Nisu ga htjeli u HDZ-u za župana, ali su ga zato uzeli u popularnoj TV seriji ‘U dobru i zlu‘ i to za – glumca! I dok jedni glume u politici, i to svece, Joško Vuković na malim ekranima glumi – svećenika. U sceni vjenčanja Petre (katarine Baban) i Joce (Enesa Vejzovića), koju su svi hrvatski gledatelji mogli vidjeti u srijedu navečer, svećenik koji im je podijelio sakramente bio je upravo direktor Čempresa‘, čovjek kojeg brojni Šibenčani poznaju kao upravitelja svih gradskih grobalja, glavom i bradom. - ‘U politici je gluma konstantna, a ovdje u TV serijama je samo povremena. Glumac dođe na set, odradi svoje, snimi, i vraća se ponovno u svoj normalni, svakodnevni lik. Ne glumi stalno da je netko drugi - veli nam Vuković kojem ovo nije prvi izlet u glumačke vode.
Na pitanje koje često čuje – ‘Kako si ti uopće došao tamo, u seriju, na televiziju, na Nova TV, među glumce?‘ – on nudi odgovor koji je malo poduži.
- Nakon osnovne škole, ja sam imao veliku želju upisati dramsku umjetnost i filmsku režiju. Osobito režiju, jer me taj nevidljivi posao iza kamere privlači čak i više nego ovaj glumački, i to mi je i dan danas ostao san, neostvarena želja. Nažalost, prije dvadesetak godina, kada se o tome odlučivalo, ja za takvo nešto na Brnjici niti sam imao mogućnosti, niti su me roditelji u toj mojoj ambiciji mogli, a ni htjeli pratiti. Iako sam imao podršku rodice, glumice Darije Knez Rukavina, koja je tada studirala dramsku umjetnost u Zagrebu i koja se sama ponudila da me priprema za upis na Dramsku akademiju u Zagrebu. I muž joj je redatelj, Tomo Rukavina, a ja i Darija smo vrlo bliski rod – od brata i sestre djeca, družili smo se stalno kad bi ona došla kod dida u Crnicu. Ona me podržavala, ali moji kod kuće su bili više za to da, ako baš moram na fakultet, završim nešto konkretnije i bliže kući.
Tako sam završio u Splitu, na pravu, ali sam i tamo šuškao po tim krugovima. Čuo sam da i u Splitu postoji glumačka akademija ali i Gradsko kazalište mladih, na kojem ste mogli i kao glumac amater uzimati satove, proći tečajeve, igrati priredbe. Tako sam se ja odmah u to uključio, išao dva ili tri puta tjedno, koliko sam mogao, popodne poslije nastave, pratio predstave, kazalište. I ostao sam tamo valjda u toj nekoj bazi podataka, netko je moje ime pronašao kada se u Solarisu pokraj Šibenika, 2010. godine snimala serija ‘Najbolje godine‘. Pa su me zovnuli! Računali su da već imam neko scensko predznanje i iskustvo, tu sam blizu, u Šibeniku, mogu doći na snimanje bez problema i troškova i tako sam dobio prvu sitnu epizodnu ulogicu, konobara u hotelu.
Nakon toga me, poslije godina dana, zvao RTL za ‘Ružu vjetrova‘, igrao sam doktora na Firulama, pa sam u jednom talijanskom filmu ‘Suze svetog Lovre‘ po Ključicama i Drnišu glumio talijanske redovnike, pa sam u filmu ‘Garbura‘ glumio svećenika u scenama ponoćke na Murteru, pa u seriji ‘Bijeli put‘ isto svećenika, u scennama sprovoda na Svetoj Ani i sada evo isto svećenika u scenama vjenčanja u seriji ‘U dobru i zlu‘.‘ - priča nam Vuković, koji se očito – ispada tako – specijalizirao za likove svećenika.
Za koje pored scenskog iskustva ima i praktična predznanja jer je malo falilo da ovaj intrigantni ‘renesansni tip‘, pun iznenađenja postane i svećenik u stvarnom životu. - ‘Ja sam cijelu scenu vjenčanja sam složio i improvizirao, prema crkvenom obredniku. Redatelj mi je rekao – ‘Joško, ti to znaš bolje od mene. Ajmo da bude što autentičnije!‘ - priča nam Vuković koji je, pripremajući se za svećenika, bio i u postulaturi u Imotskom.
To je prva odgojna stepenica prije novicijata, od kojeg sam odustao, ali sam i danas aktivan u svojoj župi Svetog Ivana na Konjevratima, član sam pastoralnog vijeća u župi, ministrant sam bio od svoje osme – devete godine, pa imam i potrebno (pred) znanje kad glumim svećenika. Gluma me i inače opušta, jer je ovaj moj posao direktor Čempresa dosta zahtjevan i stresan. Evo, sad za ove dane, blagdan Svih Svetih i Dušni dan, samo kroz šibenska gradska groblja koja imaju oko šest tisuća grobnica, prošlo je sigurno 30 do 35 tisuća ljudi. Ja sam tada na Kvanju i na Svetoj Ani bio po 12 sati dnevno, trudio se, zajedno sa svim drugim zaposlenima, da sve prođe u najboljem redu i da budemo svima na usluzi. I onda malo opuštanja kroz hobi – kako ja zovem te svoje glumačke izlete – dobro dođe - priča nam Vuković.