Branka Bilandžija, nastavnica je u šibenskoj Srednjoj strukovnoj školi. Međutim, činjenica što Branka više od desetljeća predaje strukovne predmete u toj školi najmanji je povod za novinarsku priču o njoj.
Pravi razlog je to se radi o silno svestranoj ženi. Neki će reći - o super ženi- koja se istovremeno bavi s tri sporta! Ali, ni to nije sve - Branka je i dobrovoljni darivatelj krvi, ali i član Dobrovljnog vatrogasnog društva Promina iz njezinog Oklaja u koje živi:
- Doduše, samo sam pričuvni član DVD-a - ispravlja nas Branka.
Ma, dobro da stignete biti i pričuva pričuvama uz sve aktivnosti:
- Da, ponekad to izgleda kaotično. Moji kući mi često kažu, majko mila što ta sve radi. Puno sam i u automobilu. Samo od Oklaja do Šibenika i nazad gotovo 100 kilometara svakodnevno. Skoro je teže voziti nego odraditi nastavu i trening nakon posla. Ipak, uz dobru organizaciju sve se stigne. Jasno, potrebna su i odricanja, ali gušti su gušti - govori šibenska nastavnica.
Prvenstveno, razgovaramo zbog Branke sportašice, ali nije zanemarivo ni ono što ona radi profesionalno, a to je škola. Jer, Bilandžija nije od onih nastavnika koji odrade svoju satnicu - i adio.
Branka je silno pristuna i u izvanškolskim aktivnostima. Posebno se ponosi Učeničkom zadrugom ‘Ruke‘:
- Ja sam vam prezadovoljna poslom u školi općenito. Premda, dok sam studirala na Agronomskom fakultetu nikad se nisam vidjela kao nastavnica. Iz sadašnje perspektive mogu kazati kako mi je u školi puno bolje nego na nekim prijašnjim poslovima.U našoj školi baš obrazujemo djecu za život. Drago mi je kad naši učenici uspiju u životu i na ulici mi kažu: Fala učiteljice... Da, ta naša zadruga ‘Ruke‘ je sjajan potez. Bavimo se proizvodnjom sadnog materijala i maslinovog ulja. Dobili smo u koncesiju 70-80 stabala maslina i učenici rade sve sami. Od rezidbe do punjenja boca i lijepljenja eitketa. I da, prodajemo ulje i sadni materijal. Ne ide nam loše, ovih dana smo imali jednu akciju na šibenskoj tržnici i znali smo uprihoditi i 500 eura dnevno. Sav novac ide u fond učeničke zadruge. Iz tog fonda pokrivamo razne troškove. Od izleta, maturalnog plesa... rekla bih, vrtimo novac u krug kao pravi poduzetnici - priča nam Branka.
Toliko o Branki kao nastavnici, slijedi priča o Branki sportašici:
- Dok sam išla u školu, u mom Oklaju i nije bio nekih sportskih aktivnosti. Srećom, imala sam oca kojemu nije bilo teško voziti me na treninge u Šibenik. Nije čudno što sam sportski put počela košarkom. Tada je to bio daleko najpopularniji sport, šibenski Elemes bio je prvak Jugoslavije. Trenirao me je Tonći Slipčević, i da nije bilo Domovinskog rata, košarka bi vjerojatno bila moj sportski put...- podsjeća se Branka tih olovnih vremena koja su bila posebno teška za mještane prominskog kraja:
- Mi smo kao prognanici završili u Trogiru, međutim ni to me nije spriječilo da se ne nastavim baviti košarkom. Svaki dan sam 37-om putovala u Split. I Splićanke su imale sjajnu ekipu. Čast mi je bila dijeliti svlačionicu s jednom Vedranom Grgin. No, opet je rat upleo svoje prste i u Splitu. Kako je počeo rat u BiH tamošnje izbjeglice napunile su sve dvorane i nismo više imale termina za trening - govori Bilandžija.
Košarkom se pokušala baviti i za vrijeme faksa u Zagrebu:
- Je, probala sam i brzo vidjela kako to nije za mene. Trener u Montmontaži mi je otvoreno kazao kako oni imaju na desetke igračica moje kvalitete. Falilo mi je utakmica i to je bilo moje zbogom košarci - otkriva naša sugovornica koja je ubrzo u Zagrebu otkrila sport koji će mnogi morati ‘zaguglati‘:
- Je, radi se o softballu. S prozora na Savi sam vidjela kako cure na livadi nešto igraju. Otišla sam vidjeti što je to i brzo se ‘zaljubila‘. Dogurala sam do reprezentacije Hrvatske u softballu, bila članica više zagrebačkih klubova s kojima sam osvajala titule prvakinja Hrvatske, ali i Kupa - kaže Bilandžija, koju je povratak u rodni kraj okrenuo nekim tradicionalnim sportovima.
Tako je Branka s pomodnog softballa završila na narodnim balotama. Nisu balote sport, ali su za Branku bile ulaznica u boćanje, petanku i raffu - sportove kojima se trenutačno aktivno bavi:
- U mom Oklaju žene se nalaze već 20-30 godina i igraju balote. Dapače, idu i po turnirima jer imamo organizirano Društvo sportske rekreacije ‘Sport za sve‘. I meni je to na početku bio sjajan ispušni ventil od posla, razgovora o problemima u školi...Žao mi je što sada nemam više vremena šetati s mojim djevojkama iz Oklaja po turnirima - otkriva Branka kako je završila u boćanju i svim njegovim inačicama:
- Na tim turnirima primjetio me je Joso Bašić, dugogodišnji voditelj Solarisa, jednog od najboljih šibenskih boćarskih klubova. Bilo je to ono u stilu: Što ne bi ti mala došla kod nas igrati‘‘ Prihvatila sam taj poziv. Znam da je bilo malo čudno vidjeti jednu ženu u muškoj ekipi. Trebalo je vremena da se izborim za status, trenirala sam više od sotalih. Ruku na srce, i kolege su bile više nego korektne. Izdvojila bih iskusne boćare poput Zlatka Celića i Marka Skeje koji su mi puno pomagali savjetima - govori Bilandžija, koja je nakon trnovitih početaka trenutačno članica jednog od najboljih ženskih boćarskih klubova u Hrvatskoj:
- Već drugu sezonu nastupam za ŽBK ‘Komiža‘ s Visa. Na žalost, obje sezone smo ispale u polufinalu doigravanja. Uskoro ćemo zaigrati u regionalnoj boćarskoj ligi koju čine klubovi iz Hrvatske, Slovenije i Srbije. Individualno, moj najveći uspjeh je četvrto mjesto u preciznom izbijanju na prvenstvu Hrvatske- ističe Bilandžija.
Čekajte malo, putujete iz Šibenika na Vis. Pa za vašu jednu utakmicu izgubite više vremena nego za Ligu prvaka?
- Tako je, trebaju mu dva dana za jednu utakmicu. Srećom, usklađeni smo s terminima trajekata, pa se nekako stigne.
A gdje trenirate?
- U Šibeniku! Kad završi nastava nešto ručam i pravac u dvoranu. Hvala šibenskim klubovima koji me prime na svoje treninge.
U sportu slično boćanju- petanki- također su čuli da tamo neka žena boća?
- Je, nazvao me je Šibenčanin Ivan Lambaša i šest puta slovkao ime sporta kojim je htio da se počnem baviti. Zanimljivo, petanka se igra samo u Šibensko-kninskoj županiji. Primjerice, u Francuskoj je to silno popularan sport. Ako ste ikad bili u Parizu možete vidjeti da se igra gotovo u svakom parku. Za petanku sam baš zagrizla. S ‘Dalmatinom‘ smo bili prvaci Hrvatske, a v.d. izbornika Krešimir Ivančević pozvao me je u reprezentaciju. Nedavno smo odigrali prvi prijateljski susret sa Slovenijom u Mariboru. Od klupsih dostignuća izdvojila bih sudjelovanje na Europskom kupu kupova u francuskom Limogesu.
Ali, tu priči nije kraj. Branku su ‘upecali‘ iz još jednog sporta izvedenog iz boćanja:
- Nastupam za Tugare u disciplini raffa. To vam je nekako najbliže bakelitnim balotama. U ligi nastupa osam klubova i naravno i u ovom sportu su rijetke žene.Međutim, ima itekako uspješnih, recimo Ana Juginović iz Naklica je svjetska juniorska prvakinja.
To je za sada sve što se Branke tiče. Međutim, ako ‘izmisle‘ neki novi sport nemojte se čuditi da i tamo vidite šibensku srednjoškolsku nastavnicu.
