Prošle su 64 godine od održavanja prvog Festivala djeteta u Šibeniku, koji je ovaj grad kroz ta desetljeća iznimno obogatio riznicom kulture, humanosti i brige za djecu. I koji će kasnije prerasti u međunarodnu manifestaciju djece svijeta.
Prigoda je to da se prisjetimo minulih godina kad je Šibenik na manifestacijama MDF-a privlačio brojne ansamble izvođača iz zemlje i svijeta, umjetnicima i ličnostima koje su ga obogatile i koje spadaju u legendu te kulturne manifestacije.
U programima od dva tjedna, gostovala su dječja kazališta i veliki ansambli, poput onih iz Egipta, Kine, Brazila, SAD-a i europskih zemalja.
Sa svojim scenskim, glazbenim, filmskim i lutkarskim programima i onima na trgovima i ulicama, Šibenik je živio s punom predanošću za najmlađe, privlačeći tisuće posjetitelja i turista.
Ova priča je memento na te nezaboravne godine. One, kad su na pozornicama vladali i velikani domaće i svjetske kulturne elite, poput Petera Ustinova, UNICEF-ova Ambasadora dobre volje, nezaboravne Josephine Baker i drugi.
U vezi s Festivalom djeteta, mnogi se i danas sjećaju planova o kreiranju dječjeg Sedmog kontinenta na otoku Kaknu kod Kaprija, gdje je bio kamp za odmor djece. Za taj otočni šumoviti prostor u to doba, posebno se zanimala slavna plesačica i pjevačica Josephine Baker. Uz Morricea Schevalliera, Edith Piaff, Giuliette Greco, jedna od najslavnijih estradnih zvijezda 20. stoljeća.
Svoju karijeru (rođena je 1906. u St. Louisu, SAD) započela godine 1925. kad je u Francuskoj nastupala u crnačkoj plesnoj skupini „Revue Negre“ i ubrzo postala kraljicom znamenitoga pariškoga „Moulin Rougea“.
Svoj posljednji nastup imala je u gradu Bobinou 1975. Umrla je nekoliko dana nakon toga od moždanoga udara. Sahranjena je u Monte Carlu.
Kao velika humanitarka okupljala je velik broj napuštene djece. Posjetila je Hrvatsku i Šibenik uoči Festivala djeteta 1972. godine. Obišla je Kakan, a s ekipom smo tada bili i mi. Iza njena projekta tada je stao UNICEF, međunarodni dječji fond Ujedinjenih naroda i mnogi svjetski umjetnici. U Šibeniku je Josephine surađivala s lokalnim vlastima, posebno s prof. Ivom Livakovićem, tada potpredsjednikom Općine Šibenik, zaduženim i za kulturu.
Htjela je pokrenuti međunarodnu dječju koloniju za zbližavanje djece svijeta s međunarodnom upravom - Sedmi kontinent. Ali tadašnje političke strukture Jugoslavije nisu dopustile da se u takvome projektu javljaju elementi „strane vlasti“.Pa bilo to i za djecu.
Usprkos svemu, Šibenik je s Josephinom Baker održavao bliske odnose.
Krajem godine 1972. jedna neformalna delegacija otišla joj je u posjet na Palmi de Mallorci, na španjolskim Balearima, gdje je nastupala u poznatom „Tito‘s clubu“. Koji s Titom, naravno, nije imao nikakve veze.
Na tom letu tada su bili prof. Ivo Livaković, Ante Milošević i Edita Piler iz Turističkog saveza, sa skupinom Šibenčana koja je ondje pošla provesti Božić i Novu godinu. I mi smo bili s njima.
Posjetili smo bolnu gospođu Baker u hotelu „Belvedere“ i tih dana nije nastupala. Ali nas je srdačno primila i počastila u svome apartmanu. Nije prestala maštati o Sedmom kontinentu i Šibeniku, koga nakon toga više nije vidjela.
Ipak, nešto je od (neostvarenog) Sedmog kontinenta ostalo do danas. Pjesma-koračnica skladatelja Alfija Kabilja, koja se uvijem izvodi pri na otvaranju MDF-a.
„Svirajmo sada Sedmi kontinent/ Meštar dirigira - Sedmi kontinent…“, poznata je strofa iz te pjesme.
A u minulim festivalima ostali su nezaboravni domaći akteri i umjetnici koji su MDF nosili snagom angažiranosti, ljubavi i nadahnuća. Da spomenemo neke: dramaturg Tomislav Durbešić, redatelji Mladen Bjažič, Franjo Majetić, Zlatko Sudović, Mario Fanelli, Zvjezdana Ladika, direktori MDF-a Drago Putniković i Ante Pulić, Arsen Dedić, Jakša Fjamengo, šibenski kazališni ansambl, šibenski glumci Ante Balin, Mate Gulin. I brojni drugi.
I sada, u ove festivalske dane s brojnom publikom na festivalskim pozornicama, Šibenik ih ne zaboravlja.