Sva bol ovoga svijeta zrcali se u očima Christine i Joea Šimunića nakon što je zauvijek zaspala njihova tri i pol godišnja Luce izgubivši bitku s gripom početkom proljeća, piše Jutarnji list.
Teško im je prihvatiti da njihove vesele uvijek zdrave djevojčice više nema, da je bolest bila brža i jača, da liječnici nisu mogli pomoći...
Neprestano ponavljaju da ni u snu nisu mogli pomisliti da bi gripa mogla uzeti njihovu Lucu. Kažu da nakon svoje životne tragedije “sve znaju” o opasnostima te virusne bolesti koja je uglavnom kobna za starije i imunološki kompromitirane osobe, ali njihova je mezimica bila zdrava gotovo nikad bolesna, tek s pokojom virozom. Nešto ozbiljno nikad se nije pojavilo - sve do tog kobnog 18. ožujka.
Premda im je teško govoriti o tih tjedan dana u kojima su prošli pakao i izgubili svoju Lucianu, mama Christina i tata Joe, bivši hrvatski nogometni reprezentativac, smogli su snage, i pored svoje ogromne tuge, progovoriti za Jutarnji list o toj obiteljskoj velikoj tragediji ne bi li pomogli drugim roditeljima da nikad ne prođu ono što su sami morali.
Njihova je poruka: gripa je teška bolest, može biti smrtonosna čak i kad oboli potpuno zdravo dijete pa zato ne bi trebalo biti dileme vezane uz cijepljenje. Istina, stopostotne zaštite nema, ali šanse su značajno veće. Oboje ponavljaju: “Da smo znali ono što danas znamo, i cijepljenje protiv gripe bilo bi u ‘kalendaru cijepljenja’ naše Luce.”
“Bila je nedjelja. Tog se dana još poslijepodne Luca veselo igrala. Bila je zdrava, a onda je navečer dobila temperaturu 38. Ništa strašno, bili smo uvjereni. Spuštali smo temperaturu onako uobičajeno i ništa nije ukazivalo na neki veći problem”, opisuje Christina tihim glasom polako slažući riječi na rubu suza.
Ujutro je Luca ponovno imala vrućicu, ali bila je dobre volje, zaigrana, spavala je, jela, igrala se s bratom... No, temperatura je ustrajala i u utorak navečer probudila se plačući. Uspješno smo spustili vrućicu i spokojno je zaspala na našem krevetu. Ipak, za svaki slučaj, premda nije ni kašljala niti joj je curio nos, otišli smo pedijatru. Liječnica je pregledala nos, uho, pluća, izvadili su joj i krv. Ništa nije bilo alarmantno, ali bila je nekako klonula, slabije je govorila i reagirala, a to nije bio njezin običaj. Pedijatrica je zaključila da bi to trebala biti gripa. Otišli smo kući, čak je i normalno ručala pa potom i zaspala”, prisjeća se mama Christina.
Dodaje da se možda sat poslije probudila opet plačući.
“Odmah smo zaključili da nešto ipak nije u redu. Ne sviđa mi se kako izgleda. Nazvali smo ponovno pedijatra, on je radio u popodnevnoj smjeni. Samo nam je kratko rekao: ‘Otiđite u infektivnu kliniku’”, kaže Joe.
Uslijedili su pregledi u bolnici, a liječnici su zaključili da Luce treba ostati na liječenju. Bila je srijeda. “Nalaz likvora pokazao je da naša mala djevojčica ima encefalitis, odnosno upalu mozga, kojem u tom trenutku nisu znali uzrok.
Međutim, dobila je sve moguće lijekove od antibiotika, kortikosteroida, do Tamiflua, a u četvrtak smo saznali da je izoliran i virus pandemijske gripe H1N1. U tom trenutku gotovo sam odahnula. Gripa, pa ipak nije tako strašna bolest. Ne umiru ljudi od gripe, tješila sam se.
No, onda je sve krenulo nizbrdo nevjerojatnom brzinom. U petak su je prebacili na intenzivnu skrb, u subotu ujutro počele su konvulzije. Između subote i nedjelje nastupila je moždana smrt. Još je živjela tjedan dana premda je bila moždano mrtva, a napustila nas je na Uskrs. U roku od sedam dana okrenuo nam se svijet. Nije zakašljala, nije joj curio nos, gripa je zaobišla respiratorni i odmah otišla na centralni živčani sustav, objasnili su nam liječnici. Ne, to je nemoguće. Pa radilo se samo o gripi”.
Kako se to moglo dogoditi, pitaju se Christina i Joe gotovo svakog dana jer Luca je uvijek bila zdravo i veselo dijete. “Nismo prestali tražiti objašnjenja najprije od prof. dr. Gorana Tešovića jer nismo mogli pojmiti o čemu se radi. Možda je ipak imala problem s imunitetom? Ali ne. Sve je bilo po PS-u. Bila je cijepljena svim obveznim cjepivima, pa čak i nekim dodatnim. Jedino je nismo cijepili protiv gripe, a to se pokazalo možda kobnim”, kaže Joe.
“Da smo dovoljno znali o opasnostima gripe, to cijepljenje sigurno ne bismo preskočili. Istina, nikad nam nije ni predloženo cjepivo, a nije ni obvezno niti je preporučeno za zdravu djecu u Hrvatskoj. Poslije smo vidjeli da druga pravila vrijede u Kanadi, Australiji i SAD-u. Tamo je, naime, preporuka da se djeca cijepe poslije šestog mjeseca života, jer se djecu do pete godine tretira kao visokorizičnu skupinu. Moglo bi se reći da smo ipak bili neinformirani zbog percepcije o gripi kao neopasnoj bolesti, koja zasigurno nije istinita”, kaže Christina.
U razgovoru s prof. dr. Tešovićem potvrđeno je da je Luciana bila potpuno zdrava djevojčica bez ikakva imunološkog deficita. Samo dan prije nego što se razboljela skakala je, pjevala, igrala se s bratom... Sve je bilo uobičajeno, a onda je sve krenulo naopako, naglo...
“Liječnici su učinili sve što su mogli, ali svi smo na kraju bili nemoćni. Liječnik nam je rekao da se nažalost ne može predvidjeti kako će tko reagirati na virus gripe”, tiho govori Christina. I ona i Joe pokušavaju “uhvatiti” razlog mimo gripe zbog kojeg su izgubili Lucu, ali liječnici to naprosto tumače kao “lošu sreću s nepredvidljivom bolešću”.
Dapače, prof. dr. Tešović kaže nam da su Lucini roditelji učinili baš sve što je bilo u njihovoj moći da spase život djevojčice, a ona je nažalost bila među rijetkom djecom koja izgube bitku s gripom.
“Kao roditelj, ne bih htio da itko ikad doživi takvu tragediju, takvu nemoć da pomogneš vlastitom djetetu. Do kraja života pitat ćemo se jesmo li nešto mogli napraviti da izbjegnemo ovu tragediju”, govori Joe.
Međutim, dr. Tešović kaže da se ponekad i pored svega učinjenog dogodi zlo za koje nema pravog objašnjenja. “Voljeli bismo potaknuti razmišljanja o cijepljenju djece protiv gripe i mogućim posljedicama, ako se to ne učini. Ljudi misle da to i nije potrebno ako se to cjepivo ne nalazi u kalendaru obveznog cijepljenja.
Puno toga zapravo svi moramo naučiti o gripi, uključujući i to da znamo razlikovati obične viroze od opasnog virusa. Podmukla je to bolest. Rekli su nam da od svih virusa onaj gripe vrlo rijetko dođe do mozga, a našoj se djevojčici upravo to dogodilo”, tvrdi Joe koji sa suprugom silno pokušava spasiti one koji još uvijek ne vjeruju da je gripa opasna i smrtonosna bolest.
“Ovo što se dogodilo Joeu i Christini vrlo je rijetko, ali se nažalost događa. U našoj bolnici imamo mali broj smrtnih slučajeva zbog gripe među djecom, ali u svijetu su ipak shvatili važnost cijepljenja za sve. Nerijetko ljudi misle da zaštita od gripe nije potrebna jer to i nije neka teška bolest”, ističe prof. dr. Goran Tešović iz infektivne klinike Dr. Fran Mihaljević.
Dodaje da je destimulirajuće i to što je to jedno od najmanje učinkovitih cjepiva pa je uvijek moguće da se netko razboli i unatoč cijepljenju, premda je mogućnost ako se u cjepivu pogodi soj ipak mnogo manja.
“No, nova četverovalentna cjepiva s dva A i dva B soja vrlo su učinkovita do čak 70 posto kod djece. Na žalost, percepcija je čak i kod stručne javnosti da je gripa blaga bolest kod djece i da se zdravom djetetu ništa ne može dogoditi, što nije točno. Problem je što se kod nas ne cijepe protiv gripe čak ni rizična djeca koja imaju astmu, bronhopulmonalnu displaziju, prirođene greške...
Sjećam se da je prije nekoliko godina jedno dijete s urođenom srčanom greškom uspješno operirano u Njemačkoj i vratilo se potom u Hrvatsku. No, zatim je oboljelo od gripe i umrlo jer je dobilo upalu pluća”, prisjeća se prof. dr. Tešović..
“Nije baš da se treba odmah kad se dobije temperatura ići liječniku, ali ako netko ima konvulzije, opću slabost, ipak je uputno potražiti pomoć. Moglo bi se reći da se ishod bolesti teško može predvidjeti. Treba se cijepiti jer ovo četverovalentno postaje ozbiljna zaštita od ove teške bolesti”, napominje prof. dr. Tešović za Jutarnji list.