StoryEditorOCM
ZanimljivostiPogled u nebo

Astrofotograf Saša Nuić tvrdi: Svjetlosno onečišćenje u gradovima je golemo; Milijuni stanovnika velikih gradskih metropola nikada ne vide zvjezdano nebo.

Piše Vedrana STOČIĆ
25. rujna 2018. - 14:01

Nebo je oduvijek fasciniralo ljude, u ljepoti nebeskog svoda tražili su utjehu, nadu, božanska i rajska prostranstva... Za astronoma i astrofotografa Sašu Nuića nebo je još i poveznica čovječanstva. Svi ljudi su pod istim nebeskim svodom i svi su zagledani u isto nebo.

A nebo, kako ga vidi Saša Nuić, doista je impresivno, zvijezde, planeti, maglice, supernove, galaksije...
– "Čovjek samo srcem vidi jer bitno je očima nevidljivo." Vrlo je teško spojiti ove riječi Malog Princa s uobičajenim pogledom jednog astronoma amatera. Bitne stvari u svemiru moraju biti vidljive očima, teleskopima, senzorima, podzemnim detektorima... Ja i srcem gledam svemir jer sam astronom i astrofotograf iz čiste ljubavi. Međutim, kada ispred mene, primjerice, stoji maglica Srce, ja je gledam i vidim zahvaljujući mom teleskopu, senzoru kamere, fotonima koji upadaju u moje oči. Osjećam tada da sam dio svemira, da mojim žilama teče željezo umrlih zvijezda, da svi zajedno plutamo na zrnu prašine u golemom svemirskom prostranstvu – tako govori i u tom stilu piše svoje brojne eseje o nepreglednim svemirskim prostranstvima Saša Nuić.

Mještani i turisti

S tim zaljubljenikom u astronomiju Rogozničani i brojni strani i domaći turisti upoznali su se na mitskom rtu Planka, gdje se sudaraju jugo i bura, topla i hladna struja. Zajedno su gledali kišu meteora ili nebeskih krijesnica. Jednan od najljepših takvih pojava je upravo meteorski roj Perzeida, u narodu često nazivan i kao Suze sv. Lovre, a gledati to sa Sašom Nuićem bez svjetlosnog zagađenje na punti Planka je, kaže direktor Turističkog ureda rogozničke Turističke zajednice Marijo Mladinić, jedinstven doživljaj.

– Saša Nuić pomatračima je dao važne informacije o Perzeidima i ostalim meteorskim rojevima, njegovo predavanje uz promatranje teleskopima trajalo je tri i pol sata. Samo tri dana kasnije, usprkos naoblaki, u samoj Rogoznici okupilo se dosta Rogozničana i naših gostiju. Svi su oduševljeni, Turistička zajednica zbog organiziranja takvih događaja dobila je brojne pohvale, a valja istaknuti da je Saša Nuić to odradio iz ljubavi, volonterski – kaže Marijo Mladinić.

Naoblaka nije bila prepreka da se između oblaka ulovi Mjesec, Jupiter, Mars, Saturn, višestruke zvijezde Mizar i Alkor, dvojnu zvijezdu Albireo, kuglasti skup M13. Sve je to Saša Nuić popratio pričom o promatranim objektima i odgovarao je strpljivo i razgovijetno na bezbroj postavljenih pitanja. Te večeri imao je i pomoć kolege Mira Horvata, koji je, baš kao i on, član Astronomskog društva "Beskraj" iz Zagreba.

– Svjetlosno onečišćenje u gradovima je golemo. Milijuni stanovnika velikih gradskih metropola, pa i Zagreba, nikada ne vide zvjezdano nebo. Taj prirodni resurs mi još uvijek imamo i trebamo ga iskoristiti. Punta Planka ili vrh Movra predivne su lokacije, s njih se vidi Mliječna staza kako doslovno uranja u more. Upoznao sam Poljaka koji je predložio da na jednoj od rogozničkih lokacija izgradi sveučilišnu zvjezdarnicu. Treba istaknuti još nebo nad Likom ili Petrovu goru, gdje se zbog najmanjeg svjetlosnog onečišćenja svakog rujna okupljaju astronomi i astrofotografi amateri – kaže Saša Nuić.

Rođeni Splićanin

Inače, Saša Nuić rođen je 1969. godine u Splitu, po struci je ekonomist i radi u Hrvatskom telekomu u Zagrebu. Rođeni Splićanin i povremeni Rogozničanin – obitelj ima kuću još od početka sedamdesetih prošlog stoljeća – amaterski se bavi astronomijom od 2008. godine i aktivni je član Astronomskog društva "Beskraj" iz Zagreba. Svoje prve astrofotografije snima 2009. godine, a izlagane su na više skupnih izložbi po Hrvatskoj. Autor je i više članaka na portalu www.zvjezdarnica.com, a velika većina odnosi se na popularnoznanstveno pojašnjavanje astrofotografija. Iza svake astrofotografije stoji veliki trud, vještina i ulaganje, a vrijedne spoznaje Saša Nuić pretače u zanimljiva predavanja djeci i odraslima. Ističe da bez potpore svoje supruge Iris i obitelji ne bi bilo moguće toliko vremena i novca uložiti u ljubav prema nebeskim tijelima.

– Ljubav prema nebu i znanosti traje još od djetinjstva, a knjiga "Daleki svjetovi" prof. Nenada Raosa na neki način me usmjerila. Za mene je astronomija majka prirodnih znanosti, a kako znanost približiti mladima i djeci, sigurno najbolje zna moj školski kolega prof. Ivica Puljak. On je u posljednje dvije godine održao više od 200 predavanja po vrtićima i osnovnim školama. Najotvoreniji je dječji um, a kada sjeme znanja posiješ među najmlađe, možeš očekivati šumu budućih znanstvenika – napominje.

U rogozničkoj Turističkoj zajednici ističu kako je ove godine bio tek početak uspješne suradnje sa Sašom Nuićem, a iduće godine promatranje neba ulazi u službeni program "Rogozničkog ljeta".


Ovako piše Saša Nuić:
Svim Williaminama ovog svijeta

Brojni prijatelji i suradnici Saši Nuiću predlažu da svoje eseje o fotografiranim nebeskim tijelima skupi u knjigu. Nakon nekoliko pročitanih, isto smo mu predložili. Ogled o ženama koje su kroz povijest znanosti bile nepravedno zapostavljene, a njihova otkrića često su prisvajali muški kolege, zaslužuje posebnu pozornost.
"Williamina Fleming bila je jedna od žena ljudskih kompjutera u Harvards College Observatoryju. Otkriće jedne od ikona astrofotografije – maglice Konjska glava – također možemo pripisati njenom imenu. Nije stoga ni čudno što se poslije, osim originalnog, pojavio i alternativni naziv ove maglice 'Trokutasti pramen Williamine Flaming'."
I sad, nakon te spoznaje, pogled na ovu maglicu će mi uvijek u misli prizvati Williamininu kosu rasutu po jastuku od zvijezda. Hvala, Williamina, ne samo na prekrasnom objektu i znanstvenom radu, već i na utiranju puta za ravnopravnost žena u znanosti i društvu. Dopustite da budem pristran ovom zadnjem nazivu i da zaželim sve najbolje svim Williaminama ovog svijeta. Neka i njihova usnula rasuta kosa završi među zvijezdama.

16. studeni 2024 07:42