Nekada se bez njih nije mogao zamisliti niti jedan dom. Nije bilo televizora, stola ili kakve komode bez tabletića. Krasili su noćne ormariće, a spretne ženske ruke s kukicom i koncem radile su i druga čuda, među ostalim stolnjake i prekrivače koji su se često bili i poželjan dar. U vrijeme kada su kukičanje, pletenje, vezenje i drugi slični ručni radovi bilo na cijeni, junakinje te djelatnosti, odnosno hobija bile su isključivo žene. No, ono što je nekada bilo nezaobilazan ukras svakog domaćinstva, vremenom je postalo staromodno, čak i predmet šale takvog (malo)građanskog ukusa, pa su tabletići i svakojaki kukičani predmeti završili u ormarima, tavanima, pa čak i na smetlištu. Ukratko, pali su u zaborav. Sve do ovog ponedjeljka, barem kada je riječ o Šibeniku, kada su iizvađeni iz naftalina dobili posve novu ulogu.
Prešli su kućni prag i ušli u javni prostor. Postali su tende, sjenila nad ulicama u šibenskoj gradskoj jezgri. Sve to zahvaljujući pedagoginji i sociologinji Maji Šintić iz Šibenske udruge mladih koja je osmislila projekt Ženski rad, dobar hlad te ga je realizirala sa suradnicima etnologinjom Sandrom Barešin i akademskom kiparicom Tijanom Mihailović, uz podršku Turističke zajednice Šibenik i Grada Šibenika.
Neobične tende tako sada hlad prave na dvjema gradskim lokacijama: u Zagrebačkoj iliti popularnoj Masnoj ulici u neposrednoj blizini Male lože te dvadesetak metara dalje u Ulici don Krste Stošića.
-Riječ je o društveno-umjetničkom projektu, društvenom zato jer je tijekom pola godine koliko je trajao rad na njemu okupio značajan broj građana i građanki Šibenika, ali i šire, koji su se našli oko ideje da otvore ormare i tavane i vide koje se sve blago ženskog ručnog rada tu skriva te da ga se iz prostora doma prebaci u javni prostor. Oko 50 obitelji i žena angažiralo se u prikupljanju i odabiru tabletića koji su ušli u konačan rad, a projekt je okupio i umjetnicu Tijanu Mihailović, etnologinju Sandru Barešin i grafičku dizajnericu Dušku Radečić Petrić u izradi i pripremi popratne podloge i vizuala za rad. Izrađeno je 5 pojedinačnih sjenila za javni prostor različitih dimenzija koji su postavljeni na izabranim lokacijama i pružat će hlad tijekom kolovoza – kazala je Šintić.
Etnolginja Barešin podsjetila je kako se danas se više govori o virtualizaciji ljudske zbilje, što dovodi od marginalizacije ljudskog rada.
-Ovo je svojevrsna pohvala ruci i važnosti uloge ruke u kulturnoj povijesti čovječanstva na razmeđi primjenjene umjetnosti, ručnog rada i ekologije – ističe Barešin.
Utoliko uloga javno izloženog ženskog rada ne bi trebao biti svedena samo na dobar hlad. Bijele tende koje izgledaju kao da su od čipke sada na navedenim lokacijama kada upeče, pružajući hlad prućaju i prilika za susret i barem kratko druženje prolaznika. Jer, ako sunce ne peče, može se i zastati, popričati, a cijela priča ima svoje mjesto i ubrzanim klimatskim promjenama kojima svjedočimo, smatra Šintić.
-Namjera ove umjetničke instalacije je učiniti hlad na javnim gradskim površinama u svijetlu rasta globalne svijesti o ekstremnim temperaturama i klimatskim promjenama. Instalacijom se želi ublažiti prolaz lokalnom stanovništvu, ali i turistima koji se tu nađu u razgledavanju grada – rekla je Šintić najavljujući nastavak šibenske priče o tabletićima. Za sada se neće raditi nova sjenila nad ulicama, ali su, objasnila je, u planu radionice na kojima će polaznici učiti kako tabletićima dati novu funkciju i uklopiti ih, primjerice, u izradu raznih korisnih ili odjevnih predmeta poput platnenih torba za šoping ili majica.
{/embed_photo}
