Četvorica mladih Šibenčana odlučili su se posvetili vodi, ječmu, hmelju, kvascu... Imaju pogone na Meterizma i u Lozovcu

Cvita, Cvita, cvite moj... pjevuši tako vaš lola u neko gluho doba dana, odnosno noći... A vi ga, naravno, čekate iza vrata s lazanjuron u rukama, da mu dadete po tamburi.
– Koja Cvita, nesrićo, kurvaru, priznaj... di si bija!
– Na pivi, reka san ti. A lude žene... ljudi, spašavajte me.

I stvarno, ako vam se ovakva scena dogodi u stvarnom životu, mi vam možemo posvidočit da ota vaša nesrića ne laže – Cvita je stvarno pivo. I to naše domaće, šibensko, s Lozovca, izišla drito iz "Šibenske pivovare", promovirano na Bilice Craft Beer Festu. "Cvita" je IPA pivo, šta će reć Indian Pale Ale, već prilično udomaćeni "Mihovil" – blonde ale – tako je dobio sestru, a i jedni i drugi već su dobro poznati na pivskoj sceni. Da poznati... Ne silaze s usana!

Šibensku pivovaru osnovala su dva šibenska dečka, dva prijatelja različitih struka – Filip Plavčić je fizičar koji je bio zaposlen u Hidrografskom institutu u Splitu, Antoni Stojanović bio je građevinar koji je radio u projektnom uredu Luke Najeva... I sad neko se bavi autima, neko motorima, neko sastavlja i rastavlja stara radija, a neko goji kaktuse. Njima je hobi bilo "kuvanje piva", koje su nakon kuvanja sami i trošili. Kad bi uspilo. A kad ne bi, onda bi ga jednostavno... prolili.

– A šta treba za skuvat pivo? Voda, ječam, hmelj, kvasac... i malo opreme. S tisuću-dvije kuna i malo kreativnosti može se imati svoje pivo. Ječam? Njega ima u "Slavonija sladu" u Novoj Gradišci, ili u Njemačkoj. Cila ta pivska scena "homebrewinga", počela se razvijati s razvojem interneta, YouTubea... Učili smo svi jedni od drugih, povezivali se, razmjenjivali iskustva, gledali kako to rade Amerikanci, kod njih je to garažno kuvanje piva, pokret koji je krenuo iz Engleske, uhvatio maha i doveden je do savršenstva... Pa smo išli jedni kod drugih... Danas je ta scena takva da ima više od 30 malih pivara u Hrvatskoj – desetak ih je bilo u Bilicama – u Daruvaru ćemo sad organizirati i skup malih pivara, Krešo Marić, glavni kuhar iz "Daruvarske pivovare", predsjednik je naše grupacije pri HGK-u.

Moramo se organizirati jer je situacija takva da već i velike pivovare kupuju male craft pivare, koji postaju sve ozbiljniji igrači na tržištu, na taj se način brane od konkurencije koja im uzima sve veći i značajniji dio tržišnog kolača – govori nam Antoni dok sjedimo u njihovu moderno uređenom pogonu u koji je uloženo oko pola milijuna kuna. Od toga je najveći dio kredita HAMAG-a od nekih 50 tisuća eura plus PDV.



Svoje su pivo "Mihovil", po zaštitniku grada, najprije ponudili na šibenskom Adventu, u đardinu, u prosincu 2016. godine, a danas im je kapacitet takav da tržištu mogu ponuditi od četiri do čak osam tisuća litara svog piva mjesečno.
– No, da ne bi bilo zabune, to ne znači da toliko i proizvedemo. Imamo sezonu koja je dobra, i izvan sezonu koja je lošija po potrošnji. Tada se, zimi, krpamo i mi i ugostitelji. Računamo da godišnje plasiramo nekih 50-ak tisuća litara. U Šibeniku ima nekih dvadesetak kafića u kojima se drži naše pivo, "Djelo" isto ima nekoliko većih dućana u kojima ima pivski kutak, u kojima se može naći čitav niz piva malih, craft pivara, ta pivska scena i pivska kultura se širi i razvija iz dana u dan. I po Splitu, otocima, cijeloj Dalmaciji, obali, turisti traže autohtono pivo. Prvo pivo s vodom iz Krke!

Uz Antonija i Filipa u "Šibenskoj pivovari" tu je još zaposlena i Antonijeva cura Julijana Mašina, a preko "Student servisa" tu su još i Marko Plavčić i Filip Stojanović. Pogon mora biti kao apoteka, pivo ne smije vidjeti zrak, mora biti u zatvorenom sustavu jer se lako kvari, a onda je najčešće jedini lijek – prolij. I kuvaj novo.


 

 

Ono što je sjajno sa šibenskim malim, nezavisnim pivarima je to što svi lipo govore jedni o drugima. I da su prijatelji međusobno. I da sami preporučuju jedni druge. Ne znaš je li lipše govore momci iz "Šibenske pivovare" o ovima iz "Pivovare 022" ili obratno. U svakom slučaju, dečke iz "Pivovare 022", Vedrana i Luku Škugora, također smo zatekli u Bilicama, čiji je načelnik Joško Ćaleta Car, bio silno ponosan na pionirsku ulogu svoje općine u širenju pivske kulture u ovoj županiji.
– Vas Šibenčane biličke su mlikarice pojile mlikon dok ste bili mali. A sad kad ste naresli dolazite u Bilice kušat pravo pivo! – govorija je Joško svojin šibenskin posjetiteljima. A Vedran i Luka, voditelj autoškole i serviser bicikli, ponose se svojim pivom "1066" koje rade u svojoj pivovari na Meterizama.

Reklamiraju ga kao "pivo koje ima svoju priču". Stil je California Common, a razvili su ga njemački doseljenici koji su imali problema s lager kvascima koje su donijeli u vruću zemlju u kojoj nije bilo leda. Taj "1066" je dakle lager s notom ale voćnosti, a Šibenčani su ga isto tako imali prigodu bolje upoznati na prošlogodišnjoj Adventuri, godinu dan kasnije nego "Mihovila". Eto, da nisu ništa napravile, nego samo ova dva piva, dva šibenska Adventa opravdala su svoje postojanje.


 

 

– Kapacitet proizvodnje nam je oko tri tisuće litara mjesečno, a cilj nam je dići to na oko pet tisuća litara. Naše pivo se može naći na 30-ak mjesta u Šibeniku, Zagrebu, Splitu, Braču. Je, sad je bilo ludilo od potrošnje dok je bilo Svjetsko nogometno prvenstvo, dok su naši "vatreni" igrali. Padali smo s nogu od umora. Dizali smo se u rano jutro da bi mogli zadovoljiti potražnju. Koliko nam treba za napravit pivo? A čujte, najmanje pet tjedana iako bi idealno bilo da proces traje od dva do 2,5 mjeseci. Evo, ja sam ovdje na štandu izložio da se vidi što mi mali pivari koristimo u proizvodnji – pet vrsta ječma, dvije vrste hmelja, samo najkvalitetnije sastojke. Nema u nas kukuruza, riže, kapule, što ja znam čega sve ne, samo da bi proizvodnja bila što jeftinija – veli nam Vedran koji najavljuje da će i nove vrste piva iz "Pivovare 022" imati brojeve vezane za šibensku prošlost, poput ovoga vezanog za godinu u kojoj se Šibenik prvi put spominje.

Pija bi ga i kralj Krešimir da ga je bilo te godine kada se on prvi put za Božić zaustavio u ovom najstarijem samorodnom hrvatskom gradu na Jadranu... Zaustavija bi se u njemu još koji put, pored ova tri puta – prvi, zadnji i nikad više!