Neka pati koga smeta: Poslali smo Vasilu Tupurkovskom naše pivo 83:82, jer ipak su Šibenčani pobjednici!

Stric Vedran (46) i sinovac Luka Škugor (33) zajedno čine šibensku craft pivovaru 022. U podnaslovu tvrke stoji 'piva koja imaju priču' zajedno sa stiliziranom kupolom katedrale sv. Jakova, no zasad neće postati Strikan i Netijak, po besmrtnim likovima splitskih škovacina iz serijala Velo Misto prema scenariju novinarskog barda Miljenka Smoje.

- To je moja zamisao za naziv jednog od naših budućih piva, no Luka se ne slaže, govori Vedran namigujući sinovcu. Strikan je direktor njihove obiteljske tvrtke koja je ovih dana dospjela na zamjetno mjesto u javnosti kada su u Šibeniku predstavili svoje novo, četvrto pivo u asortimanu nazvano “Herz”, skuhano u suradnji s kolegama pivarima iz Makedonije na radu u Zagrebu, a posvećeno je promicanju donorstva u toj zemlji. To je i prvo spomen pivo u svijetu, potaknuto nedavnom prvom uspješnom transplatacijom srca u Sjevernoj Makedoniji.

- Ma je, baš Strikan i Netijak, pa da se za nama smiju i rugaju na ulici! Ne dolazi u obzir! - odgovorio je Luka, a Vedran je slegnuo ramenima, uvjeren da će 'mladac' s kojim je povezan od njegovih malih nogu, kad-tad prihvatiti da je sasvim dobro prvi se našaliti na vlastiti račun, jer će drugi onda izgubiti volju.

S druge strane, Vedran je uvjeren da bi ta etiketa, kojoj već u glavi nosi okus definiran gotovo do detalja, donijela i dobru prođu, budući da se ipak živi od kuna i zarade, ma kako bila jaka ljubav prema pivu i pivarstvu koja ih je dovela na trnovite staze craft ili meštarskog poduzetništva.

Zarazni entuzijazam

Kako smo svi Šibenčani, samim time tankoćutni za sve nijanse i nazive rodbinskih i tazbinskih odnosa za razliku od susjeda Splićana, nismo izbjegli pecnuti njihovo karakteristično 'drveno željezo' oličeno u pogrešnom imenovanju obiteljskog tandema "Strikan i Netijak". Jer, strikan, stric ili striko može imati jedino sinovca, a netijak ujaka; i dakako, osim malo dobrosusjedskog cjepidlačenja, to ničim ne umanjuje privlačnu snagu Strikana i Netijaka, pogotovo na etiketi jednog meštarskog piva.

Vruće je i veselo huči pokretna klima u pogonu te male pivovare u Bilicama, odmah uz glavnu prometnicu prema Lozovcu. Kolovoz je po količini narudžbi ugodno iznenadio Škugore koji na prvu osvajaju upravo zaraznim entuzijazmom za svoj posao te su ovih dana užurbano popunjavali skladište novim količinama svojih etabliranih etiketa jedino s brojevima u nazivu.

Njihovo prvo pivo s kojim su se pojavili 2017., kao druga lokalna craft pivovara je 1066., što je godina prvog spomena Šibenika, uslijedila je zatim etiketa 1646. u spomen na godinu kada su izgrađene tvrđave Barone i sv. Ivan pod kojima su Turci poraženi do nogu da se više nikad ne bi vratili pod zidine srčanih Šibenčana. Naposljetku, nastala je i 83:82, posvećena povijesnom rezultatu košarkaške utakmice s Bosnom, kada je "Šibenki" predvođenoj sjajnim Draženom Petrovićem političkim odlukama tadašnjeg federalnog košarkaškog saveza oduzeta pobjeda i titula prvaka bivše države.

- Taj rezultat Šibenčani nikada nisu priznali, poznato je, a naš koncept je da uza svako od tih piva 's brojem' pilac, pogotovo gost Šibenika na etiketi pročita na što se naziv odnosi i nauči nešto iz šibenske povijesti, objašnjava Vedran, dodajući kako su obojica zaljubljenici u svoj grad i kraj, te ih žele na najbolji način uzdizati i u svojim pivskim brendovima. Utoliko je hrvatsko-makedonski "Herz" odmak od njihova koncepta broja u nazivu piva od čega u početku nisu htjeli odstupiti.

Šibenski berekini

- Tražili smo nekakvu karakterističnu brojku za naziv toga piva zajedno s našim makedonskim kolegama i prijateljima Krumom Ivanovskim i Dimitrom Jovanovskim dok nisam saznao za tu Makedoncima toliko značajnu, povijesnu operaciju srca, veli Vedran Škugor. K tome, izveo ju je sa svojim timom dr. Saško Jovev kojemu je majka porijeklom iz Šibenika, te je Vedran naposljetku odustao od broja u nazivu piva. Ipak je to važan događaj, te s imperativom donorstva makedonskim građanima doslovce treba probiti uši. Kod nas je donorstvo vrlo razvijeno i uobičajeno; prvi smo u Europi i u samome svjetskome vrhu, tako da su naši prijatelji bili iskreno dirnuti s našom odlukom.

-To je iznenađujuće dobro odjeknulo u Sjevernoj Makedoniji. Prenijeli su nas vodeći mediji, ministar zdravstva objavio je tu vijest na službenim stranicama, govori Luka, na što Vedran dodaje smijući se, kako se ne bi iznenadio da ih, kada uskoro budu predstavljali "Herz" na makedonskom tržištu, primi i predsjednik države.

Ne bi Vedran i Luka Škugor bili pravi šibenski berekini da se, u vezi sa Sjevernom Makedonijom i svojim pivom 83:82 nisu sjetili Vasila Tupurkovskog, glavnog protagonista otimanja pehara državnog prvenstva "Šibenki". Zadužili su prijatelja Krumu Ivanovskog za jednu malu diverziju: neka pronađe Vasila i pokloni mu pakovanje s nekoliko piva koje će ga podsjetiti da su mu Šibenčani oprostili, ali mu nisu zaboravili.

- Još uvijek čekamo sa se Krume javi je li uspio doći do Tupurkovskog. Nadam se da hoće pa neka čovjek uživa, mi smo na kraju ionako pobjedinci, smiju se Vedran i Luka. Ovih dana inače, pripremaju prve količine "Herza" za izvoz u Makedoniju i rješavaju dokumentaciju s jednim tamošnjim distributerom, a prvih 800 litara toga piva skuhanog u belgijskom Hoppy Witbier stilu, s vrlo ugodnom aromom cvijeta kamilice već su prodali u zemlji.

- Možda bi bilo bolje da smo i mi, kao ti naši Makedonci, nastavili s pivarstvom kao 'gipsy', bez vlastite pivovare, jedino sa svojim receptima za pivo, no izgleda da nam je suđeno ići težim putem, govori Vedran, a Luka dodaje kako je to "teška motika" kao brojnim poduzetnicima uostalom.

Od crafta ne boli glava

No, zadovoljni su unatoč svim teškoćama craft sektora koji se barem u lokalu s dosta teškoća probija na tržište. Naročito u ovoj epidemijskoj godini, koja je barem u planovima bila godinom njihova značajnog poslovnog iskoraka. Trebali su zaposliti barem dvoje radnika, investirati u kušaonicu i prodajni prostor pored pogona za kuhanje piva, da postanu pravim "pivarima iz susjedstva", što je i smisao meštarskog pivarstva nasuprot globalističkom konceptu pivarske industije. A ta se, napominju Škugori, ne libi ni ucjena da najviše ugostitelje odvrati od meštarskih piva.

No, umjesto toga, Vedran i Luka su čistačice i radnici, dvojica u tri i u nekoliko osoba, smiju se, jer je epidemija koronavirusa svako poduzimanje učinila nesigurnim. Nadaju se, jedino ovo ljeto, jer mora biti bolje i sada im je najvažnije da nastave redovito isplaćivati kredit podignut za kupnju opreme, a za ostalo će već lakše.

- Jedno je sigurno: craft piva prednjače kakvoćom, bez ikakvog su konzervansa i zato ne traju dugo, a industrija to jako dobro zna, premda ih mi svojim malenim količinama nikako ne možemo ugroziti. U svakom slučaju, od meštarskog piva neće vas sasvim sigurno, dan poslije boljeti čitava soba, kao od masovnih piva, jamče Vedran i Luka, a potpisuju svi njihovi kolege meštri.

- Ima dana velike nervoze, ludi smo i živčani, ali sve to prestaje kada odemo na neki pivski festival, pa se publika oduševi, govore uglas stric i sinovac nesumnjivo borbenog, no i avanturističkoga duha. Jer, odlučivši pisati svoje pivske priče Vedran, inače inženjer prometa, napustio je dobro plaćen posao u jednoj auto školi i otisnuo se u ono što mu je, kao pasioniranom ljubitelju piva dotad bio hobi.

Pivo sa špakera

Pivo skuhano na 'špakeru' prije nekoliko godina odredilo ga je, a da to nikad nije namjeravao, a za njim je pošao Luka, koji pored posla mehaničara za bicikle u poznatome trgovačkom lancu sportske opreme, svakodnevno tuče još jednu šihtu kuhajući pivo sa stricem. Kaže da pivo nikad prije nije volio, pa sada Vedranu njegova majka, a Lukina baka, prigovara što je to učinio od maloga, dopunio ga je Vedran duhovitom iskricom iz svakodnevnog obiteljskog života.

- Ovo nije nimalo lagan put, jer se pivarstvo nigdje ne može naučiti osim uz već iskusne pivske kuhare, govore domaćini. Jest da se dragocjeno znanje o tome dijeli na internetu i da je svijet globaliziran, no ipak mislim da je naš Krume Ivanovski u pravu kada kaže da bi se svo to globalno znanje moglo zapisati na led i staviti na sunce da pivari nisu dobar svijet, prijateljski i solidarni jedni za druge, kaže Vedran.

- Pivari će vam dati, srce ako triba i krvi ispod vrata. Jedino ne savjetujem da vam doniraju jetru... - nasmijali smo se od srca na strikanovu završnu misao dok je ne znam više koje njihovo pivo ugodno klizilo niz grlo...