On ne trči za loptom na nogometnom travnjaku niti zabija golove, a ni pucanje penala nije mu svakodnevan posao, no svejedno je tijekom ruske ljetne bajke stekao popularnost kakvu imaju izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić i njegovi srebrom okićeni nogometaši. A sve je počelo još za vrijeme prve utakmice naših "vatrenih" junaka kad su u Kalinjingradu pobijedili rastrčane Nigerijce.
– Ajde, Boki, donesi dvije navijačke majice koje imaš u salonu za mene i Rakitića, a ponesi i opremu za šišanje da me malo urediš – napisao je u SMS poruci Ante Rebić svom omiljenom frizeru Borisu Lipovcu, junaku idućih redaka, čuvši da Boki dolazi gledati utakmicu. Njihovo prijateljstvo počelo je prije dvije godine u njemačkom Frankfurtu kad je imotsko dite došlo igrati za tamošnji klub "Eintracht". Prijatelj ga je jednom odveo u Bokijev salon i otad Rebić svaki tjedan redovito dolazi na frizuru. – Ante voli klasičnu kratku kosu i da mu je sa strane više obrijano – kaže nam 30-godišnji Boris čiji životni put nije bio nimalo lagan.
Rođen je u Banjoj Luci, no u vihoru ratnih strahota s ocem Ivicom, koji korijene vuče iz Bilica kod Šibenika, mamom Svjetlanom te sestrama Ivanom i Snježanom morao je 1993. napustiti obiteljski dom. Preko noći su postali izbjeglice i s ono malo stvari što su uspjeli ponijeti došli su u jedan mali gradić pokraj Frankfurta, gdje su punih 11 godina živjeli u Domu za izbjeglice.
– Nije nam bilo nimalo lako, ali snagom volje i optimizmom gurali smo dalje. Kad sam završio zanat za frizera, nije mi dugo trebalo da shvatim kako mi se taj posao sviđa, pa sam 2016. na svoju veliku radost ostvario davnu želju i otvorio vlastiti salon, koji mi je poput drugog doma jer u njemu znam biti od jutra do mraka – objašnjava nam kreativni Boki, u čije se zlatne ruke prepuštaju i muškarci i žene.
Cijena jedne frizure, kaže nam, kreće se od 30 do 60 eura, dok će vas bojanje kose stajati od 70 do, čak, 250 eura. Nakon što je u Rusiji ošišao Rebića uskoro su ga i ostali nogometaši tražili isto, a sad možda ne bismo pisali o njemu jer zbog visokih mjera osiguranja umalo da ga nisu pustili u hotel gdje su bili smješteni "vatreni". Nakon Kalinjingrada na Svjetsko se prvenstvo vraćao još dva puta, svi su željeli da im upravo on radi frizure. I kako je šišati ljude čija glava vrijedi više desetaka milijuna eura, često ga pitaju.
– Velika mi je to čast i drago mi je da sam ih imao priliku šišati. Svatko od njih mukotrpno se borio za ono što su postigli, a unatoč tome ostali su normalni i skromni ljudi. Imamo lijep odnos, uvijek me divno prime, kao da starim prijateljima idem u posjet. Svi su jako opušteni i brzo se sve dogovorimo jer imaju povjerenje u mene. Da nije tako, obrijali bi mi brkove – smije se Boki.
Ovaj frizer srećonoša, kako su ga zbog uzastopnih pobjeda "vatrenih" neki nazvali, Ivana Rakitića obojao je u plavo, a Ivanu Perišiću obrijao je glavu.
– Kako Omišanin voli spavati popodne, njega bi prvog šišao da se može ići odmarati – kazao je Boris. Kad ga je prvi put uzeo u svoje ruke Perišić ga je zamolio da mu napravi munju i križ, kao simbol snage i vjere. Izbornika Dalića opisuje kao jednostavnu osobu i čovjeka iz naroda.
– Nedavno kad sam ih posjetio u Londonu nasmijano mi je rekao: Stigao si. Bilo mu je baš drago što me vidi. Pričam s njima o svemu, najviše o tome što ima kod kuće. Lovren i Vrsaljko se uvijek zezaju, a i Vida je baš zabavan. Stalno netko od njih ulijeće u sobu i pita kad je na redu te jesam li gladan ili žedan – kaže Boki koji "vatrenima" ni jednu frizuru nije naplatio zato što bi mu oni osigurali put i smještaj.
Kuda oni tuda od sada i on, nema u to sumnje. A kad s njima nije u nekom udaljenom kutku svijeta, najviše od svega voli sa suprugom Tanjom i 2-godišnjom kćeri Mateom doći kod dide i babe u Bilice. Na rodnoj grudi sve brige i problemi nestanu u trenu, a onaj hrvatski ponos zbog osjećaja što je napokon svoj na svome, još dugo nakon povratka u Njemačku tinja u njemu, pa je i nostalgija za Hrvatskom tim manja.