U sklopu akcije ‘Dobri restorani 2023.‘, ovoga je tjedna održana 12. po redu dodjela nagrada najboljima na domaćoj gastronomskoj sceni, a u organizaciji Jutarnjeg lista i publikacije Dobra hrana, pod pokroviteljstvom Hrvatske turističke zajednice.
U dvorani zagrebačkog ‘Petog Kupea‘, u nekoliko su kategorija dodijeljena priznanja najboljim hrvatskim restoranima i chefovima, a koja su kruna višemjesečnog recenziranja i zaključenje sezone izbora koji ističe i promovira najbolje od hrvatske restoranske scene.
Priznanja su dodijeljena restoranima u četiri kategorije - tradicionalni restoran, restoran kreativne urbane kuhinje, restoran visoke kuhinje i hotelski restoran visoke kategorije, a osim toga, dodijeljeno je priznanje ‘Vinska karta godine‘ te nagrade za chefa godine i nagrada ‘Andrej Barbieri‘ za najboljeg mladog chefa u usponu.
Ova potonja, prema sudu žirija sastavljenog od najboljih hrvatskih chefova, pripala je mladom Grgi Bačeliću, danas chefu kuhinje u bistrou ‘Visiani‘ na samom početku šibenske rive. Premda još uvijek iznenađen, dakako ugodno, kazao nam je kako je počašćen dobivenim priznanjem, a koje zaslužuje i biti opravdano.
- Ja iskreno nisam ništa znao, bio sam pozvan na dodjelu, ali znam da nije nužno značilo da ću dobiti ikakvu nagradu, odazvao sam se pozivu kao gost i zaista se nisam ničem nadao i evo još uvijek ne vjerujem. Velika je stvar dobiti tako prestižnu nagradu, veliko priznanje, to nije nešto što očekuješ jer je i konkurencija bila jaka. Bio mi je šok, mislim da još nisam svjestan da se to stvarno dogodilo. To je ogromno priznanje koje treba i opravdati jer su me odabrali moji kolege chefovi i to s velikim, dugogodišnjim iskustvom. U izboru nas je bilo sedam mladih kuhara do 30 godina i ako se ne varam, glasalo je 11 chefova koji su također prisustvovali dodjeli - priča nam Grgo.
Ovaj iznimno skroman, talentiran i vješt 24-godišnji Šibenčanin, svoj kulinarski zanat peče još od srednje škole, a ističe kako je u u tom poslu bitno svakodnevno širiti svoje svjetonazore te paralelno graditi svoje znanje i karijeru i - sebe kao osobu.
-Mlad sam, ali put je stvarno dug. Prekretnica zbog koje sam odlučio da stvarno želim kuhati, zapravo je bilo moje prvo pravo natjecanje. Bio sam prvi razred srednje škole i moja nastavnica Biserka me vodila na natjecanje ‘Biser mora‘ na Braču i tu sam osjetio tu ljubav prema kužini i uvidio mogućnosti koje mi ovo zanimanje može donijeti. Tada sam osvojio treće mjesto, što je meni bilo wow, a ono što mi je bilo najbitnije je koliko sam kolega i dobrih chefova upoznao, koliko sam savjeta dobio, a što je mene, tako mladog, usmjerilo ka ovome gdje sam sada. Najveća odskočna daska bila mi je, moram priznati, praksa u ‘Pelegrinija‘ kod chefa Rudija Štefana koji je imao toliko snage, strpljenja i volje za mene, koji je prihvaćao sve moje greške i koji me toliko toga naučio. Odradio sam i staž u Turskoj, pa sam otišao u Zagreb gdje sam se zadržao dvije i pol godine i kao pravi Dalmatinac, bilo mi je dosta i odlučio sam se vratiti u Šibenik jer sam se umorio od kufera, dosta sam putovao u tih godinu dana i nekako više nisam znao gdje sam. Odlučio sam ostati u Šibeniku na neko vrijeme, a tada je uskočio Lovro Štrbinić s ponudom u ‘Visianiju‘, pokrenuli smo sve to zajedno i evo nas. Ja sam zadovoljan i mislim da smo stvorili jednu lijepu priču - kazuje Bačelić, dodavši kako smatra da ništa u životu ne ide preko noći i da za dobre stvari uvijek treba vremena.
U kuhanju pak, smatra naš sugovornik, najbitnija je kvaliteta, odnosno, okusi serviranog jela.
- Naravno, bitno je da pijat figura, ali džaba to sve ako okusi ne funkcioniraju. Ja se osobno uvijek trudim da imam tri ili četiri komponente koje su u skladu, da okusi ne odstupaju, a da opet sve bude naše lokalno, dalmatinsko i sezonsko. Hrana koju ovdje konkretno serviramo, specifična je, pomalo drugačija, ali što je najbitnije, ljudi su je jako dobro prihvatili. U kužini se svaki dan boriš sam sa sobom, a što te istovremeno i gradi kao osobu. Posao kuhara je zaista zahtjevan i mislim da ne može to svatko i smatram da svakoga tko radi u kužini, bio najbolji ili najgori, treba poštovati jer to nije samo kuhanje, to je i organizacija i priprema i nabava namirnica i pranje pijata i lonaca i pranje kužine kad si navečer najumorniji, ali jednom kad se na to navikneš, više bez toga ne možeš - zaključuje simpatični Grgo Bačelić.
