Ima neka tajna veza, kako je pjevalo "Bijelo dugme", između Šibenika i Biograda. No, ne spaja Biograđane ili, kako oni kažu, Biograjce i Šibenčane samo činjenica da su njihovi gradovi nekada bili kraljevski. Skladbu "Tebi pivam Biograde moj" napisao je Šibenčanin. Čvrsto ih veže i sport.
Kroz desetljeća smo svjedoci kako se biogradski sportaši, makar su zemljopisno bliže Zadru, radije sele u susjednu županiju. U Šibenik. Posebice je to izraženo u dvama, u Šibeniku itekako popularnim sportovima: nogometu i vaterpolu.
Sa šireg biogradskog područja u šibenski su bazen stizali Santini i Šarić, a ove sezone narančastu kapicu Solarisa nose Roko Pelicarić i Eugen Koprčina. Dvojica mladića, koji su posebno prop(l)ivali u drugom dijelu sezone, u kojemu je šibenski klub ostvario impresivni niz pobjeda.
Stigli 'u paketu'
Rokova i Eugenova šibenska priča krenula je prošloga ljeta.
- Već su nam i prije stizali pozivi iz Šibenika, no prošloga ljeta smo se konačno odlučili doći u Solaris. Trener Renato Vrbičić i Denis Seferović gledali su nas u finalu Druge lige, koju smo na koncu osvojili, i pozvali nas da im se pridružimo - pričaju nam vaterpolisti Solarisa Eugen Koprčina i Roko Pelicarić.
Iako su u Šibenik stigli "u paketu", priče ove dvojice momaka ipak se razlikuju. Eugen je 21-godišnji Biograđanin, porijeklom iz sinjskog kraja.
- Ja sam cijeli život u bazenu. Počeo sam s plivanjem kad mi je bilo sedam godina, a onda sam se prebacio na vaterpolo - ukratko će o sebi ovaj desni krilni igrač.
Drugi naš sugovornik je rodom iz Svetog Filipa i Jakova. Roko Pelicarić svestrani je sportaš, kojemu je malo falilo da postane nogometaš.
- I ja sam krenuo na treninge plivanja, a poslije sam paralelno igrao nogomet i vaterpolo. Popodne bih bio s nogometašima, a navečer s vaterpolistima Biograda. Bio sam u vrlo talentiranoj generaciji Primorca, u kojoj je sa mnom igrao i današnji nogometaš Šibenika Stipan Banić. Ja sam, međutim, otišao drugim putem. Možda je i najviše na tu odluku utjecao moj otac, danas načelnik općine Sveti Filip i Jakov, koji je dugo godina bio vaterpolski trener - otkrio nam je 19-godišnji Roko, desni vanjski Solarisa.
Andrije i Koba
Mlađahni vaterpolisti imaju vrlo jednostavno objašnjenje zašto su odabrali Šibenik, a ne Zadar:
- Mi smo, praktički, cijeli juniorski staž proveli trenirajući u Crnici. Ona nam je bila zimska baza. Samo smo jednu godinu vježbali u Zadru, nakon što je izgrađen bazen. Solaris je klub s puno većom tradicijom. Privilegij je kad vam na trening dođu i demonstriraju vaterpolske vještine Ivica Tucak i Neven Kovačević, sadašnji i bivši izbornik. Uostalom, Kova je jedan od inicijatora potpisivanja ugovora o suradnji između Biograda i Solarisa. Taj je sporazum samo potvrdio višegodišnju sjajnu suradnju klubova. U budućnosti će, vjerujemo, našim stopama krenuti još veći broj mladih vaterpolista iz biogradskog kraja - kažu nam Eugen i Roko.
Evidentno je da nisu nimalo pogriješili u odabiru kluba, i kad se pogleda ljestvica Druge regionalne lige i kad pričamo o njihovoj minutaži, odnosno statistici. Roko je s pozicije desnog vanjskog više od dvadeset puta torpedirao protivničke golove, dok je Eugen upisao desetak pogodaka manje. Njihov napredak apostrofirala je i glavna šibenska zvijezda Andrija Vlahović.
- Lako smo se adaptirali u Šibeniku, jer je momčad vrlo mlada. Većinu suigrača smo znali otprije. Atmosfera na treninzima je uvijek dobra, a za to je najzaslužniji trener Vrbičić. Sve je, dakako, lakše otkad su stigli Andrija i Koba. Nama je, više od svega, nedostajao vođa u bazenu. Andrija to definitivno jest. On nije naš najbolji igrač zato što je zabio najviše golova, nego zato što sve oko sebe čini boljima. Pa tako i nas dvojicu. Andrija je pozitivac, koji nas iz dana u dan tjera da budemo bolji, a uz drugog Andriju, Komadinu puno toga možemo naučiti. On je doktor vaterpola - hvale iskusne suigrače mladići iz Biograda i Filipjakova.
Sjećate li se Kacijana?
Nakon završetka natjecanja u Regionalnoj ligi vaterpoliste Solarisa očekuju domaći ispiti, točnije doigravanje u Prvenstvu Hrvatske.
- Vjerujemo u dobar plasman na koncu ove sezone. Dogodine ćemo, nema sumnje, biti još konkurentniji. Nadamo se da će nas na tom putu podržati šibenska publika, ali i naši Biograjci i Filipjanci, kojih je svaku utakmicu u Crnici sve više i više - poručili su za kraj Roko Pelicarić i Eugen Koprčina.
Priču o biogradskim sportašima koji brane šibenske boje dodatno upotpunjuje nogometaš Stipan Banić. Momak, koji je svoj talent najavio još za "vladavine" Mirka Labrovića, potvrda je tradicije po kojoj Biograđani oblače dres Šibenika. Prije njega su na Šubićevcu igrali reprezentativac Ratko Kacijan, Banđen, Budanović i šibenski zet Ivica Šangulin, koji je u dva navrata vodio Šibenčane i kao trener.
Banićev je životopis preslika priče o momcima koji su jednostavno morali postati nogometaši. Naime, Stipe je rođen nekoliko metara od biogradskog stadiona. Njegovi su otac i stric u nogometnom klubu Primorac "sto godina", pa od "bubamare" nije mogao pobjeći.
- Nogomet sam počeo igrati sa šest, sedam godina. Otac me gotovo svakodnevno vodio na stadion. On je bio moje dječje igralište - počeo je Stipe Banić, 20-godišnji Šibenikov veznjak.
Poziv iz Maksimira
Nije trebalo dugo da njegov talent zamijete veći, bogatiji klubovi. Već s 15 godina otišao je na probu u zagrebački Dinamo.
- Bio sam dio jedne od najuspješnijih generacija Primorca. Zajedno s vaterpolistom Rokom Pelicarićem i nadarenim vratarom Osijeka Markom Barešićem igrao sam u finalu Nike Premier cupa, u kojemu smo izgubili od Zagreba. Roko je bio izrazito talentiran. Sjećam se da je i njega tražio Dinamo. U uzrastu starijih pionira nas je od dalmatinskih klubova pobjeđivao jedino Hajduk. Nakon toga sam dobio poziv iz Maksimira da na jednom zagrebačkom turniru nastupim za Dinamo. Tada me već "snimio" Ivica Matas, koji je zvao mog oca da prijeđem u Šibenik. Imao sam i kombinaciju da pod određenim uvjetima ostanem u Zagrebu, no odlučio sam se za selidbu na Šubićevac - objasnio je Stipe svoj dolazak među "narančaste".
Šibenskoj je ponudi konkurirala i ona sa zadarskih Stanova, no…
- Šibenik je bio puno uporniji. Na kraju krajeva, nisam pogriješio u odabiru. Zadar je danas u Trećoj ligi, a mislim da bih na Šubićevcu u svakom slučaju prije dobio priliku. Znate, ljudi u Biogradu vole Šibenik. Mi smo skloni Šibenčanima. Meni je ovdje predivno. Otac i majka me prate na svakoj utakmici. Dođu mi i prijatelji, bivši suigrači. Biograjci često posjećuju Šubićevac, zanima ih što se dešava u Šibeniku - bez imalo kurtoazije će Banić.
Osjećaj za gol
A plemeniti je vezni igrač ofenzivnih sklonosti gotovo svaku priliku u dresu seniorske momčadi dobro iskoristio. Stipe je u svega pet utakmica, u kojima je zaigrao od prve minute, postigao četiri pogotka. Sva tri na gostovanjima (Zagora, Dinamo 2, Hrvatski dragovoljac). Kad bi drugi ofenzivci bili toliko efikasni, Šibenik se ne bi trebao brinuti o plasmanu u Prvu ligu…
- Ja bih isto volio da sam zabio manje, a da smo bolje plasirani. Međutim, mnogi kažu da je osjećaj za gol i dolazak iz drugog plana jedna od mojih najjačih strana. Valjda su u pravu - smije se ovaj mirni, staloženi momak.
Logičnim se, zato, nameće pitanje što Stipi fali kako bi dobio pravu priliku da eksplodira?
- Imam dosta prostora za napredak u defanzivi. Moram popraviti igru u oba pravca. Bez toga moderni veznjaci ne mogu funkcionirati. Što se tiče moje eksplozije, pitanje je i minutaže, kontinuiteta igara. Njega je teško uhvatiti ako jednu utakmicu igrate, pa vas dvije nema. Nadam se da će mi se u nastavku sezone ustaliti minutaža, ali, prije svega, da će se Šibenik primaknuti vrhu - kaže Stipe Banić.
Stipini prijatelji
Izvan terena Stipe je mirni momak, koji vrijeme prije i poslije treninga provodi sa suigračima i u svom Biogradu.
- Zimi uživam u Biogradu. On je u to doba isti kao i svi mali dalmatinski gradovi, no tada ima veću čar nego ljeti, kad je prevelika gužva. U Biogradu sam najčešće na piću s djevojkom ili prijateljima. Dobar sam s vaterpolistom Eugenom Koprčinom, a još bolji prijatelj s Denijem Šarićem, bivšim mladim reprezentativcem Hrvatske. Od suigrača iz kluba najviše se družim sa Šarom i Španjom. Perica i ja smo ista, zadarska linija, a od Tonija, kao iskusnijeg, kvalitetnog igrača koji ordinira na mojoj poziciji, mogu puno toga naučiti – ističe Banić.
