Karlo Magaš 16-godišnji je dječak iz Zadra koji boluje od osteosarkoma, odnosno, tumora kostiju, koji mu je dijagnosticiran 2019., a prije dvije godine metastazirao je i na pluća.
Ovom vedrom dječaku punom života treba naša financijska pomoć kako bi se mogao nastaviti liječiti jer su troškovi liječenja iznimno visoki.
Potresena Karlova majka Lusiana Magaš ispričala nam je priču o svom bolesnom, ali nadasve hrabrom sinu koji se bori iz dana u dan.
‘Prije četiri godine dijagnosticiran mu je rak, a žarište raka bilo je u kuku. Morao je na operaciju. Prije toga išao je na devet kemoterapija, pa je uslijedila velika operacija kuka. Izvadili su mu tumor i ugradili endoprotezu.
Samim tim bolesna noga napravljena mu je dužom. Bila je duža 3 centimetra od zdrave. Toj nozi je zaustavljen rast. Nakon toga išao je na postoperativne kemoterapije.
Kako je Karlo rastao, tako je prerastao operiranu nogu i sada mu je zdrava noga duža za 4 cm jer bolesna noga više ne raste. Sad mu je i hod mu jako loš zbog toga i polako odlazi u skoliozu.’ priča nam Karlova majka.
Karlu su 2021. otkrivene i metastaze na plućima. Ukupno je bio na tri velike operacije. Poslije zahvata primijetili su da ima skvrčene prste na operiranoj nozi.
‘Tu smo tražili odgovor na pitanje što se tu dogodilo. Prije mjesec dana smo saznali da mu je oštećen živac i zato i jesu prsti skvrčeni. Nadamo se da neće ići u progresiju. Potrebno se odmah uhvatiti neke terapije, možda robotika. Moramo vidjeti je li kandidat za tu robotsku fizioterapiju, gdje robot radi umjesto fizičkog čovjeka. ’ govori nam Lusiana.
Karlo se inače liječi u Klaićevoj bolnici u Zagrebu od početka, tako da često moraju putovati. S obzirom da žive u Zadru, Karlo je tri godine bio osuđen na školu u bolnici. Srednju školu je upisao za autolimara, iako, kaže nam Lusiana, to se kosi s njegovim stanjem i zdravljem.
‘Ne smije u čučanj, ne smije i ne može u mnoge položaje. On je imao čežnju da bude pomorac. Osim toga jako voli biciklizam i tim se bavi kada može. Htio se i brdskim biciklizmom baviti. Jedva čeka otići u prirodu.’ kaže nam Lusiana.
Karlo je s kemoterapijom završio lani u 11. mjesecu. Primao je točno tri godine. Od tada je bolest u remisiji.
‘Kad su se Karlu pojavile metastaze bilo je strah i onkologicu i mene. Dijagnoza je bila strašna. Provjeravala je je li Karlo kandidat za pametan lijek, nažalost nije‘, govori Lusiana koja se nada najboljem scenariju. Njoj doduše sve ovo puno teže pada nego Karlu.
‘Karlo se drži odlično. Ni jednu suzu nije pustio. On nas nasmijava i daje nam snagu. Sve je on to junački odradio. Hrabro se nosi s tim, dok je meni jako teško. Teško mi je iti pričati o tome. Rane su velike.
Treba dug period da se taj strah izbije. U ovoj fazi remisije ima radosti i smijeha, iako u dubini samoće prepoznam strah i bol i tugu. To je stalno prisutno’, iskrena je Lusiana koja ima još jednog sina, 13-godišnjeg Mihaela.
‘U njemu su rane jače nego u svih nas. Dugo je bio bez nas dok smo bili po Zagrebu po bolnicama na liječenju. Sve se to vidjelo kad smo se vratili s liječenja. Mihael se jako brine za brata i jako mu je teško radi cijele situacije.’
‘Onkološko izlječenje traje 5 godina, u tom periodu ništa se ne bi smjelo aktivirati i tek onda se može proglasiti izlječenje. Ako se za 5 godina opet nađe tumor onda ne smatraju da je to taj isti nego neki novi pa je neki drugačiji protokol.
Karlo sada ulazi u 4. godinu od dijagnoze. Fali nam još godinu i pol’, govori nam Lusiana koja se svim silama bori skupiti svaki mjesec novce za troškove liječenja.
‘Jedino pitanje koje nikad nisam pitala doktore je kakve su mu prognoze jer imam strah od odgovora‘, priča nam Karlova majka i zaključuje:
‘Karlo pokazuje izvrstan rezultat i nadamo se da će tako i ostati. Hvala dragom Bogu.’
Svi koji možete pomoći i uplatiti novce, Karlova obitelj bit će vam zahvalna. Svaka pomoć je i više nego dobrodošla.