„Rijeke pravde” obećavaju pred izbore da će dobro prosijati rad i kadrove u svim institucijama, no postoji barem jedna u Šibeniku pred kojom će voda zastati i okrenuti se natrag, dobiju li „pravednici” vlast.
Zato što je u toj instituciji, pod palicom vlasnika Damira Žaje sve u najboljem redu. U pravim je rukama i sve kao podmazano štima u „Marendi”, perjanici šibenske marendaške scene gdje se desetljećima, na crvenim, kockatskim stolnjacima poslužuje jednostavna, svakom mila domaća spiza – „na žlicu i na čačkalicu” za prihvatljiv novac.
U danima uoči Uskrsa i početka turističke sezone „Marenda” je otvorila i aneks u prizemlju susjedne kuće, u istoj kaletici. Toliko blizak centrali da konobar laka koraka iz ipak tijesnog glavnog prostora s kuhinjom i šankom protegne noge do novog dijela koji može primiti dvadesetak gostiju. I s time se Marenda još jednom dokazala kao ozbiljna institucija – jer tko gradi anekse? Uglavnom zdravstvene ustanove, a Marenda je dokazano blagotvorna za zdravlje duše i tijela.
-Još nije navala, i taj je dodatni prostor uvijek je dobrodošao. Možemo primiti više ljudi, dolaze grupe, a ima i svijeta koji želi biti izdvojen. Inače je Marenda izložena pogledima prolaznika, sve je tu javno, onako po naški, dalmatinski i mediteranski, no ima ljudi koji se vole odijeliti i to poštujemo. Sada imaju izbor. - veli Damir Žaja.
Kada se bolje razmisli, njegovo preuzimanje Marende bilo je pitanje časti ugostitelja koji već gotovo 40 godina vodi kultni kafić Bono na obližnjem „Trgu četiri kafića”.
Marendu je preuzeo kada se u mirne vode povukla obitelj Mazalin; oni su pak, buffet nastavili voditi poslije gospođe Anke Bučević, njegove utemeljivačice koja ga je učinila slavnim, a kasnijim upraviteljima, pa tako niti Žaji, nije bilo na kraj pameti mijenjati dobitnu koncepciju i petljati po jelovniku. Kao što je dobacio netko od gostiju u prolazu, sudeći po šou programima na televizijama, nema Hrvata koji ne kuha.
-Svi toliko kuvaju da to na kraju, nema ko pojisti. Ol‘ nije onda bolje, za promjenu, svratiti ode!
Znači li Žajino ulaganje i to da šibenska marendaška scena nije u krizi, makar govorimo o Starome gradu gdje su opstali jedino najuporniji obrtnici?
-Čak bih rekao da marendaško ugostiteljstvo napreduje. Bilo je tu padova, zimi je inače veliki problem raditi. U sezoni se izvučemo: ipak ja imam poprilično ugostiteljskog iskustva i poznajem dosta ljudi, pa mogu reći da ih ima pristojan broj kojima je marenda u Marendi redovit običaj. I turisti su oduševljeni, napominje Žaja.
-Pa čak i sa svinjskom oglavinom, jer dosta stranaca tu našu delikatesu jedva da su ikad vidjeli, kamo li jeli u svojoj zemlji. Na kraju se i njima prsti lijepe od slasti! - dometnula je kuharica Monika Periša.
Ovo je ipak nešto autentično – od jelovnika do položaja u Starom gradu i izgleda lokala: dugo sam ja u ovim ulicama. Troje dice, troje unučadi i dva lokala. To je moj skor! – nasmijao se uvijek dobro raspoloženi Žaja.
