StoryEditorOCM
ZanimljivostiOhridski biseri iz Doca

Ljubav nas veže i spaja... Zavrtio se koloplet predivne šibenske priče

23. travnja 2018. - 11:11

Kad je, sad već davnih dana, tada osamnaestgodišnja Šibenka sa Zagrađa, Vjera Guberina, netom zaposlena u obližnjem TEF-u, odlazila prvi put u daleku Makedoniju, u lijepi grad Ohrid, pratio ju je njen najstariji brat, Andrija.

Vjera je u Ohridu ostala, i udala se za svoga momka Nikolu Čočegovskog, kojega je našla u Šibeniku, gdje je služio JNA. Andrija se vratio u Šibenik, on, danas pokojni brat Grgo, i sestra Karmela, odlazili su povremeno iz Šibenik na ljetovanje - u Ohrid. Tamo gdje im se udala sestra Vjera.

– I danas se svaki dan čujemo Vjera i ja, priko skajpa. A nevista Anka, ona nam je glavna za fejsbuk - govore mi nećakinja Ohridija i njena teta Karmela, fetiva Šibenka i po motu, i po glasu i po načinu i izrazu. Mi smo svi plakali kad nam je sestra odlazila jer Ohrid je bio tako daleko – govori Karmela.


Stigli iz Makedonije


Ovih je dana, međutim, njoj i familiji u Šibeniku stiglo "visoko izaslanstvo" sestre Vjere koja u poznijim godinama ipak više godi u svojoj kući u Ohridu. Doputovala je njena kćerka, spomenuta Ohridija, koja je djetinjstvo, sve do škole, provela na skalama Doca, Zagrađa, oko Medulića, na Slavkinoj barčici za Martinsku - i svugdje gdje su se već kretala tadašnja šibenska dičurlija, godište šezdeset i neke...

Udala se u čuvenu ohridsku familiju Filev, i danas najpoznatije zanatlije u izradi ohridskog bisera. S njom je suprug Pavel Filev, savršeni poznavatelj Šibenika, koji se, inače, svim silama upire sačuvati umijeće, zanat i nadasve čast originalnog i brendiranog ohridskog bisera, a s njima su i njihova djeca Marija i Dimitrija.

Marija je povjesničar umjetnosti i magistar konzervacije, Dimitrija arheolog, svi, naravno, govore hrvatski, i hrvatski su državljani, članovi su Udruge Hrvata u Makedoniji. Mariju je Udruga izabrala da, kao i hrvatska državljanka, predstavlja Makedoniju u izboru za miss najljepše Hrvatice izvan Hrvatske u narodnoj nošnji - Marija je nosila konavosku.

Mama Ohridija (od Guberinovih, sa Zagrađa 19...) je ginekolog, otac Pavel također liječnik, no svi zajedno drže se za isti štap za koji su se četiri generacije unatrag uhvatili Pavelov dida i baka, Nikola i Hermina (Raizinger, Bečanka), nastavili otac Mihail i mati Slavjanka, pa Ohridija (od majke Šibenke) i Pavel, i napokon njihova djeca Marija i Dimitrija.

– Negdje je nezamislivo da se ovakvi obiteljski zanati prenose s koljena na koljeno po ženskoj liniji, no kod našeg oca Pavela, nositelja zanatskog obrta Filev, nije tako: ravnopravno smo u posao uključeni i brat Dimitrija i ja. Savladali smo, odavno, kompletan postupak obrade i izrade ohridskog bisera, a otac nas je poslao i da izučimo filigranski i zlatarski zanat.

U Fileva, već generacijama, nema onoga tko nije fakultetski obrazovan, no ono čim se bave i što im je "u ruci" - to je zanat! Pavel Filev četiri je godine, kao mladić, proveo u učeći u Prizrenu filigran.


Nakit odraz kulture jednog naroda


– Mi u centru Ohrida, u Samuilovoj ulici, i dalje imamo upravo zanatsku radnju premda imamo i svoj prodajni salon. No u Makedoniji, a čini mi se i ovdje kod vas, zanati su zapostavljeni. Mlade ljude poput nas trebalo bi motivirati, informirati, obučavati, jer nema svatko sreću zanat savladati u obitelji, kao što smo mi mogli. Šetamo Šibenikom i baš vidimo da nema zanatskih radnji, onih gdje bi se na licu mjesta radio evo - šibenski tradicijski nakit – govore Marija i Dimitrija.

Pavel drži da je nakit odraz kulture jednog naroda a zanati njegove izrade važni i u kulturološkom, i u socijalno-egzistencijalnom smislu. Skoro ništa za svoj nakit ne kupuju već izrađuju sami, a vidjela sam i slike najnovijih radova - filigranskoga srebrnog jaja koje je o Uskrsu napravio jednom naručitelju. Dostojno Fabergea...

Nisu Filevi oduševljeni hiperprodukcijom industrijske robe koja pokušava istisnuti pravi zanatski rad, a za svoje proizvode upravo u domovini, Makedoniji, traže državnu zaštitu i jedini imaju certifikat.

U Šibeniku ovih dana plivaju ko ribe u vodi - one njihove jezerske, ohridske, uz pomoć kojih se izrađuje biserna perla, zovu se plašice. Plašica u moru nema! Ali, teta Karmela kupila je na peškariji skuše, naložili su svežanj loze i aktivirali gradele - da se sve dimilo!

Marija Fileva osim što je povjesničarka umjetnosti, konzervatorica, restauratorica, zlatarica, još je i dizajnerica suvremenih inačica nakita na tradicijskim materijalima. Živi na relaciji Ohrid, Zagreb, Dubrovnik, Šibenik. Svi su jako vezani uz more, ne samo roditelji nego i Marija i Dimitrija, i uopće im nije strana pomisao da bi se mogli skrasiti u Šibeniku, gradu svoje babe Vjere.


Pozdravili i darivali predsjednicu


Treba im "samo" nevelika, ali - prava zanatska radnja...
Koliko su sposobni i privrženi ideji obiteljskog zanata - nisam sigurna da ohridski biser i filigran neće zasjati i u nekoj od šibenskih uličica...

A kako su u Šibenik stigli nekako kad i predsjednica države, Kolinda Grabar - nevista iz kuće Kitarović, par desetaka metara zračne linije udaljene od njihova Zagrađa, poželili su je sresti. Pozdravili su predsjednicu i darovali je bisernom ogrlicom obitelji Filev:

– Posebno nam je drago za par minuta koje smo dobili uz tako nabijen protokol, napokon, dio predsjedničine i dio naše familije potječe s istog prostora šibenskog Doca! Dojmila nas se prisnošću i ljubaznošću, srdačno zahvalila na daru – kaže Dimitrija.

Eto, tako se zavrtio koloplet jedne zgodne šibenske priče!

28. studeni 2024 09:37