Najprije su nam kao suveniri na dalmatinske štandove doletjele drvene rode i čaplje, koje ne bi odletjele ni s najgorim zimama. Onda su ih u turističkoj ponudi zamijenile kineske drangulije, od jeftinih narukvica, lepeza, maski za ronjenje, šešira, pepeljara s oznakom Croatia ili Split i drvenih falusa. Pa su tu i tamo počeli provirivati neki kreativniji podsjetnici na Dalmaciju, među njima i onaj s vrha liste bizarnosti, osušeno govno splitskog magareta.
Ma ne onog na dvije noge, jer i čovjeka se često zna nazivati tovarom jednim, nego od četveronožnih stanara iz prostora bivšeg ZOO vrta s vrha Marjana. Ludu ideju za originalni suvenir potpisuje ekipa iz splitske udruge "Uzgon", koja je prvoj verziji suvenira, običnom smeđem magarećem govnu osušenom na čistom zraku, sada dala sofisticiraniji izgled. Drugim riječima, sloj fine pozlate.
– Razlika se odma vidi, prva je verzija oblika smeđeg, tvrdog grumena, sušenog prirodnim putem na zraku, u hladovini. Zlatna verzija je iste veličine, težine, ali ima nekoliko slojeva boje. Na kraju se dodaje zlatni premaz. Ideja jest bizarna, suvenir je skroz drugačiji, no ono što ga razlikuje od svih ostalih je priča koju nosi sa sobom. A ona se veže uz tradiciju Dalmacije, tovara kao najboljeg prijatelja težaka, ulogu magareta u životima naših ljudi, ali i činjenici da ga više nema jer ga je turizam ubio.
Udruga se bavi time, vraćanjem tovara u sela, gradove, na javne gradske površine gdje bi pasli travu, i bili bolji od bilo koje mašine – kažu Hrvoje Cokarić Coka i Vanja Pagar, članovi udruge "Uzgon", inače i akademski umjetnici iz splitskoga HULU-a.
Istina živa, tovari su uvijek bili kućni ljubimci s radnom zadaćom. Kako više nema težaka, nestali su i oni. U Dolu na Braču u dvije godine su od osam komada pali na šest, koliko ih je i na Hvaru. U Lastovu i na Šolti je po jedan, na Visu tri. Broj im jedino raste u bivšem marjanskom ZOO vrtu, u dvije godine krdo se od šest primjeraka proširilo na osam, a uskoro će ih biti deset.
Coka već dvije godine zbog filma o tovarima nazvanom "Cargo", koji izlazi iduće godine, obilazi dalmatinske tovare, prebraja ih, razgovara s njihovim vlasnicima. I s ostalim članovima Udruge, te u suradnji sa splitskim Prirodoslovnim muzejom zdušno brine o krdu na vrhu Marjana.
– Otkako je doša turizam, svima su počeli smetat ti naši tovari. Pa kažu, oni revu, glasni su, smetaju turistima dok spavaju, bude ih. Pa da im govna smrde, da su nečiste životinje, šta nije istina. Njihova govna ne smrde, i ne rasipaju se. Pa da šta će oni ovde, ne tribaju nam, a tovari su naša tradicija.
Nema Kineza ili Japanca koji se s njima ne bi slika. I tako smo mi u toj našoj borbi za vraćanje digniteta tovarima, slici iskonske Dalmacije, odlučili napraviti niz akcija. Imali smo tako solarne panele na njihovim leđima. Pa su došli suveniri od izmeta koje ljudi na prvi balun odlično prime, od sirovine koje u izobilju imamo od sretnog splitskog krda. E onda naše damice, kad čuju da je to magareće govno, skoče kao oparene. A stranci i ljudi iz drugih gradova budu oduševljeni. I kupuju to kao suvenir i dar za svoje, kao nešto naše autohtono, dalmatinsko – vele.
Magareći izmet s pozlatom dolazi u finoj kutijici, a u paketu ga prate i dvije knjižice s pričom o tovarima kroz povijest, njihovim životima i namjenama. Jedan od tekstova je napisao pokojni Splićanin Janko Zlodre, istaknuti profesor na ljubljanskom Studiju arhitekture. Tu je i niz pjesmica i eseja o tovaru našem jadnom, kojeg je svenazočni globalizam otjerao s dalmatinskih zelenih ledina. I da nije ljudi kao što su članovi udruga koji o tovarima brinu, sudbina bi im namijenila tek pokoju priču u slikovnicama.
– Eto, to je upravo ono protiv čega se mi borimo. Prošla nam vlast po pitanju tovara nije bila naklonjena. Uzdamo se u novoga gradonačelnika, a dolazimo i s pričom kako bismo u projekt uveli beskućnike iz udruge Most. Grad bi tako imao korist jer bi tovari brinuli o zelenim površinama, imali bi i nevjerojatnu turističku razglednicu, brend u rukama, ali i projekt očuvanja naše iskonske baštine – kažu članovi "Uzgona".