StoryEditorOCM
ZanimljivostiTUGA U OBITELJI Ecije Ojdanić

Glumica porijeklom iz Drniša ovih dana dolazi u rodni kraj kako bi obišla posljednje bratovo počivalište: Već dvadeset godina Jakša mi nedostaje svaki dan

Piše Vinko Paić
2. studenog 2019. - 12:49

Baš mi nedostaje Dalmacija, toliko da joj se jednog dana sigurno planiram vratiti, kaže Ecija Ojdanić (45) koju gledamo u seriji "Drugo ime ljubavi" na Novoj TV gdje je utjelovila majku glavne junakinje Lole (Elizabeta Brodić). Iako je kao djevojčica živjela u Drnišu, dobar je dio života provela u Splitu za kojeg je vežu samo najljepša sjećanja.

– Premda sad već dugo živim u Zagrebu, skoro 20 godina, osjećam se Splićankom. Sa šest sam godina došla u Split, pamtim ga po bezbrižnom i sretnom djetinjstvu, ali i čestom mijenjanju podstanarskih stanova. Prvo smo živjeli na Sućidru, pa na Gripama, da bismo se poslije skrasili na Mertojaku, divnom radničkom kvartu.

Mama bi me često znala gledati s balkona kako se igram s drugom djecom. Išla sam u osnovnu školu na Mertojaku, a kasnije sam bila prva generacija "kulture", legendarne gimnazije Natko Nodilo. Sjećam se kupanja na Žnjanu, ljeti bi se ekipa skupljala uz more, momci bi donijeli gitare, pjevali smo, proživljali sve najljepše što bezbrižne tinejdžerske godine nose, rađale su se prve ljubavi... A onda je 92. rat sve to zaustavio.

Kobni dan

- Sasvim sigurno svoje zrele godine i starost vidim na moru. Vjerojatno ću se vratiti i svojim Kljacima, zemlji... Ali nikad neću napustiti umjetnost. Mi umjetnici radimo dok nas zdravlje služi i strast prema poslu nosi. Moj muž voli i more i taj drniški kraj. Imala sam čak i neke prijedloge gradskim splitskim vlastima da pokrenem jedan projekt tamo, ali nisu imali sluha. Šteta, jer želim svoje znanje dati na raspolaganje rodnom kraju - govori glumica.

Kao i svake godine tako će i ovaj Dan mrtvih doći u Split i Drniš, gdje joj žive roditelji i sestra. Svi zajedno otići će na posljednje počivalište njihovog voljenog Jakše, Ecijinog brata koji je sa samo 19 godina poginuo u automobilskoj nesreći da mu zapale svijeću i odnesu cvijeće. Bilo je to prije 20 godina, ali bol je prisutna kao i tog kobnog dana kada ih je zauvijek napustio.

– Dolazim iz jedne prave dalmatinske obitelji. Oduvijek smo svi bili jako povezani. Možete zamisliti koliko nas je sve to pogodilo. Sigurna sam da smrt nije kraj i da ćemo se negdje gore opet sresti. Duboko vjerujem da postoji neka sila koja svima nama dirigira.

Jakša i ja smo bili jako povezani. S vremenom sam naučila živjeti s tom količinom boli. Sigurna sam da bi bili jednako povezani i da je doživio svoje zrele godine. Vjerujem da bi bio ponosan na nas Ojdaniće. Nedostaje mi svaki dan, pogotovo kad naiđem na neki okidač, poput omiljene pjesme koje je volio, automobila koji je vozio... - tužno će Ecija, supruga redatelja Roberta Orhela i majka 14-godišnje Cvite i 9-godišnjeg Jakova.

– On vam je lud za nogometom. Trenira i veliki je navijač reprezentacije. Najbolji su mu igrači Eden Hazard iz Real Madrida i Kevin De Bruyne iz Manchestera. Ja vam navijam za Hajduk, a svi moji, uključujući i muža su za Dinamo. To smatram osobnim porazom. Ali naravno da mom sinu ne mogu uskratiti pravo na izbor kluba za kojeg će navijati. Cvita svira klavir, pleše hip hop. Još malo pa će me prerasti. Imala je i dvije filmske uloge već. Ako su mene moji roditelji koji nisu imali nikakve veze s umjetnošću podržali kad sam upisala Akademiju i odlučila biti glumicom, i ja ću svoju Cvitu, premda je trenutno vše okupirana izborom srednje škole, a manje svojim budućim pozivom - kaže Ecija. Osnivačica je kazališta Moruzgva koje postoji već 10 godina.

- Da mi je netko rekao da ću imati priznato neovisno kazalište koje će nizati uspjeh za uspjehom i osvajati nagrade, rekla bih mu da se najeo ludih gljiva. Postavljamo mahom praizvedbe hrvatskih komada u kojima se bavimo društveno aktualnim pitanjima i na satiričan način dajemo rješenje problema u čemu nikoga ne kopiramo, govori glumica.

S predstavom "Brodolomke" 10. studenoga će u zagrebačkoj "Vidri" po jubilarni stoti put stati na pozornicu s kolegama Dariom Lorenci Flatz, Sanjom Milardović, Anitom Matić Delić i Lukom Petrušićem. Najizvođenija je ovo hrvatska predstava u jednoj godini, a radnja se vrti oko četiri različite žene s istim problemom – alkoholom. Do najsitnijih detalja prikazana je ženska krhost i činjenica kako je nježniji spol u današnje vrijeme suočen s puno izazova i predrasuda, mnogima od njih čašica žestice služi kao utjeha, bijeg od stvarnosti...

Trčanje

– Kao javna osoba volim kroz svoj posao progovoriti o temama na koje drugi upiru prstom. Ljuti me kad Jelenu Veljaču prozivaju i nepravedno optužuju da je estradizirala svoje zalaganje za sve one žene koje su prošle neki oblik nasilja. Ona odlično radi to što radi i dajem joj punu podršku. Mislim da smo prošli ružnu tranziciju iz socijalizma u kapitalizam. Da je društvo prije bilo pravednije i humanije. U kapitalizmu su ljudi neprestano u strahu za svoju egzistenciju, sve je više nasilja, zgražam se nad slikama iz mog rodnog Splita koje do mene dolaze na dnevnoj bazi... Stoga me baš opušta trčanje koje sam otkrila prije četiri godine.

Otada se moj život popravio na svim poljima, postala sam smirenija, imam više snage. Poletnija sam, mirnija. Više je to psihička ovisnost nego fizička. Ako me zdravlje posluži nadam se da ću trčati i u osamdesetoj godini!, priznaje nam Ecija čiji će se lik Nade uskoro opet vratiti u žižu zbivanja serije "Drugo ime ljubavi".

– Stalno dobijam poruke kad ću se ponovno pojaviti. Snimam punom parom, a kad se Nada vrati očekujte da će se vratiti u punom sjaju. Moj tata iz zdravstvenih razloga puno vremena provodi kući i kad je vidio da mu kćer glumi osobu koja je unuku dala na posvojenje to ga je jako pogodilo. Ne voli kad tumačim negativne likove. Iako Nadu doživljavam kao majku zaštitnicu koja ima svoje razloge zašto radi to što radi, zaključuje Ecija.

24. prosinac 2024 02:17