Estradnom menadžeru Zoranu Škugoru koronavirus nije puno promijenio život.
Jedino mu je onemogućio svakodnevne kavice u omiljenim zagrebačkim kafićima i ćakule sa susjedima, poznatima, koje je sretao na svojim svakodnevnim prijepodnevnim điradama.
Sve drugo, tvrdi, ostalo je isto.
A jedan od razloga je i taj, kaže nam poznati estradni maher, što je svoj život promijenio iz korijena prije sedam godina, kad je dobio liječničku dijagnozu s tri slova.
– Pisalo je “rak”. Trebalo mi je malo vremena da se priberem. Nekoliko sati. A onda sam nakon toga napravio čistku. Prvo sam odlučio iz života maknuti sve ono što mi je u tim trenucima moglo donijeti nemir i loše vijesti.
Znači, izbacio sam iz svojeg života gledanje televizije, slušanje radija i čitanje novina. U jednom popodnevu, jednom odlukom koja se pokazala fenomenalnom. Sedam godina nakon toga i dalje se držim te odluke. Odlučio sam se posvetiti sebi i svojem zdravlju – veli Škugor.
Podsjeća na vrijeme rata
Vrijeme od korone, koje je mnogima palo gore od svega, njega podsjeća na vrijeme rata. Isti je, kaže, strah, ista nelagoda, uznemirenost. Samo što si u ratu znao odakle neprijatelj dolazi.
A ovdje se, kaže Škugor, boriš s nevidljivim neprijateljem koji ti može doći blizu, sačekati te nespremnog. Zato je uveo mjere kojima čuva zdravlje, ne dopuštajući da išta zaprijeti njegovu imunitetu.
– Kad čovjek dobije takvu dijagnozu, sve vrijeme ovoga svijeta postane mu važno. Zato sam odlučio svaki dan pješačiti sedam kilometara, zdravo se hraniti, uzimati dokazane podizače imuniteta, ubaciti nove namirnice, brojne izbaciti. Udaljio sam iz svoje blizine ljude koji negativno zrače.
Uredio sam popis imena u imeniku mobitela. Napravio sve drugačije – kaže.
S obzirom na to da je izbacio sve medije, a onda i počistio imenik mobitela smanjivši ga za 1300 brojeva, na nagovor prijatelja otvorio je Facebook profil. On mu je postao sredstvo informiranja i komunikacije. Dan mu je zapravo isti kao i prije korone, a vjerojatno će takav biti i nakon nje.
Ustane, pogleda Facebook, sredi se i ode van. Čeka ga sedam kilometara dnevne šetnje. Sretne samo dva do tri poznanika, jer opasni je virus sveo sav život iza fasada.
Naručim dostavu
– Odem do pekare, kupim kruh, popijem jogurt, pojedem kolač. Uzmem vani nešto za jelo, još uvijek ima trgovina s gotovom hranom u kojima mogu uzeti ručak dok su restorani zatvoreni. Ako je vrijeme loše, kao ovog tjedna, kad je i zasniježilo, naručim dostavu.
Vratim se kući, ručam, pogledam Facebook, porazgovaram s ljudima, saznam novosti od mojih prijatelja iz cijelog svijeta. I onda se uhvatim knjiga – veli Škugor.
Otkad je obolio od raka, puno se više posvetio čitanju. Čita puno toga, od umjetnosti do medicine, od znanosti do povijesti. Sada ga zanima korona, pa čita tekstove koje mu šalju prijatelji. Zanima ga što se događa u drugim zemljama, kako su se ljudi izborili s ovom bolešću.
– Zato kažem, moj se život nije radikalno promijenio. Sve je u biti isto. Samo sada kad izađem van, nosim rukavice, a u pekari i dućanima masku. Kada slučajno u šetnji naletim na nekoga poznatog, mahnemo jedan drugome sa sigurne udaljenosti.
Čuvaj se, čuvat ću te. Bez suvišnih ispričavanja za takav postupak. Sve ostalo je ostalo isto, red šetnje, red knjige, red Facebooka, red posvećivanja zdravlju. Ništa mi ovaj dan neće pokvarit. Ne dam – veli Zoran Škugor.