Gromoglasni pljesak i usklike odobravanja pobrali su su glazbari Denis Radačić i Neven Vučenović, te dirigent orkestra maestro Damir Marušić u Domu ŠNG na tradicionalnoj proslavi sv. Cecilije, zaštitnice glazbe i glazbenika.
Prva dvojica, trombonist Denis i udaraljkaš Neven ušli su u glazbarski „hall of fame” i zakitili se odlikovanjem Velereda Šibenske narodne glazbe, priznanjem za 50 godina neprekinutog sviranja u orkestru koji ove godine obilježava 175. obljetnicu. Cijeli jedan život proveli su muziciranju, poklonivši Glazbi svoju ljubav, dobru volju i slobodno vrijeme. Na tome im se biranim riječima zahvalio Denis Junaković, potpredsjednik ŠNG. S pravom ih je Junaković nazvao mladićima, jer je u njima živ duh onih dječaka od 13 i 11 godina koji su 1973. prvi put s ponosom zasvirali kao članovi orkestra i nastavljaju do danas.
Velered je ŠNG ustanovila prije desetak godina; kolika je vrijednost toliko duga vjernost jednome od najstarijih orkestara u zemlji, utemeljenog 1848. godine svjedoči podatak da su u gotovo dvostoljetnom trajanju Šibenske narodne glazbe svega jedanaestorica članova zajedno s Radačićem i Vučenovićem ostvarili toliko dug glazbarski staž. Posebno priznanje uslijedilo im je zbog toga i od Hrvatskog Sabora kulture koje im je uručio Josip Barišić, predstavnik HSK-a za Srednju i Sjevernu Dalmaciju.
S time su se Denis i Neven pridružili prethodnim nositeljima Velereda koji i dalje sviraju u orkestru, a to su Boris Štrkalj, Darko Gulin, Ljubo Šokota i Joško Baljkas. Odlikovanje je sačinjeno od medalje u obliku lire pričvršćene na plavoj traci koja kod medalje završava kao leptir kravata i nosi se nešto niže ispod vrata. Nazdravlje im!
Navršava se i 20 godina otkako Šibenska narodna glazba muzicira pod ravnanjem maestra Damira Marušića, s kojim je orkestar doživio kvalitativne promjene u repertoaru, muziciranju i zvuku, poput svih suvremnih puhačkih sastava.
Marušića je gotovo do suza ganulo što na to nisu zaboravili njegovi glazbari niti Hrvatski sabor kulture. Od ŠNG je Marušić na poklon dobio portret koji ga prikazuje u žaru dirigiranja, sjajni rad Denisa Jakovljevića, također glazbara, te unikatno priznanje ispisano rukom poznatog šibenskog umjetnika, akademskog grafičara Zvonimira Vile koje mu je uručio Jere Pancirov, predsjednik ŠNG. Denis Junaković također je podsjetio da je Marušić 24. dirigent u povijesti Glazbe koja je pod njegovom palicom nizala vrlo uspjele koncerte ‘za pamćenje‘ te osvajala vodeća mjesta na domaćim i međunarodnih smotrama orkestara.
-Nakon ovih Denisovih i Nevenovih 50 godina mojih 20 godina je malo, kazao je Marušić obraćajući se s podija okupljenima u Domu glazbe. Hvala glazbarima što su me trpili toliko dugo; što je bilo, bilo je, a ja se sjećam isljučivo jedne pjesme: „Pamtim samo sretne dane.” - zaključio je maestro prije aplauza i klicanja. Denis i Neven odlučili su govoriti poslije, za stolom tijekom zabave, a dijelom je Denis svoje rekao djelom, ne riječima – u rambašićima iz goleme teće sa svečarske trpeze. Ako je muziciranje onaj prvi dio glazbarskoga života i poslanja, tada je kužinavanje druga, ne manje važna polovica.
Saznali smo da je Radačić u jednome fortissimu zamijesio mljeveno meso za rambašiće, dajući mu prijeko potrebnu konču, da bi nakon njega nastavio maestro Marušić: piano i adaggio krčkalo se 147 rambašića na jednom, a fažol ‘ugusto‘ na drugom plameniku. S glazbarskih gošćenja nikad nitko nije otišao gladan niti žedan, zna se oduvijek. U zabavnom dijelu nastupao je do sitnijih sati duet Dejana Petkovića, a treba li uopće spominjati spontanu klapsku pjesmu sa stolova.