Šibenska Zadranka Gordana Pavić, nastavnica klavira, koja unatoč pedagoškom radu nije zapostavila glazbenu karijeru, šibenskoj je javnosti dobro poznata, pa stoga nominacija za nagradu "Šibenska grandeca" nije bilo iznenađenje.
Za klavir je sjela prvi put sa svega četiri i pol godine. Čarolija se dogodila trenutačno i zauvijek!
Iza sebe ima brojne pijanističke nastupe, solističke ili kao pratnja, te gotovo nema mjesta u Hrvatskoj gdje, kaže, nije svirala. Uz to, nastupa i s mješovitim zborom "Kolo", Šibenskom narodnom glazbom, članica je orkestra Šibenske šansone, a surađivala je i sa šibenskim teatrom na više predstava i mjuzikla. Gotovo da nema glazbenog događaja, manifestacije ili koncerta na kojem Gordana Pavić nije bila – na podiju ili u publici!
Rođena je u obitelji u kojoj su se svi bavili glazbom, od roditelja do brata i sestre. Sviralo se i pjevalo u zborovima, na prijateljskim i obiteljskim okupljanjima i u bendovima. Uvijek amaterski, za svoju dušu i s velikom ljubavi. Pavić je svoj život i karijeru od najranijeg djetinjstva vezala uz klavir. Glazba je, ističe, oduvijek bila njezino prirodno okruženje, pa je odluka da pohađa glazbenu škole, te da nakon gimnazije upiše akademiju, bila logična i očekivana. Na zadovoljstvo i odobravanje njezinih roditelja, koji nikada nisu sumnjali da se i od glazbe može živjeti.
– Mi smo se u kući družili uz glazbu. Kada bismo išli na izlete, uvijek bismo pjevali u autu. Ili bismo u kući svi zajedno nešto pjevali, zabavljali se i uživali. Ništa se tu nije mistificiralo. Nama je muzika bila nešto posve normalno i uobičajeno – kazuje Pavić.
Muzičku akademiju u Zagrebu upisala je 1994. godine, a njezin uspjeh, bila je druga na prijemnome, nije prošao nezapaženo u rodnom Zadru, čak je i nju samu, kaže, iznenadio. Naime, zbog rata u Zadru tih godina i nije bilo puno koncerata, a nije se odlazilo ni na učenička natjecanja. Stoga je, objašnjava, bilo teško procijeniti koliko je ono što radiš dobro u odnosu na druge.
Kao studentica dobivala je stipendiju Grada Zagreba, a kada nije bila na Akademiji ili nije vježbala, odlazila je na koncerte u "Lisinski", Hrvatski glazbeni zavod ili na opere u HNK-u. Diplomirala je u klasi profesora Jakše Zlatara, a na Akademiji je kasnije, na poslijediplomskom studiju, završila i usavršavanje.
Klasika je izbor
Kada je riječ o glazbi, ništa joj strano nije, dodaje. Od popa i rocka do jazza, čak i elektroničke glazbe! Ipak, klasika je svuda i uvijek njezin prvi izbor. K tomu još i glazba romantizma. Tako bi se barem moglo zaključiti iz repertoara dosadašnjih koncerata na kojima je najčešće svirala Chopina, Francka, Brahmsa...
– Imam ambiciju da do ljeta pripremim novi koncert. Potpuno novi program i to samo djela Frederica Chopina. Više od dva mjeseca već vježbam taj program i vjerujem da ću do ljeta biti spremna!
Zaposlila se 1998. godine u Zadru, ali godinu dana poslije Šibenik postaje njezina životna i umjetnička adresa, a Glazbena škola Ivana Lukačića novo radno mjesto.
– Šibenik ima bogatu glazbenu tradiciju. To je grad koji me oduševljava entuzijazmom mnogih ljudi koji su spremni ni iz čega napraviti nešto. Uostalom, ovdje je rođen i jedan Maksim Mrvica i ovdje se vrlo dobro zna što je klavir. Raditi s djecom i iz svakog izvući najviše što se može, izazovi su i radost glazbene pedagogije. Sretna sam kada moji učenici budu prepoznati i nagrađivani i u drugim sredinama, a posebno me raduje kada nastave školovanje i izaberu klavir kao svoju profesiju – kazala je Pavić.
Jedan od njezinih uspješnijih učenika je i Šime Buha, sadašnji brucoš zagrebačke Muzičke akademije, a bivše učenice Tina Banovac i Valentina Jurin danas su njezine kolegice, budući da Tina u Šibeniku predaje orgulje, a Valentina klavir u školi u Splitu.