StoryEditorOCM
GlazbaNARODNA GLAZBA NA MEĐUNARODNOM FESTIVALU

Ohrid se poklonio Šibeniku. Kad su se pojavili u paradi sudionika centrom grada, bio je to ponovno prizor od kojeg zatitra svako šibensko srce

11. listopada 2018. - 11:04

U svojih 170 godina života, Šibenska narodna glazba ponovno se dobacila do poznatog povijesnog i turističkog centra Makedonije, prelijepoga grada Ohrida. Ponovni poziv na međunarodni 8. Car Samuel festival glazbari su zamiritali lanjskim nastupom, no s Glazbom je uvijek nešto novo i nikad nije baš gola repriza...

Putovalo se turbougodnim Samoborčekom, jer treba se u jednom danu dobaciti do Ohrida! I bez dvi ure pauze za kavu u Tirani treba prevaliti 800 kilometara. Nažalost, kad je glazba uspostavila kontakt s veleposlanicom RH u Makedoniji, našom sugrađankom Sanjom Juraga, ona je već imala zakazane obveze, pa nismo stigli tu tiransku kavu popiti zajedno. No kontakt je uspostavljen pa se sad samo treba nadati nastupu u toj državi, a bila bi to 17. na popisu zemalja u kojima je Glazba svirala.

Autobus je i ove godine bio podijeljen na interesne sfere u rasponu od gerijatrije u prednjem dijelu, do pedijatrije u dubini vozila. Ali... ovaj se put na prste ruke mogla nabrojiti glazbarska gerijatrija, naglasak je bio na srednjoj, prema mlađoj generaciji, a svoju prvu glazbarsku inozemnu turneju doživjele su i četiri novopečene glazbarice. Sve u svemu, prozvali su nas "putujući dječji vrtić“.

Tri su sedmašice - Marta Miškić iz OŠ "Petar Krešimir Četvrti", Katarina Žaja i Tonka Kapitanović iz OŠ "Faust Vrančić" i Oršula Džaja, osmašica iz škole "Juraj Dalmatinac". Malo je reći da su bile dobre - to je ono što se govori mamama, tatama i razrednicima koji su ih pustili iz škole. Bile su odlične, a to je ono što kolektivu poput ŠNG jedino i treba!
Autobus se, već na relaciji od "Ekonomske“ do Doma zdravlja pretvorio u gastro-poligon, a prednjačio je drniški glazbar Tomislav Ožegović Cigo, koji je u ponudi imao ne samo sjajnu pancetu, nego i nešto što su mnogi prvi put jeli: paštetu od pršuta!... - a imam i finog drniškog merlotića... - mamio nas je Cigo.

Jedina nevolja koja nas je na tom putu teško snašla je ta da su zaboravili ponijeti CD s filmom Rajka Grlića "Karaula“. Nisu oni to nosili samo na Ohrid gdje je film snimljen, "Karaula“ je s njima obišla bar pola Europe! Pa kad krene film, glazbari uglas počnu izmjenjivati replike koje znaju napamet.

Od lani je i Ohrid šibenskim glazbarima poznat grad, no kad su se oni pojavili u paradi sudionika centrom grada, bio je to ponovno prizor od kojeg zatitra svako šibensko srce - a bogme, sudeći po reakcijama publike i snimanju prolaznika i gledatelja - naša je stara glazba i dan-danas atraktivna svima! Onako naočiti, lipi, lipo obučeni - i ženski i muški dio! - svirajući koračnice i stupajući iza svoje svečane državne zastave, stvarno su odlično predstavili i svoju domovinu, i svoj zavičaj!

No, glavni dio bio je u sportskoj dvorani "Todor Aleksandrov", gdje su nastupili s drugim sudionicima Festivala, iz Bugarske, Srbije, Estonije, Makedonije... Ostale zemlje imale su po dva nastupa jer su njihova društva imala sekcije i plesa i glazbe, no kad je u dvoranu ušetala ŠNG i pod budnom paskom predvodnika, najstarijeg člana Borisa Štrkalja, odvirala splet dalmatinskih marševa, zvonila je cijela dvorana...

Slobodno vrijeme u Ohridu glazbari su sad već znali gdje iskoristiti: napravili su izlet do manastira sv. Nauma i tako obišli dio duge obale jezera bistrog kao more, a mnogi su napravili i malu plovidbu strogo zaštićenim područjem izvora Crnog Drima.
U gradu su glazbare ne samo srdačno pozdravili, nego i prepoznali njihovi lanjski domaćini po zgodnim restoranima sa živom glazbom koja je našima svirala za uhom... A jednu su večer najstarija glazbarica Branka Ninić, Denis Radačić i taj dio srednje generacije, na večeru u legendarni "Čun“, poveli i novopečene glazbarice, sedmašice, pa njihovoj sreći nije bilo kraja!
Na povratku, imali smo samo dva zadatka: da veteran Boris Štrkalj obađe svoju lani kupljenu nekretninu, jedan bunker na granici Albanije s Crnom Gorom. I da svi zajedno stanemo u Velji mlin u Radanovićima kod Tivta, gdje naše uvijek s ručkom dočekaju predstavnici prijateljske glazbe iz Kotora! I da njihovu maestru Dariju Krivokapiću naš Darko Gulin preda dar: srebrno šibensko puce.

Sve smo obveze ispunili. Sad treba smisliti novu turneju, a do tada - ispuniti obveze iz 170-godišnjeg jubileja. Jedna od njih je i novogodišnji koncert i dodjela Velereda Šibenske narodne glazbe, koji sad ponosno nosi najstariji glazbar s 54 godine staža, Boris Štrkalj, Darku Gulinu i Ljubi Šokoti koji navršavaju 50 godina u ŠNG.
- Ti napiši da je Bore najstariji, nas ne spominji! - glasi naredba...


Tri su sedmašice - Marta Miškić iz OŠ 'Petar Krešimir Četvrti', Katarina Žaja i Tonka Kapitanović iz OŠ 'Faust Vrančić' i Oršula Džaja, osmašica iz škole 'Juraj Dalmatinac'. Malo je reći da su bile dobre


U gradu su glazbare ne samo srdačno pozdravili, nego i prepoznali njihovi lanjski domaćini po zgodnim restoranima sa živom glazbom koja je našima svirala za uhom

27. studeni 2024 09:39