Okreće li „Dalmatinska šansona“ neku novu stranicu u svojoj povijesti!? To pitanje ima težinu ne samo zbog nove umjetničke ravnateljice (i vlasnice) festivala, američke Hrvatice Tommi Mischell, već i očite nakane da šibenski festival lake glazbe bude medijski živ i tijekom cijele godine. Dio tog napora jamačno je bio domjenak koji je obitelj Miše-Kačić priredila za šibenske glazbenike, novinare i sponzore. Druženje je prošlo u prisnoj atmosferi. Jednako je bila ugodna naša ležerna ćakula s umjetničkom ravnateljicom, odavno poznatom po duetima s legendarnim Vinkom Cocom.
- Prije svega bih htjela istaknuti da „Šansona“ i Filmski festival, iza kojega stoji moja kćerka Ella, imaju odnedavno svoje prostorije. Sa željom da lakše surađujemo sa svima na kulturnom planu pa i sponzorima koji nas prate. Kad je riječ o „Šansoni“, onda ne bježim od istine, kako taj festival ima značenje ne samo za Šibenik, već za cijelu hrvatsku glazbenu scenu. Planiramo i veće promjene, za što je potrebno nešto više vremena. Uvjerena sam da otvaramo novu festivalsku eru. Sa željom da pronađemo bolji model suradnje sa sponzorima, da rastemo zajedno – otvorila je našu ćakulu Tommi Mischell.
Naša sugovornica nije bježala od ranije naglašenog stava da festival mora imati dalmatinski štih, neovisno o glazbenim žanrovima. S obećanjem da će ustrajati na tome.
- Taj aspekt je vrlo važan. To ne govorim samo kao umjetnička ravnateljica „Šansone“, već i kao kantautorica. Izrasla sam iz dalmatinskog štiha. Otuda i želja za očuvanjem tradicije, po kojoj smo prepoznatljivi. U to sam se dodatno uvjerila minulog ljeta, osluškujući bilo festivalske publike. U dalmatinskoj orijentaciji, uz svo poštovanje eminentnim izvođačima, mi moramo dati prostora mladima. Autorima i pjevačima pa i klapama - više nego jasna je Tommi.
Nije nam „kontrirala“ kad smo sa zadnjeg festivala izdvojili neke mlade dalmatinske glazbenike. Poput Sinjanke Duške Brčić – Šušak, Tišnjanina Antonija Perine…
- Bila sam ugodno iznenađena odzivom mladih kantautora i izvođača. Nije riječ samo o Duški i Antoniju. Spomenula bih i nadarene kantautore Tomislava Šanića, Gabrijelu Brajčić i Emu Jusić, unuku nezaboravnog Dubrovčanina Đele. Za Gabrijelu su moje američke kolege kazale da je svojom maestralnom izvedbom predstavljala „crosower“ između Adele i Ette James. Kao netko tko otvara vrata svojevrsnom dalmatinskom gospelu. Vjerujem da su spomenuta imena novi nositelji dalmatinske i hrvatske glazbe, koje će šibenska publika, i ne samo šibenska, ubuduće podržavati – hvali naša sugovornica novi val, koji se predstavio na „Šansoni“.
U prijateljskoj je ćakuli ravnateljica „Dalmatinske šansone“ najavila ili, ako hoćete, obećala više prostora za šibenske glazbenike. Jednako, izvođače i autore…
- Mislim da je to i neka moralna obveza. Riječ je o šibenskom festivalu i gradu, koji ima visoke glazbene kriterije. Šibenik je iznjedrio Arsena, Vicu, Mišu, Pattieru, čuvene klape. I ženske, ne samo muške, poput Masline. Logično je, stoga, da se kvalitetnim šibenskim autorima, pjevačima i klapama podari zaslužena pozornost. U tom smislu smo neke korake načinili već ljetos - ohrabruje Tommi šibenske glazbenike.
Na domjenku je bilo lako uočiti dobro raspoloženog Dušana Šarca, prijašnjeg umjetničkog ravnatelja festivala. Je li to dokaz svojevrsnog kontinuiteta ili neke nove Šarčeve uloge u festivalskom menadžmentu?
- Šarac je moj dugogodišnji prijatelj još iz zagrebačkih dana. Neću kazati ništa novo ako istaknem da je Dušan osebujan skladatelj, koji je zadužio hrvatsku glazbu nemalim opusom hitova i evergrina. Velika mi je, stoga, čast što sam ga naslijedila. Dušan će uvijek biti tu, iako nije aktivan kao prije. Ne bježim od konstatacije da je doživotni počasni član „Dalmatinske šansone“, kao što neću bježati ni od njegovih savjeta – razjasnila nam je Tommi naše dvojbe oko Šarca.
Bilo je i glazbenih kritičara i menadžera koji su hvalili prošloljetni festival. Poput Splićanina Ivice Bubala. Otuda i pitanje koliko je to poticajno za iduću „Šansonu“?
- Dobili smo jako dobre kritike od publike, ali i od struke. Čuveni splitski menadžer Bubalo, koji je u zlatno doba hrvatske lake glazbe vodio brigu o Miši Kovaču, zaskočio me zagonetnom primjedbom „da imam veliki problem“!? To je (polu)ozbiljno obrazložio tvrdnjom „problem je što imaš previše dobrih pjesama na festivalu“! A ja sam odgovorila „Hej, pa to je slatki problem!“ Naravno, da su takva zapažanja itekako poticajna - sa zadovoljstvom je reagirala naša sugovornica.
Nismo naišli kod nje na otpor kad smo joj prenijeli naš dojam da je 25 novih skladbi, koliko ih je izvedeno na prošlom festivalu, ipak, previše…
- Teško je odbiti pjesmu koja je dobra, ali slažem se s vama. Već sad mogu najaviti kako nova „Šansona“ neće imati više od 20 skladbi. To je i praktična zamisao. Ostaje više vremena za glasovanje publike, dodjelu nagrada i izvođenje nagrađenih skladbi. Ne, nisam zaboravila više nego nezgodnu situaciju kad smo ga greškom, po glasovima publike, pobjednicom proglasili Sinjanku Dušku umjesto Zadranina Grdovića. A kad se dogodi havarija broda kapetan preuzima odgovornost za sve. Nisam dozvolila da se upire prstom u vrijedne suradnike koji su nam pomogli u organiziranju elektronskog glasovanja. Probili smo televizijske termine zbog dužine i broja pjesma, pa nismo imali dovoljno vremena da detektiramo grešku. Čim je otkrivena ja sam sazvala presicu. Znala sam da ću se tako baciti u ralje novinarima, uz istinu da su oni samo radili svoj posao. Istina je bolna samo nakratko, a posljedice od neistine ostaju zauvijek. Pohvalila bi mladu Sinjanku Dušku, koja je divno reagirala, kad je doznala da je Mladen pobjednik, a ne, kako je u prvi mah kazano, ona. Mi smo prvi festival koji je uveo elektronsko glasovanje publike i u tome ćemo ustrajati. I, kako sam rekla, na manjem broju skladbi. Da budemo mirniji, komotniji – završila je Tommi.