Dok većina nas u ovo predblagdansko vrijeme obilazi trgovine tražeći prigodne ukrase za božićno drvce ili darove koje će pod njega staviti za svoje ukućane i prijatelje, gledajući pri tomu gdje su povoljnije cijene, ima li rasprodaje, većih ili manjih srebrnih, zlatnih, šarenih i inih kuglica, anđela, zvončića, jagodica, bobica i svake „vele“ ukrasa, medicinska sestra Branka Tešić takvih „stresova“ nema.
Neće je zavarati blještavilo izloga trgovačkih centara i reklamne poruke s radija i televizije jer ona ukrase i darove za Božić već ima. U njihovu su domu, napravljeni Brankinim rukama i utoliko vrjedniji, jer je u njih utkala dio svoje „duše“ i ljubavi s kojom izrađuje sve što joj padne na pamet. Imali smo prigodu puno toga lijepog vidjeti i snimiti, jer je Branka, a pomogao joj je i – kako će kasnije u razgovoru reći - njezina desna ruka, suprug Nenad, u dnevnom boravku napravila pravu malu izložbu svojih uradaka. I dok sam se divila svemu što mi se našlo na vidiku, zapitkivala od čega i kako se radi, koliko joj treba vremena za napraviti jedan adventski vijenac, ukrasiti prozirnu ili od stiropora kuglu za bor, izraditi stolnu lampu, gdje nabavlja materijale, da li je to opušta, Nikolina je već „okidala“ fotke.
- Ušla sam u 45. godinu radnog staža i dogodine kad odem u mirovinu imat ću puno više vremena za aktivnosti kojima se sada bavim u slobodno vrijeme. Zbog rada u smjenama ne mogu se kontinuirano posvetiti mojim hobijima, već radim periodično. Pred Uskrs i Božić radim prigodne ukrase i uporabne predmete, a preko ljeta suvenire. Inače, cijeli život nešto „kitim“. Volim šljokice, volim da se sjaji, pa mi je nekako najdraža decoupage tehnika koju primjenjujem na sve vrste materijala: staklo, plastiku, kamen, platno, drvo, stiropor... ma na sve. Inače, volim peći i kolače, šivam, pletem i vezem - govori Branka.
Sve je ozbiljnije počelo prije desetak godina kad je registrirala kućnu radinost i svoje rukotvorine pokazala javnosti na sajmovima koji se održavaju na području Šibensko-kninske županije. Od Sajma u srednjovjekovnom Šibeniku, preko Sajma agroturizma u Skradinu do božićnog sajma, Sajmića, koji se održava u okviru šibenske Adventure, te prigodnih uskrsnih sajmova. Od onoga što na sajmovima proda, obogatit se sigurno neće i nije joj to cilj. Najvažnije joj je da pokrije troškove i da svijetu pokaže svoje radove, a zapravo najveći dio toga poklanja. I ove će godine svoje prigodne božićne ukrase izložiti na Sajmiću što će se od 15. do 26. prosinca održavati na Medulićevu trgu, u staroj gradskoj jezgri Šibenika.
Na njezinu štandu naći će se adventski vijenci, svijeće, kuglice za bor raznih veličina i od različitih materijala. Osim anđela, zvjezdica, snješka bijelića i drugih zimskih likova, na kuglicama su i likovi iz crtanih filmova, poput Miki Mausa. Popularni su i likovi iz animirane bajke Snježno kraljevstvo, princeza Elza i Ana, te Olaf.
- Djeca to vole, a radim i kuglice s imenima, što je također zanimljivo djeci jer vole vidjeti svoje ime na božićnom drvcu - kaže Branka.
Na “izložbi” u dnevnom boravku vidjeli smo i stolne lampe, ali i kravate narančaste, šibenske boje, s izvezenim pleterom. Šivala ih je i ručno vezla za potrebe jednog ugostiteljskog objekta u blizini Šibenika, čiji konobari i danas nose Brankine kravate.
Kameni satovi, kugle, nakit…
- Neki dan me svekrva pita dokle ja to sve mislim raditi. A ja joj kažem bolje da sama radim nego da kupujem. Mada, pošteno ću reći, trošim puno novaca na repromaterijal i više me, na primjer, košta jedna božićna kuglica koju ja radim, nego tri gotove. Ali, to je u meni, ja to volim, predstavlja mi veliko zadovoljstvo, odmara me i to je moj način za liječenje stresa. Često znam reći da su to moji apaurini, kaže uz osmijeh simpatična sestra Branka.
Prvi kameni sat ili sat na kamenu, koji je napravila prije devet godina i danas visi na zidu što dijeli dnevni boravak i kuhinju obiteljskog stana na Šubićevcu.
- Opet se radi o decoupage tehnici pa su tako i moji zidni kameni satovi ukrašeni detaljima sa salveta ili motiva printanim na rižinu papiru, baš kao i većina ostalih predmeta. Motivi na satovima su dalmatinski: šibenska katedrala, grilje, maslina, lavanda, brod, magarac i slično.
Nisam išla na nikakve tečajeve, samouka sam u svemu. Gledala sam na internetu kako se radi decoupage, a pošto me sve zanima puno čitam, guglam i svašta vidim. Evo, sad sam otkrila kristalnu smolu i počela sam je primjenjivati u izradi figurica i nakita. Onda preko interneta naručim kalupiće za figure i ide to polako. A kao na svakom početku, nešto uspije, a nešto i bacim. Evo, sad sam prvi put u božićne kuglice stavljala anđelčiće od kristalne smole, govori Branka i dodaje da po narudžbi radi i jastučiće sa slikama osoba, najčešće djece, koje jedan njezin suradnik printa na platnu, a ona šiva. Također, stavlja i fotografije u kugle.
Uvijek nasmijana
Otvorila je i Facebook stranicu Brankina kućna radinost na kojoj predstavlja svoje radove i na taj način pokušava doći do potencijanih kupaca. Pričale smo još o svemu i svačemu, dok nam je demonstrirala kako radi adventski vijenac, a Nenad je imao ulogu pomagača. Kod adventskog vijenca, koji se stavlja na ulaz u kuću, napravila je ove godine jednu inovaciju: omotala ga svjećicama na baterije i lijepo je – veli – kad se vidi svjetlost na vratima, a ne da vijenac stoji u mraku.
Na kraju ugodnog druženja i razgovora, vratile smo se priči o njezinom pozivu i poslu medicinske sestre. Zadnjih 25 godina radi na Internom odjelu, kardiologija, Opće bolnice Šibenik. Kaže da je posao zahtjevan, odgovoran, doživjela je i vidjela svakakve slučajeve i sudbine, ali uvijek na vrata bolesničke sobe ulazi sa smijehom na licu.
- Neki pacijenti me znaju upitati kako to da sam uvijek nasmijana. Na to ja njih upitam da li bi bilo ikakve koristi od toga da se na vratima sobe pojavim namrgođena. Sigurno ne bi, niti za njih niti za mene i onda je bolje da sam nasmijana, na kraju će sestra Branka.
Branka i suprug joj Nenad imaju dvojicu sinova, Sinišu i Predraga i nevjeste Ninu i Ivu, a posebno su ponosni na unuke Bruna i Filipa. S obzirom na to da njih dvoje žive sami, djeca su se „skućila“, Branki kad zatreba, u pomoć priskače a tko drugi nego suprug.
- On je moja desna ruka. Kad treba nešto probužati, na primjer, rupicu na kamenu ili drvu, to radi on. Ja nisam baš spretna s bušilicom. Ili, sad je on radio drvene kutije za svijeće na adventskom vijencu. Uglavnom, tu je kad zatreba. Nosi kutije s rukotvorinama kad idem na sajmove, zajedno obilazimo trgovine kad kupujem repromaterijal, pa me zafrkava da čak i čačkalice gledam. Šta ću, nikad ne znam kad mi neka sitnica može zatrebati, a treba i pune vreće nositi do auta, kroz smijeh će Branka, dok Nenad samo potvrdno klima glavom.