. Učimo ih gdje se Park nalazi, gdje Krka izvire, koji se gradovi i mjesta tu nalaze, upoznajemo ih sa slapovima, životinjskim i biljnim svijetom, pravilima ponašanja u Parku i uopće u prirodi. Djeca su sjajna, oni to upijaju kao spužve, na kraju rješavaju i jedan mali test, dobiju diplomice, i službeno postaju mali čuvari prirode. I tako se od malih nogu odgajaju da mogu i znaju cijeniti tu divotu koju imamo na Krki i čuvati to blago zbog kojeg nam svake godine više od milijun ljudi dolazi iz cijelog svijeta - govori nam. Obišao je zbog djece cijelu županiju, uzduž i poprijeko, skoro sve otoke, škole i dječje vrtiće.
No, da se vratimo mi poznatim facama...
- Koga sam sve vodio Krkom, to vas zanima. Evo, kralj Jordana i supruga mu, princeza Rania. Krasni ljudi! Njih se sjećam, i sjećam se Romana Abramoviča, taman je tada kupio Chelsea, i kupio je tada onog Nijemca, Mihaela Balacka, ogromne je novce ulagao. Čak smo tada o tome i ćakulali! Je, je! Bio sam malo skeptičan, pitao ga je li pametno za njega tolike novce dati... Rekao mi je: Ne brini, on će biti sjajan, pravi igrač za nas. I znaš što mi je još rekao, tada, šetajući Skradinom: Ovo je sjajno. Ovo će jednog dana biti Monte Carlo! - govori mi Stipe, ostavljajući me bez riječi.
Je, stvarno je Roman pogodio, i jedno i drugo. Zna čovik! Ipak nije slučajno što on ima milijune, jahte i klubove, a nas dva - skepsu. Kad je on vidio da će Skradin i Krka bit "'tvornica novca"!
Imena nisu bitna
- U svakom slučaju, vrijedi pravilo "ja nikog ne pitam ništa"! Kažem im tko sam, poželim dobrodošlicu, ako se oni otvore, dobro, ako ne ništa, posebno ih ne pitam tko su i što su. To mi ne pada na pamet, to bi bilo krajnje nepristojno. Ali, ako oni mene pitaju o meni, tko sam, što sam, o obitelji, pa počnu govoriti o svojoj, o hobijima, bilo čemu drugom, isto bi tako bilo nepristojno odbiti razgovor. Eto, sjećam se da sam s američkim republikancima, zapravo financijerima te stranke, dvojicom braće, pričao o Obama Careu, protiv kojeg su oni bili žestoko. Zapravo, većinom su sve te "velike face" zapravo vrlo jednostavni ljudi, koji su došli na Krku uživati u ljepotama prirode, rijeke i nacionalnog parka, koji znaju gdje su došli, ne smeta im gužva, na to ih pripremim. Ako im smeta, velim im da dođu još jednom, rano ujutro, ili kasno poslijepodne, kad je manje posjetitelja... Što je najbizarnije što su me pitali? Jedan me Rus - imena nisu bitna - pitao: "A koliko ovo košta?" Odnosno, koliko bi on trebao platiti da se cijeli Nacionalni park zatvori, da se otvori samo za njega?! Jedan jako bogati Rus, on je bio to spreman platiti, ali smo mu kroz smijeh objasnili da to nije moguće. Ima strašno bogatih ljudi, i anonimnih ujedno, koji su veliki fanovi Krke, koji dolaze svake godine, uzmu brod u čarter, i onda obilaze uzduž i poprijeko, otkrivaju svaki put nešto novo, neviđeno - priča nam Stipe.
Navodno se cijene najma broda, jahti, kreću oko pola milijuna dolara tjedno, ili 50 tisuća dolara dnevno, bez goriva, hrane, izleta – samo najam broda i posade. Te se cijene mogu vidjeti na internetu?
- Ne znam, ja to ne pitam. Ali, da ima jako bogatih ljudi - ima, iako ni ja, niti itko drugi u NP-u Krka, nikome ne gledamo u takujin! - smije se Stipe, koji se još sjeća kakva je tarapana nastala kada se svojedobno proširila patka da je na Krki, ni manje ni više nego - Tom Cruise.
- Ja uđem u brod i tamo stvarno, lik pljunuti Tom Cruise, lice, kapa, sve, i žena s njim, uređena, vidi se da bi i ona mogla biti nekakva glumica ili model. Samo ima jedan mali detalj - puno je veći od Cruisea. Još kad je počeo pričat na ruski, skužio sam da nije Cruise, nego mu strašno sliči. Ali, svi ostali, turisti, novinari, ljudi koji su pratili brod, svi su oni bili u uvjerenju - Tom Cruise, Tom Cruise! Vidio je i on da svi bulje u njega, da ga slikaju, i pita on mene: "Koji vrag se ovdje događa, zašto je ovoliko novinara, fotoreportera?" Velim mu: "Prijatelju, svi misle da si Tom Cruise!" I okreće se on supruzi, majci, djeci, svi se oni odvaljuju od smija, a kako je brod otvorenog tipa, on se odjednom digne i počne mahati ljudima na obali. I veli mi: "Pa, kad je tako, nećemo ljude razočarati! Kad hoće Cruisea, imat će ga!" I koga ću ja razuvjeriti sada da on nije Tom Cruise, nego neki sasvim anonimni, bogati Rus? Koji je u jednom trenutku skinuo kapu s glave, i bacio je u Krku. A ja gledam kako s obale ekipa skače za tom kapom u rijeku, da se dokopa vrijednog trofeja... - smije se Stipe. Zapravo, uvijek ima osmijeh od uha do uha. Ali, dobro zna što može a što ne treba reći...
'Svrati kad budeš po Londonu'
- Ja najčešće nemam pojma tko je čovjek kojeg vodim. Oni naruče vodiča, ja dođem. Evo, Edgea iz U2 sam prepoznao kad ga je žena zovnula: "Edge, come here". Tek mi je onda sinulo - pa ovo je The Edge! Samo jedan se tako zove. Krasan, fin, jednostavan, ljubazan čovjek. Legenda! Zamolio sam ga za fotku, pristao je, ali moraš poštovati njihovu privatnost. Moja kolegica i sestra Marija je recimo upoznala pjevača Jona Bon Jovija, vodeći ga isto po Krki. Nas vodiča, koji ovako radimo, koji pružamo te usluge po tom programu kojeg je moguće dobiti od NP-a Krka, ima sada ukupno pet...
- Može li se kazati da je NP Krka postala šetalište poznatih svjetskih faca? - pitamo.
- Ha, vi novinari uvijek volite te slikovite metafore, usporedbe... Na milijun gostiju svakako da ih ima svakakvih - i poznatih, i slavnih, i bogatih...
Koliko je puta čuo na rastanku - jer se vodeći ljude po Krki i provodeći sate, zbližiš s njima: "Svrati kad budeš prolazio po New Yorku, ili Londonu?
- Ma, masu, puno puta! Kako ne, odgovaram ja kroz smijeh. Ja tamo svaki tjedan budem barem jedanput! Lijepo je to čuti, znači da si dobro obavio svoj posao, ali sve ostaje na tome - govori nam.
Osim u jednom slučaju. Kada mu je to "Good job", uz dodatak "Moraš i ti doći posjetiti moju zemlju!" rekao katarski emir Al Thani. I okrenuo se nekom iz svoje svite da uzmu broj od gospodina Stipe Gundića. I utipkao sam ja taj svoj broj toj nekoj gospodi u mobitel, i da vam pravo kažem, zaboravio na to. Nakon sedam dana, dobijem ja poruku od te gospođe, da ona predstavlja emira... da da, baš tog emira, čija je zaklada Qatar fondation bila prvi sponzor čije je ima Barcelona nosila na dresu, za 150 milijuna dolara, i koji je vlasnik nogometnog kluba Paris Saint Germain! U poruci piše da im pošaljem e-mail, ja pošaljem i dobijem službeni poziv da posjetim Dohu u jedanaestom mjesecu 2016. godine, ja i moja obitelj. Kao gosti katarskog emira! I velim ja sam sebi... Netko me zeza, uhvati me u đir, ali dobro, ajmo igrat, razgovaram ja sa suprugom, ne vjeruje ni ona. Ali, kako nemamo što izgubiti, pripremamo putovnice, vize, imamo dvije kćeri, djeca nemaju putovnice, velim ja da ne znam hoćemo li to uspjeti riješiti do studenog. Ma, kad god vi hoćete! - odgovaraju mi ovi e-mailom, i traže presliku putovnice. Da mi pomognu oko vize! Tu je mene malo prpa uhvatila, kad smo mi dobili vizu a da nismo nigdje išli... Znate da smo čak i u našem ministarstvu vanjskih poslova provjeravali... - prisjeća se Stipe.
Pustinjska bajka
No, kada su ga na zagrebačkom aerodromu dočekale first class karte za avion, Qatar Airways, s linkom na hotel u kojem je trebao provesti šest noćiju i sedam dana, pustinjska bajka Gundićevih postajala je sve stvarnija. On, supruga i dvoje djece lete za Dohu! Nakon pet sati slijećemo, čeka nas na aerodromu Indijac sa suncobranom, na kojem piše Mr. Gundić, pa još jedan s limuzinom, VIP tretman za VIP gosta, koja nas vozi pravo u hotel u koji stižemo kao prvi Hrvati koji su uopće tu došli, i gdje smo primljeni kako i dolikuje emirovim osobnim gostima...
- S programom koji nas čeka svih sedam dana našeg boravka – muzeji, uključujući i njegov osobni, ogromni muzej, palače, obilasci znamenitosti, safariji po dinama, kupanje u Arapskom zaljevu. Tek kada sam došao tamo, shvatio sam tko je on i koga sam zapravo vodio po Krki. Njegova slika je na svakoj zgradi tamo, njegova slika, i slika njegova sina, kojem je on prepustio emirat. A on figurira nešto kao "Otac domovine". Njega, dakako, tamo nisam vidio uživo, ali sam ponio poklon za njega, i predao mu preko ove, već spominjane gospođe koja je bila kontakt-osoba. Što sam mu donio? A što mislite što Dalmatinac može ponijeti u goste?! Dvije litre svoga maslinovog ulja, iz Dubravica, a budući je on vlasnik PSG-a, a ja navijač Hajduka, odnio sam mu šal i dres, originalni Hajdukov, i dakako, šibensku kapu - sjeća se Gundić, kojem je tih sedam dana i šest noćiju bilo - njemu i obitelji - kao u bajci iz "Tisuću i jedne noći". Sve dostupno, i sve besplatno, mukte. Sve osim piva u hotelu. To je, ako zaželiš popiti, išlo njemu na račun.
- I jesi li je poželio?
- Još pitaš! Hotel s pet zvjezdica u Dohi ima pravo prodavat pivu. Popio sam Heineken od tri deca i taj gušt platio 15 eura!
DOM NA PRVOJ LINIJI 'Jankova kuća' u Dubravicama
Nema nikog tko je u jesen i zimu 1991. godine u skradinskom zaleđu nosio uniformu ZNG-a i HV-a a da ne zna gdje je "Jankova kuća", na vrh Dubravica. Bio je to jedan od čitavog niza položaja na prvoj liniji bojišnice - Bićine, Pavasovići, Velika Glava, Prispo, Vuković Podi, Graovo. Baš ta "Jankova kuća" u kojoj se "držala crta" obiteljska je kuća Gundićevih, a nazvana je tako po Stipinu pokojnom ocu, koji se u ljeto 1989. s cijelom obitelji i petero djece vratio iz Australije, iz Melbournea. U osvit hrvatske samostalnosti i krvavog rata, koji je uslijedio samo godinu ili dvije kasnije. Najstarija je bila Marija, sa svega 16 godina. Dok im je dom bio "vojna baza", a otac u HV-u, djeca su rat provela u Brodarici, u vikendici koju im je na korištenje za čitavo vrijeme rata ustupio jedan naš čovjek koji je živio i radio u Njemačkoj.