Dinko Gojanović Rakić najstariji je aktivni klapski pivač u Dalmaciji: Još mi je gušt pivati; Nije mi teško ni putovati do Ljubljane, Beča… Ne ćutim se tako da trebam stati kući i čekati kad ću umriti

Jesi li ti najstariji aktivni šibenski klapski pivač? Ako nisi, napravi razgovor s onim koji je stariji od tebe, ali tako da se ne zna tko je novinar, a tko sugovornik! Da sve bude prebacivanje loptice s jednog na drugog – takvu mi je poruku odaslao urednik našega lista.

Za tren sam potražio svoga starog prijatelja 77-godišnjeg Dinka Gojanovića-Rakića, s kojim sam nastupao u legendarnoj klapi Šibenik, a koji i danas traje u popularnoj Maslini.

- Nisam najstariji samo u Šibeniku, nego, uvjeren sam, u Dalmaciji, kad je riječ o aktivnim klapašima! Još mi je gušt pivati, a to je
najvažnije. Nije mi teško ni putovati do Ljubljane, Beča… Ne ćutim se tako da trebam stati kući i čekati kad ću umriti. Jedino mi smeta to što klape sve više napuštaju izvornu pismu. I u trenucima najveće popularnosti naša je klapa Šibenik pjevala a capella - jasno mi je poručio Dinko.

Danijela i Andrea

Podsjetio me, dakako, na prve godine klape Šibenik, kad Dinko nije bio samo sjajni bas, već i tipični šibenski muškardin. Silno nemirna pogleda, kad bi pokraj nas prošla neka zgodna ženska.

Nije, doduše, bio na prvom omiškom nastupu klape Šibenik ljeta 1971. godine, ali je poslije odlaska Nevena Belamarića, kasnije slavnog opernog pjevača, i Slobodana Matijevića, nekad bubnjara u splitskim Batalima, bio jedina "prava“ opcija za donju liniju.

- Ti si, Miki, vjerojatno na to i zaboravio, ali još se sjećam, kad ste me na kantunu šibenske Poljane presreli Mišo Kovač, Branko Bubica i ti sa željom da postanem članom klape Šibenik. Moj vršnjak Mišo mi je bez pardona kazao "Šta, Dinko, zajebavaš ljude, uđi u klapu. Nećeš pogrišiti ni ti, ni oni". Sad mi je drago da sam pristao, no morao sam, zbog toga, otići iz šibenskog "Kola", koje sam, također, volio - počeo je Dinko, te me podsjetio kako su me u mladosti zvali Miki.

Klapa Šibenik nije bila samo pojam sjajnog muziciranja, već i prijateljstva, kućnog druženja. Za tren smo Dinko i ja zaplovili morem uspomena. Na splitskim Prokurativama smo u ime klape Šibenik zajedno dali prvi intervju "Slobodnoj“, onda mladom novinaru Jakši Fiamengu. Dinko se sjetio i da sam njegovoj kćerki Danijeli pomagao oko pisanja školske lektire, točnije oko knjige "Gorštak“… A ima li boljeg objašnjenja za čitatelje koliko je godina od tada prošlo od činjenice da je autor ovih redaka danas voditelj klape Žirje, u kojoj pjeva Danijelina kćerka Andrea ili Dinkova unuka!?

Udvaranje Kseniji Urličić

Radoslav Koštan, Branko Bubica, Zvonko Najev, Ante Barbača, Anton Bataljaku i Dinko Gojanović-Rakić, to je klapska šestorka, koja je klapi Šibenik i šibenskom pjevanju uopće donijela slavu i popularnost.
- Nisu nas iz početka baš prihvatili na Omiškom festivalu. Kao da im nije bio po volji naš, šibenski stil pjevanja. Muški s otvorenim vokalima. Sve se okrenulo kad je splitski maestro Silvije Bombardelli za omišku audiciju odredio jednu obveznu pjesmu, a mi otpjevali "U te san se zajubija“ kao da smo iz splitskog Varoša, a ne sa šibenske Gorice. Klapa Šibenik je imala sjajnu fuziju i još sjajniju uvježbanost. Na probi smo pjevali tako da bi jedan drugom okrenuli leđa. Zato se na bini nismo trebali gledati međusobno kao ostale klape. Prvi put smo se nagradom na "Omišu“ osladili 1973. godine, dok smo pobjednici postali dvije godine poslije - zadovoljno priča Dinko.

Teško je zaboraviti tu divnu šibensku noć u Omišu. Makar sam već bio napustio šibenske "majstore pivače", slavio sam s njima pobjedu u uskim omiškim kalama. Popustili su nam "kontrolni mehanizmi“, pa smo se otvoreno udvarali ljepuškastoj i (onda) mladoj TV zvijezdi Kseniji Urličić. Sve dok nas netko od Omišana nije upozorio da je čovjek, koji sjedi u kantunu konobe "Marin“, zapravo, Ksenijin suprug!

- Nikad neću zaboraviti da je legendarni Ljubo Stipišić, Gibonnijev otac, poslije naše prve longplejke, snimljene u Ljubljani, oduševljen onim što je čuo, napisao "kako je to ploča za svaku dalmatinsku veltrinu“. Osim izvornih pjesama tada smo prvi put posegnuli za skladbama, koje su nam napisali naši Šibenčani Arsen Dedić i Dušan Šarac - opet će Dinko.

'Kalež bre Anđo'

I nisam imao kud nego da ga podsjetim na jedan još stariji kompliment, koji su šibenskim majstorima pivačima udijelili članovi legendarnog ansambla Dalmacija.
- Sad, kad smo čuli klapu Šibenik, možemo mirno u glazbenu mirovinu. Dobili smo, konačno, prave nasljednike - govorili su nam Zadranin Daro Kalmeta i bas Ante Mijač, poznat i kao zet skladatelja Borisa Papandopula.

Teško je nabrojiti sve nagrade, koncerte, turneje i uspjehe klape Šibenik, koja je na "pravi“ način trajala punih 20 godina.
No, Dinko radije priča o pikanterijama.
- Pjevali smo na ručku sinu Ive Tijardovića u Parizu. Bio je oduševljen našom izvedbom splitskih operetnih arija. Francuski je, pak, producent izbacio iz sinopsisa TV emisije čuvenog jazzista Boška Petrovića da bismo mi mogli otpjevati još jednu pjesmu.

S obrazloženjem kako glazbenika poput Petrovića "ima u Europi na stotine, a da je klapa Šibenik jedinstvena“. Kad nas je na festivalu nesvrstanih zemalja Boro Tamindžić čuo kako pjevamo makedonsku "Kalež bre Anđo“, zamolio je Makedonce da tu pjesmu izvedemo umjesto njih! Kad nas je legendarni TV novinar Mladen Trnski odveo u Podravinu, jedan je od domaćina oduševljen našom pismom tek rođenom teletu dao ime Šibenko! Prva smo klapa, koja je zapjevala u zagrebačkom „Lisinskom“… - naredao je Dinko simpatične epizode.

Odlazak Koštana

Nije Dinko zaboravio da je za prvi koncert klape Šibenik u "Lisinskom" ondašnji ravnatelj Šibenske gimnazije profesor Ivo Livaković naredio učenicima da za scenu naberu brnistre, pa su put Zagreba krenula dva kamiona, puna žutog cvijeta. Da s u se oko koncerta posebno založili Klub Šibenčana u Zagrebu, pokojni Marko Lišnjak, Željka Lopatny…

Slavna klapa Šibenik je utihnula na pomalo prisilan način. Prvi tenor Radoslav Koštan se odlučio na "pečalbu“ u Ameriku.
- Koštan je donio odluku o odlasku u atmosferi kad se već ćutilo zasićenje. Kad klapa počne preskakati probe, kraj se ćuti neminovnim. Bubica je oduvijek bio naš prepoznatljiv solist, no Koštan je bio duša klape, nezamjenjiv. Nudili su nam se neki drugi, kvalitetni pjevači, ali mi nismo mogli zamisliti probe i nastupe bez Koštana - objasnio je Dinko.

Dinko i ja smo početkom devedesetih dodatno žalili zbog Koštanova odlaska, jer sam svojoj staroj klapi već gotovo bio organizirao turneju oko svijeta po formuli "one way ticket".

Blagoslov i pokora

- Gotovo sam deset godina izbjegavao klapske vode. Patio sam, ali sam znao da nemam gušta pjevati bez Koštana. Popustio sam, ipak, prijedlogu drugog sjajnog tenora klape Šibenik Branka Bubice. Pridružio se Maslini, kojoj sam vjeran i danas. Mnogi me pitaju kako se rodio evergreen "Da te mogu pismom zvati“!?To ne možemo objasniti ni ja, ni ostali članovi Masline. Pjesmu na prvu nitko nije "prepoznao“. Mi smo čak bili uvjereni da više šanse ima skladba "Dalmatinske oči plave“. A onda deset ljeta nismo silazili s trona popularnosti. Malo tko grinta kad je izvodimo i danas - iskren je Dinko.

Nasmijao se, kad sam mu uzvratio svojom teorijom:
- Ključni su stihovi "Da se stara ljubav vrati ne bi pismi bilo kraja“. Većina ljudi žali za starim ljubavima, propuštenim prilikama. Tu nisu iznimka ni kraljevi, ni kraljice. Kažu da se i Jovankina mater žalila kako je mogla naći boljeg supruga od Tita!

I tako malo, pomalo kao što prolazi mladost naša, stigosmo do kraja klapske i prijateljske ćakule. Dinko je imao potrebu da kaže svoje mišljenje o klapskom trajanju, kojemu nisam nimalo proturječio...
- Klapa je i blagoslov, i pokora. Dobrom pjesmom stižeš putovati, vidjeti svijeta, guštati u najfinijim društvima, donositi slavu svom gradu. To je blagoslov. A pokora!? Nije lako vježbati na ozbiljan način. Pate "normalni“ posao i obitelj. Nema vrhunske klape bez teze da se do amaterskog vrha stiže profesionalnim pristupom - završio je Dinko Gojanović-Rakić.